Umjesto ambicioznog plana Hrvatska 365 dana, imamo turističku sezonu od 35 dana. Srpanj je potpuno pukao, sezona je počela tek ovih dana, potrajat će do sredine kolovoza, a dogodine će biti sve samo još gore...

Zamislimo turizam kao dioničarsko društvo. Što više ulažemo u dioničarsko društvo, vrijednost dionica na tržištu raste. Tražene su, svi ih žele, dobro se prodaju i ostvaruju profit.

Zadarskom turizmu zadnjih desetak godina dionice su rasle. Bila je to, u svjetskim razmjerima, nova, netaknuta, tek otkrivena destinacija. Čisto more, prirodne ljepote, umjerene cijene, ljubazni domaćini, Pozdrav Suncu, Morske orgulje, nacionalni parkovi, prirodna spiza, prometna povezanost... Zadar je zadnjih godina postao hit, okrunjen titulom Najbolje europske destinacije. Interes agencija je rastao, niskotarifne kompanije preko zadarskog aerodroma dovodile su turiste u pred i posezoni, probudio se i agroturizam, avanturistički turizam, nautički turizam... Cijene turističkih dionica dosegle su visok nivo, pa se počelo dodatno ulagati u širenje kapaciteta, stanovi su se pretvarali u apartmane, kuće u hotele, broj smještajnih kapaciteta je rastao.

Ali je narasla i pohlepa kroz – cijene.

Narasle su cijene, svake godine sve veće, da bi ove godine bilježile nazapamćeni skok. Ne samo cijene apartmana i ugostiteljstva, već i cijene artikala u trgovinama, cijene usluga, suvenira, voća i povrća na tržnicama, živežnih namirnica. Sve je otprilike skočilo za 30-tak posto, ali ponuda za turiste nije pratila ta povećanja.

Pojavila se prva pukotina jer nismo cijene pratili sadržajima. Osvrnimo se, nema više zabavnih i kulturnih događaja od prošle godine, nema dodatnih programa, samo smo nabujali brojem turističkih kreveta i cijenama, dok su sadržaji i ponuda ostali isti, a to su konzumetni naših trustičkih dionica shvatili kao – prevaru.

I što se dogodilo? Naše turističke dionice počele su padati u vrijednosti. Ove su se godine otvorila druga jaka tržišta, Turska, Grčka, azijske zemlje, veliki globtroteri prebacili su svoje velike brojke u druga područja koja su zadnjih godina bila blokirana zbog čega su (a ne našim zaslugama), Hrvatska i Zadar prosperirali. U aranžmanina nude i avionske karte, uz smještaj nude obilje dodatnih sadržaja i programa, sve to po puno nižim cijenama od naših...

Mi smo ostali dosadni, prenabujali i skupi, cijene naših turističkih dionica opasno su se strmoglavile. Umjesto ambicioznog plana Hrvatska 365 dana, mi već ove godine imamo turističku sezonu od 35 dana. Srpanj je potpuno pukao, sezona je počela tek ovih dana, potrajat će do sredine kolovoza i to je to, a dogodine će biti sve samo još gore.

Ljudi koji su pokupovali stanove i pretvorili ih u apartmane kreditnim zaduženjima, u nevolji su. Ugostitelji se međusobno mlate nervozni zbog slabije očekivane zarade, taksisti nastoje oderati svakog gosta koji im uđe u automobil, naplaćuje se mjesto u hladu, zrak, more, parking... Došli smo do točke da se i onog tko je uopće došao u našu turističku destinaciju, nastoji oderati na brzinu dok je još tu, a to je loše za turizam i za godine koje dolaze. Nervoza je prisutna na svakom koraku, a ona samo sugerira da nas očekuje bolno suočavanje sa stvarnošću, u kojemu će se pokazati da sunce i more nemamo samo mi nego i brojne druge zemlje i da je turizam varljiva biljka, koja brzo procjeta, a još brže uvene i propadne, bez promišljene strategije i ulaganja kojima se vrijednost novca kojega turist ostavlja mora pratiti novim i kvalitetnim sadržajnima.

Nemamo proizvodnje, poljoprivreda nam je neprofitabilna i usmjereni smo samo na turizam, pa je ono što nas očekuje bolno otrežnjenje u kojemu neće biti milosti prema onima koji su amaterski i nepripremljeni ušli u turističku priču. Naša se turistička dionica strmoglavila i zadarski (čitaj hrvatski) turizam više nema istu inicijalnu vrijednost kao prije par godina. Može li se išta popraviti? Može, ali, budimo iskreni, kako to primijeniti u okuženju kojega vodi samo primarna pohlepa i primitivni barbarski gen, bez ikakve vizije i sadržajnosti. Treba biti čarobnjak pa u ovakoj ljepoti, u ovom mediteranskom komadiću raja, živjeti kao siromah.

Recimo to bez uvijanja, čekaju nas teški dani, puno teži od srpanjskih rupa koje bi u budućnosti lako mogle postati - turistički bezdan.