Godinu dana svijet se bori s pandemijom kojoj se (još) ne nazire kraj. U tom ratu na život i smrt, gdje se broje milijuni žrtava, više nismo goloruki: farmaceutska industrija uspjela je proizvesti desetak vrsta cjepiva protiv COVID-a 19, kojim se suprotstavljamo nevidljivom neprijatelju.
Velim, suprotstavljamo, što ne znači da su cjepiva koja su nam na raspolaganju čudotvorna i sto posto učinkovita, ali nije ni da više koronu tjeramo "vijencem luka i križem". Znanstvenici su rekli svoje i zašto im onda ne vjerovati?
Dojam je da se za cjepivo otimlje, čak se proziva političare i druge javne osobe da su roditelje i bližnje cijepili preko reda, no analize govore drukčije. Cjepivo je stiglo, a cijepljenih i nije bogznašto. Građani Hrvatske kalkuliraju, čekaju, dvoje... Vode se onom "mene neće".
Čak i medicinske sestre, koje su na prvoj crti bojišta s koronavirusom, nerado zavrću rukave. Tako dovode u pitanje svoje i zdravlje svojih bližnjih, jer je s obzirom na izloženost virusu mogućnost da razviju ovu tešku i nepredvidljivu bolest kod medicinskih sestara jako velika.
Dok traje pandemija medicinske sestre su, ako ne važnije, a onda jednako bitne kao liječnici, jer se radi mahom o pacijentima kojima je, kad su teži slučajevi u pitanju, potrebna danonoćna skrb.
Bez medicinskih sestara, nitko, pa ni mala i relativno siromašna Hrvatska ne može dobiti bitku protiv koronavirusa. Kako obuzdati COVID-19, kako ga staviti pod kontrolu ako ti je medicinsko osoblje izvan stroja? Na bolovanjima.
Kako nagovoriti običnu raju na cijepljenje ako ti iz same zdravstvene struke stižu porazne brojke o odazivu sestara u akciji "Mislimo na druge".
Ne radi se ovdje o "popovanju", svima je jasno da se bez medicinskih sestara i njihova punog angažmana u COVID bolnicama i odjelima možemo "slikati", već o apelu da cijepljenjem zaštite svoje zdravlje i pošalju poruku drugima, manje upućenima u tijek ove strašne bolesti od koje se umire u mukama.
U Izraelu je već dvije trećine građana poduzelo sve što im je medicina stavila na raspolaganje da smanje rizik od obolijevanja, da cijepljenjem izbjegnu najgori scenarij - mučenje na respiratoru koje, ako se i preživi, ostavlja trajne psihičke i fizičke posljedice.
Jasno je da naš sustav ne funkcionira vojnički pedantno kao onaj u Izraelu, i da svijest prosječnog građanina Hrvatske sigurno nije tako visoka kao u "obećanoj zemlji", ali odaziv na cijepljenje može i mora biti veći.
Ne bude li tako i ne potrošimo li već naručene doze, znači da smo odbacili i ono oružje koje nam je znanost stavila na raspolaganje i prepustili se sudbini, a to u konačnici znači da nismo poduzeli ništa u zaštiti vlastitog života.
Narodna poslovica kaže: "Čuvaj se i Bog će te čuvat". Čuvamo li se dovoljno? Jesmo li napravili sve da korone više ne bude?