Zamijenite Crno brdo s drekom i odmah će vam biti jasno - netko nam ga gadno metnuo

Zamislite da vam netko učini drek u vašoj vlastitoj kući (da ne upotrijebim za to neke druge riječi, a vi znate koje) pa vas onda još uvjeri da je to odlično za vas što ste dobili taj njegov drek u kući, jer će vam biti izuzetno koristan. I zdrav!

Učini vam drek recimo u dnevnom boravku (primaćoj sobi), ili u kuhinji, ili u blagavaonici, pa možda čak i u spavaćoj sobi. Dođe, skine gaće, učini drek, obriše se i ode, a vama u kući ostavi tu hrpu dreka.

Čim malo bolje pogledate shvatite, kvragu, to je drek, smrdi i zagađuje, pa krenete protestirati. Najprije kod vlasnika dreka, a onda i kod kućepazitelja, pa bome i kod vlasti jer – otkud nekome pravo da vam ostavi drek u vašem domu.

Ali vlasnik vas i dalje uvjerava da je drek odličan i za vas i za njega i da je koristan i da uopće nije štetan i ne smrdi, već da je čak i zdrav. Zapravo, on vas uvjerava da ga možete i pojesti koliko je zdrav i koristiti ga na mali milijun načina. Kao Nadalina jaja...

A vlast? Iako je godinama kumite da uvjeri vlasnika dreka da ga makne iz vaše kuće, ona slegne ramenima na to pa kaže otprilike ovako: nije doduše u redu što su vam ostavili drek u kući, ali ako vlasnik tvrdi da je koristan i zdrav, najbolje da ga poslušamo pa ostavimo drek u vašoj kući, da vidimo kako će ga on to zgodno upotrijebiti.

Za to se vrijeme bacili šire kućom, hrpa dreka raste jer ga neometano dovoze i dalje, vas nekako sve više guši u plućima i loše vam je, voda više nema isti okus, hrana vam se truje i svakim vam je danom sve lošije. Ali pomoći niotkud nema.

Okej, sad ćemo ovako. Riječ drek u tekstu zamijenite sa Crnim Brdom, a kuću naseljem Biljane Donje u zadarskom zaleđu. Baš tamo je niknulo prije šest godina ogromno brdo od silikomanganske troske, više od 250 tisuća tona koje se vide čak i iz satelita. Ljudi su ga nazvali Crnim brdom jer je crno i jer je brdo. Tamo ju je dopremila tvrtka MLM nakon sanacije propale šibenske Tvornice elektroda i ferolegura (TEF), na čijem se mjestu danas nalazi lijepa plaža. „Sanacija” je izvršena tako da su stotine tisuća tona tog kancerogenog otpada samo premještene na drugu lokaciju, u zabačen ravnokotarski zaseok. Očajni mještani godinama traže da im se otrov makne iz dvorišta, ali vlasnik im se ne javlja, a država ne mari.

Je li slučajno da je za mjesto odlaganja odabrana lokacija Biljana Donjih, sela koje među okolnim Hrvatima slovi kao „zloselo“ iz kojega su srpski pobunjenici kretali u napade na hrvatska sela? Ako je netko mislio troskom iz Šibenika „srediti“ srpsko selo kod Zadra da se tamo više nitko nikad ne vrati, preračunao se jer vjetar raznosi trosku i do hrvatskih sela, Škabrnje, Zemunika i još dalje, a kancerogene tvari truju vodu koja dopire na sve strane i truju se i Hrvati i Srbi i svi ostali.

Svima nama se zapravo, kažimo to bez okolišanja, netko posrao u dvorište i sada nas uvjerava da nam je njegovo govno odlično i zdravo i da smo pravi sretnici što smo ga dobili.

I svi kusamo taj isti drek. Uslast nam bilo!