Živi li u Zadru pet osoba s „nedvojbenim javnim moralom”? A traži se još i „iznimni ugled”...

Živi li u Zadru pet osoba s „nedvojbenim javnim moralom” i „iznimnim ugledom”? I zadnja budala bi našla najmanje toliko, a možda i puno, puno više takvih ljudi. Ali, kada se pet moralnih i uglednih treba javiti i postati član (ili predsjednik!) nečega što se zove Etičko povjerenstvo Gradskog vijeća, e tu stvari počnu štekati kao da ste tražili kandidate za Nobelovu nagradu.

Gradska uprava po drugi put poziva zainteresirane građane s prebivalištem ili boravištem (što širi krug potencijalnih kandidata) na području Grada Zadra da se kandidiraju i pošalju prijavu za člana Etičkog povjerenstva. Ograničenja su dva: prvo je u tome što se „za članove Etičkog povjerenstva biraju osobe nedvojbenog javnog morala i iznimnog ugleda u Gradu Zadru”.

Greškom ili ne, grad Zadar je napisan kao Grad Zadar, pa ispada da bi kandidati morali imati nedvojbeni javni moral i izniman ugled unutar Grada kao institucije, a ne grada kao mjesta prebivališta ili boravišta, što jako sužava filter koji bi „cijedio” javni moral i izniman ugled potencijalnih kandidata. Ako vam je za to potreban neki dokaz, proguglajte tko je sve proteklih godina i za što primao gradska priznanja i nagrade, pa će vam sve biti jasno, a iza svih tih prijedloga nepokolebljivo su stajale tako impozantne institucije kao što su Grad Zadar i njegovo Gradsko vijeće (s dva velika „G”).

Drugo ograničenje, vjerojatno prekopirano iz nekakvog zakona, u tome je što kandidati za Etičko povjerenstvo ne mogu biti „osobe koje su članovi političke stranke ili se bave političkom djelatnošću”. To zvuči kao jasno i precizno priznanje da „članovi” i „aktivisti” ni u kom slučaju ne mogu imati nedvojbeni javni moral i izniman ugled i da ih treba potjerati što dalje od Etičkog povjerenstva. Dosta bučno, pamćenje signalizira da to čak i ima nekog smisla...

Ali, ni sve to nije dovoljno da Gradsko vijeće Zadra dobije Etičko povjerenstvo kao „stalno radno tijelo” koje „odlučuje u drugom stupnju povodom prigovora na prvostupanjske odluke Gradskog vijeća o povredama Kodeksa”. Nije samo stupanj drugi: ovo je i drugi javni poziv za popunjavanje Etičkog povjerenstva, jer nakon prvog iz studenoga prošle godine - nije im se javilo traženih pet kandidata! Pa se sada ponavlja javni poziv, a onih manje od pet koji su se javili na prvi, sada ne moraju slati novu kandidaturu nego će „automatski ući u razmatranje”.

Govori li to nešto o tome kako Zadrani percipiraju „javni moral” i „izniman ugled” i Grada Zadra i Gradskog vijeća? Pokazuje li drastičan manjak interesa za članstvo u Etičkom povjerenstvu koliko su u stvari Zadrani „željni” da njihov javni moral i izniman ugled važu i valoriziraju Grad i Gradsko vijeće, zajedno s predlagačima iz Odbora za izbor i imenovanje? Znači li ova dvoetapna potraga za petoro „moralnih i uglednih” ljudi da, nesumnjivo brojni, moralni i ugledni Zadrani uopće ne žele imati ni najmanjeg posla s gradskom upravom i gradskim parlamentom? I da, što su im moralnost i ugled veći, to je manja njihova želja da budu bilo članovi bilo predsjednik Etičkog povjerenstva u istom onom gradu u kojemu su dokazali svoj javni moral i dosegli izniman ugled?

Ili je kronični manjak interesa za članstvo u Etičkom povjerenstvu u stvari logična posljedica višegodišnjeg djelovanja brojnih „članova” i „aktivista” koji su kao gradski vijećnici bezbroj puta pljuvali po javnom moralu i po iznimno uglednim ljudima, da bi sada zaista moralni i ugledni ljudi sebi mogli dopustiti da im moralnost i ugled seciraju i takvi likovi?

Možda bude raspisan i treći javni poziv.