Ispred Doma zdravlja Gajevo-Jarun u Zagrebu već tri mjeseca u svojem automobilu spava Zdravko Đurić. Omotan u vreću za spavanje, na zadnjem sjedištu automobila čeka ovaj petak, kada bi napokon trebao zbrinut. Zdravku ipak pomažu susjedi, koju su se nakon objave na Facebooku okupili te u kratkom roku donijeli gorivo ne bi li se mogao grijati te hranu i piće kako bi lakše dočekao petak, piše Jutarnji list.
Zdravka je ekipa Jutarnjeg odlučila obići nakon što se na Facebooku proširila priča o mještanima koji pomažu čovjeku koji na hladnim temperaturama noći provodi spavajući u automobilu. Kada smo mu prišli, stajao je ispred svojeg auta i razgovarao s jednim bračnim parom koji mu je odlučio donijeti benzin ne bi li se mogao grijati. Bio je otvoren za razgovor.
Zdravko u svojem automobilu čeka na Dom za odrasle osobe još od rujna, kada je izašao iz zatvora. Njegove navode o prijašnjim kažnjavanjima ne možemo provjeriti, ali tvrdi kako je prije izlaska iz zatvora njegov smještaj trebao biti dogovoren. No, ipak tome nije bilo tako.
Život na ulici nikada nije mogao zamisliti. Inače rodom iz središnje Bosne, Zdravko u Zagreb dolazi još kao mladić. Školovao se u prometnoj školi nakon čijeg završetka započinje raditi kao vozač tramvaja. Govori nam kako je 31 godinu živio sa ženom, odškolovao dvoje djece te da je život provodio u miru. No, tvrdi kako se sve promijenilo nakon prometne nesreće.
- 1993. sam doživio taj sudar. Netko je krivo okrenuo skretnicu i došlo je do direktnog sudara dva tramvaja. Taman sam išao u garažu, smjena je trebala završiti. Sve mi je stradalo tada, i kičma i noga, ali mi doktorica nije dala papire za invalidsku mirovinu. Sin mi je tada imao mjesec dana, nisam još mogao u penziju, govori za Jutarnji list Zdravko.
Nakon objave u Facebook grupi Jarun Moj Kvart, mnoštvo je ljudi odlučilo doći i ostaviti pokoju stvar te porazgovarati sa Zdravkom (53).
Iako mu je neugodno primati poklone drugih ljudi, govori kako je uvijek raspoložen za razgovor. Mnogi su mu još u utorak navečer počeli dolaziti. Nakon toga, kako kaže - uvijek netko zastane. Svatko tko dođe donose mu benzin za automobil, ponešto hrane i čaja. Za vrijeme našeg razgovora sa Zdravkom došao je jedan čovjek te mu dao novac.
- Uzmite si samo, meni ti neće mnogo pomoći, vama zasigurno hoće, rekao je čovjek koji je odlučio pomoći.
- Ipak se isplati biti dobar u životu, sve se to vrati. Tko bi rekao da ću ovako završiti i da će mi toliko dobrih ljudi pomoći, stvarno ne znam što reći. Hvala im svima, završava Zdravko.