Ima već nekoliko godina kako po parkovima sve češće čujemo roditelje gdje sina dozivaju imenom Bepo, ili za curicom dovikuju - Cvita.
Trend povrataka imena baka i djedova, sve manje sramežljiv i prisutan u cijeloj državi, na more je donio prirodnu protutežu novotarijama kojima pomodniji roditelji svoju djecu nastoje izdvojiti iz mase.
I dok se Rita, kao univerzalno ime, skraćeno od arhaičnog Margarita, ili Margareta, prometnulo kao najpopularnije žensko ime među Splićankama generacije 2017., evergreeni poput Ane, Lucije i Marije, po običaju su ostali među deset najčešće biranih imena.
Iznenađenje je, pak, što se među prvih sto, uz, za naše krajeve suvremena imena kao što su Zara, Gita, Tara i Luna, ponovno našle i Roza, Meri, Barbara, Luca..
I kod dječaka je situacija slična, uz nešto manji udio noviteta, pa se tako među najpopularnijima poslovično nalaze klasici Ivan, Ante i Marko, te nešto suvremeniji Ivano, ali i stara imena poput Roka, Tome i Bartula.
Iako bi neki mogli kazati kako su imena poput Kiare, ili Noe teška avangarda, nama se čini da više hrabrosti iziskuje djetetu dati ime Roža, ili Jozo, kojima roditelji prkose trendu stvarajući neki vlastiti đir... A što je to nego˝ teški˝ trend; koji nas - samo da se zna - izrazito veseli.
Izdvojili smo deset ženskih i muških imena, koja su duuugo zvučala staromodno, no od nedavno, srećom, doživljavaju veliki come back.
Cvita - Hrvatsko ime koje se najčešće nadijevalo u ranim tridesetim godinama prošlog stoljeća, čije značenje dolazi od imenice cvijet, a postoje i mnoge njegove inačice u drugim dijalektima
Perina - izrazito južnjačko ime, originalno domaćeg podrijetla koje danas najčešće nose vremešne Splićanke, Šibenčanke i Komižanke, nastalo je kao ženska izvedenica imena Petar, a vrhunac slave doživjelo je 1921. godine
Anka - prema nekim objašnjenima ovo ime potiče od imena Hannah, koje u značenju ima milost, no uvriježeno tumačenje govori kako je riječ o originalnom hrvatskom imenu, koje se, pogotovo u desetljeću prije Drugog svjetskog rata ˝rodilo i primilo˝ ponajviše u Splitu i Zagrebu
Manda - skraćeno od Magdalena, starogrčko je ime nastalo po imenu naselja Magdale u Galiji, koje se u našim krajevima najradije nadijevalo djevojčica rođenima između 1930. i 1937. godine
Zorka - uglavnom Splićanke i Zadranke rođene u trećem destljeću 20. stoljeća nose ovo ime, često skraćeno i u Zora, koje označava svitanje, iliti nadu u bolje sutra
Anđa - anđeo, ili poslanik u grčkom su korijenu su ovog hrvatskog imena, koje je u popularnosti kulminiralo 1930. godine
Palmina -u Splitu, Dubrovniku i Zadru još je živa pokoja sretnice kojoj su roditelji negdje koncem 20-ih godina nadjenuli ovo originalno ime, specifično za jug države, koje, usput rečeno, nosi i splitska heroina, žrtva nacizma
Marica - sve od ranih 20-ih pa do kasnih 50-ih godina prošlog stoljeće, ovo je domaće ime bilo jedno od najpopularnijih imena kao na jugu tako i na kontinentu.
Tonka - u 30-im i 40- godinama među 500 najpopularnijih imena bilo je ovo, danas, rijetko ime, izvedeno iz imena Antonija, koje označava prvu i naprednu
Roza - ovo je, također domaće ime, bilo najpopularnije u ranim dvadesetim godinama prošlog stoljeća, a nastalo je od latinske riječi rosa što znači ruža, te je prisutno u cijeloj državi
Grgo - u grčkom jeziku dolazi od pojma Gregorius - koji označava onoga koji je oprezan. Ime je to koje nose uglavnom Splićani i Zadrani starije generacije, a koje je vrhunac doživjelo 1938. godine
Bepo - je izvedenica imena Josip ili Đuzepe, koje se najčešće susreće u Splitu i okolici, a u sastoji se od dvije hebrejske riječi: Jo, što je skraćenica od Jahve, odnosno Bog i glagolskog oblika jasaf , odnosno umnožio, ili dodao. Što bi značilo: Bog neka doda (umnoži)!
Jozo - popularnost ovog originalnog hrvatskog imena održala se od 20-ih do 60-ih godina prošlog stoljeća, a podrijetlo i značenje jednako je kao u imenu Bepo.
Duje - ime koje nosi isključivo Dalmatinci i to pogotovo Splićani i Solinjani, a najčešće u slavu sv Duje, zaštitnika grada Splita
Roko - ime talijanskog podrijetla, a germanskih korijena koje označava jaku, moćnu, snažnu osobu. Pogotovo omiljeno zbog kultnog filama ˝Roko i Cicibela˝
Ivo - grčko ime hebrejskog podrijetla - Johanan koji označava milostivog Boga. Najpopularnije je bilo u od 1930. do 1950., a jednako na širem području Splita i Dubrovnika
Toma - 1930. godine kulminiralo je ovo ime, koje se i u narednom desetljeću najčešće pojavljivalo u Splitu, ali i u Otočcu. Ime je to Isusovog apostola, koje u prijevodu znači blizanac
Jere - domaće ime koje su pogotovo udomaćilo na području Splita, Šibenika i Primoštena, gdje su, osobito između 1920. i 1930. godine dječake rado nadijevali njime
Maro - skraćeno od Maroje najvjerojatnije potječe od egipatskog mry-ima, što znači ”voljen”, od davnina je najčešće korišteno ime u Dubrovniku i okolici
Špiro - krajem 20-ih godina na području Splita i Šibenika pojavljuje se ovo domaće ime, koje prenesenom značenju predstavlja onoga koji nečemu teži.