Uvjereni ste da nikad niste pojeli nešto iz Irana, Kostarike, Čilea ili Perua? Prije nego kimnete glavom, trebali biste znati da ne znate odakle su proizvodi koje kupujete ako ne pažljivo ne čitate deklaracije. Naši maloprodajni lanci mjesta su gdje se događaju čuda i na jednoj polici se mogu dodirivati kontinenti s tim da se pri tom ne nudi ništa egzotično. Ima li jednostavnijeg proizvoda od fažola illi suhog graha osobito kad se spuste temperature? Za zimu se možete pripremiti već sad i u dućanima jednog domaćeg maloprodajnog lanca kupiti fažol koji stiže ni manje ni više nego iz Kanade.
U dućanima tog lanca nude i kanadski suhi grašak, a volite li više suhi slanutak i njega ćete naći, uvezen je iz Bugarske. Kupujete li svježe meso domaćih proizvođača koje nije označeno crveno bijelim kockicama i natpisima da je hrvatski proizvod, onda vjerojatno kupujete junetinu iz Rumunjske uzgojena u Hrvatskoj, dok teletina stiže iz Italije, a svinje iz Hrvatske.
U trgovinama maloprodajnog lanca čiju smo ponudu snimali nismo našli domaću svježu papriku. Paprike rog su iz Maroka, crvene paprike su Španjolke, a babure su ubrane u Turskoj. Iz Španjolske stižu brokule i cvjetača, iz Srbije mrkve i kapula. Hrvatski su krumpir, tikvice, kupus i kristal salata. Rajčice su iz Španjolske i Belgije, a češnjaka ima hrvatskog i kineskog, domaći stoji 53 kune za kilogram, a onaj iz Kine 39 kuna.
Kupujete li smrznuto povrće hrvatskih proizvođača, ne znači nužno da kupujete hrvatsko povrće. Brendirani smrznuti bob je iz Ujedinjenog Kraljevstva, špinat iz Belgije, a grašak iz Španjolske. Ono što vrijedi za smrznuto povrće, uglavnom vrijedi i za smrznutu ribu i plodove mora pa je oslić iz Argentine, gamberi iz Indijskog oceana, dagnje iz Čilea, hobotnica iz Indonezije, a papaline su ulovili Poljaci na Baltiku.
Trebate li bajame, kad vam se posreći da nađete domaće, onda ćete ih uglavnom naći kao skuplje eko-proizvode u manjim pakiranjima ili možete kupiti uvozni iz SAD-a. Pinjoli su iz Kine, suvice ili grožđice su iz Irana i Turske, suhe šljive iz Čilea...
Svježe kupine, jabuke i šljive stižu u jedan domaći maloprodajni lanac iz Hrvatske, a naranče i limuni iz Grčke, bijelo grožđe je iz Indije, crno grožđe iz Italije, nektarine i breskve su iz Španjolske. Ima i šipka, uvezen je iz Perua, a u ponudi su mini lubenice i obične lubenice. Mini lubenice su hrvatski proizvod, a obične stižu iz Kostarike.
Vrapci na krovu znaju da uvozimo sve i svašta i da se u Hrvatskoj sve više isplati uvoziti nego proizvoditi. Tako se iz godine u godinu milijarde troše na uvoz hrane dok istovremeno zapuštamo vlastite oranice i poljoprivredu. Ove godine smo u prvih pet mjeseci na uvoz hrane i živih životinja, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, potrošili 8,5 milijardi kuna, a cijele prošle godine 19 milijardi kuna. U prvih pet mjeseci izvezli smo 5,9 milijardi kune hrane i životinja, a lani 13,5 milijardi kuna.
Iz Hrvatske gospodarske komore kažu da najviše uvozimo meso, proizvode na bazi žitarica i škroba, mlijeko, jaja i med, hranu za životinje i pića. Dok uvozimo proizvode više dodane vrijednosti, izvozimo sirovine, i to najviše žitarice i uljarice što govori ponešto u razvijenosti naše proizvodnje i konkurentskim sposobnostima.
One su takve da u ovoj zemlji najbolje ide onima koji znaju kupiti jeftino i prodati skupo. Zato na policama trgovina imamo paprike iz Maroka, fažol iz Kanade, češnjak iz Kine, grožđe iz Indije, lubenice iz Kostarike. Nije problem u tome što imamo te proizvode, nego u tome što domaće treba tražiti svijećom u pola bijela dana.