Građevinska inspekcija u utorak je zatvorila gradilište na Obali kneza Branimira u Zadru gdje tvrtka Turisthotel provodi radove na obnovi kultnog kafića ”Branimir”. Izlaskom na teren nakon našeg teksta o problematičnom betoniranju javne površine na mjestu terase, inspektori su utvrdili da se na ”Branimiru” izvode radovi bez ishođene građevinske dozvole. Štoviše, inspektori državnog inspektorata su zaključili da „rekonstrukcija i dogradnja poslovne građevine spada u radove koji se ne mogu izvoditi bez građevinske dozvole jer predmetno izvođenje radova nije predviđeno Pravilnikom o jednostavnim i drugim građevinama i radovima”.
Osim toga, „obavljenim očevidom utvrđeno je da se dio radova izvodi na pomorskom dobru te je daljnje utvrđivanje svih relevantnih činjenica i okolnosti u svezi predmetnog događaja bitnih za vođenje inspekcijskog postupka u tijeku”.
Ono što je počelo kao adaptacija i rekonstrukcija ”Branimira” moglo bi se lako pretvori u ozbiljnu aferu oko uvjeta po kojima je izdana suglasnost na Glavni projekt arhitekta Miloša Pecotića jer gradnja bez građevinske dozvole na pomorskom dobru je kazneno djelo. Tko će za to odgovarati, u ovom trenutku nije poznato, ali najčešće odgovara investitor, u ovom slučaju Turisthotel, a odgovorni mogu biti i izvođač radova Primat RD i projektant Pecotić. Konačnu odluku o tome donijet će Općinsko državno odvjetništvo nakon prijave građevinske inspekcije.
Podsjetimo, prošlog petka objavili smo tekst u kojem smo upozorili kako je u sklopu radova na ”Branimiru” betonirano oko 60 kvadrata javne površina na mjestu terase. U betonsku podlogu visine 25 centimetara ugrađen je sustav podnog grijanja i čelična konstrukcija nosača krovišta. Javna površina je tako i fizički pripojena unutrašnjem prostoru lokala u jedinstvenu cjelinu postavši dio zgrade. Terasa ”Branimira” nikada nije tako funkcionirala, a sada se otkriva da je dio radova izvođen na pomorskom dobru.
Zato se postavlja ključno pitanje: kako je do ovakvog grubog kršenja zakona došlo, kako je moguće da se u centru grada, na javnoj površini, događa eklatantno kršenje zakona i da nitko od nadležnih službi, od konzervatora do komunalnih redara, na to ne reagira? Naprotiv, svi uključeni u postupak izdavanja suglasnosti dali su zeleno svjetlo glavnom projekt arhitekta Pecotića, iako su prema priloženoj dokumentaciji morali znati što će se i kako graditi na Branimirovoj obali.
Posebno zabrinjava činjenica da bi sve tako i ostalo da nije bilo reakcije Zadarskog.hr. Nakaradna intervencija trajno bi ostala na zadarskoj rivi uz ovjereni legalitet nadležnih tijela kojima tu ništa nije sporno, kao ozakonjeni zločin u javnom prostoru. Ta nas činjenica dovodi do novog problema, pitanja kapacitiranosti stručnih službi koje su ovakvom rješenju dale zeleno svjetlo. Ako je suditi po ovom i brojnim sličnim (i gorim) ”rješenjima” koja su zadnjih godina niknula u prostoru grada pod konzervatorskom zaštitom (Kalelarga, Varoš, riva...) - a nitko ih ne uklanja, ne provjerava njihova legalnost, niti u njima vidi problem - stručna vjerodostojnost tzv. profesionalaca u nadležnim tijelima javne uprave, praktički je bankrotirala.
Oni koji bi u ime zakona i reda trebali voditi brigu da se ovakve stvari u prostoru ne događaju, a kad se dogode, da se na vrijeme otklone i sankcioniraju, na sve moguće načine odbijaju preuzeti odgovornost i raditi svoj posao. Građani im jednostavno (više) ne vjeruju. S razlogom.
Javna uprava tako dobiva funkciju protočnog bojlera s ograničenim suverenitetom: zakon se provodi parcijalno, ovisno o 'specifičnoj težini' klijenta, a strogost pravne država u pravilu se trenira nad slabijima. Sve dok se ne upletu mediji...
Iznijet ćemo stoga neka razmatranja na pitanja koje otvara slučaj ”Branimir”:
1) ODGOVORNOST KONZERVATORA
Ključna prepreka kod dobivanja suglasnosti za građevinske zahvate u povijesnoj jezgri ili na području pod njihovom zaštitom je suglasnost konzervatora. Pročelnik konzervatorske službe u Zadru Igor Miletić u razgovoru za Zadarski.hr objasnio je da prostor lokala ”Branimir” uživa zaštitu kao dio unutar povijesno-kulturne cjeline grada, ali ne kao pojedinačni, spomenički objekt ili građevina (jer takvu vrijednost nema), nego kao prostor. Kad su konzervatori dobili projekt arhitekata Pecotića na suglasnost dali su mu zeleno svjetlo jer su ocijenili da njegova realizacija ne izlazi izvan postojećih gabarita objekta, niti intervencija na objektu ugrožava spomeničku građevinu ili spomenički sklop oko njega. Betonska podloga debela 25 centimetara s podnim grijanjem i usidrenom čeličnom konstrukcijom Miletiću je bila prihvatljiva, jer, eto, ne ugrožava zaštićenu kulturnu baštinu.
2) ODGOVORNOST PROJEKTANTA
Radovi na „adaptaciji i preoblikovanje unutrašnjeg i vanjskog prostora” lokala ”Branimir” izvode se prema Glavnom projektu arhitekta Miloša Pecotića sukladno Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama i radovima. Prema Zakonu o građenju, pojednostavljeno rečeno, odgovornost za ishođenje suglasnosti na Glavni projekt osobno preuzima projektant Pecotić, a ne investitor. Pripremajući dokumentaciju, projektant Pecotić je morao znati da na kojim će se česticama izvoditi radovi. Kako se ovdje radi o gradnji na više građevinskih čestica, a ne jednoj, morao je ići u ishođenje građevinske dozvole. Naime, zgrada lokala je na jednoj, a terasa (javna površina), na drugoj čestici.
Prema Pravilniku o jednostavnim gradnjama, uređenje terase je moguće bez građevinske dozvole uz glavni projekt, ako se terasa nalazi uz samu zgradu kojoj pripada, odnosno ako se nalazi na istoj građevinskoj čestici. Podaci iz Katastra.hr nedvojbeno pokazuju da se javna površina na kojoj je betonirana terasa ne nalazi na istoj čestici kao i zatvoreni dio objekta ”Branimir”. Kod takve gradnje građevinska dozvola je bila nužna, što je projektant Pecotić morao znati. Konačno, projektant je trebao znati i da dio terase, što pokazuje Katastar.hr, a potvrđuje građevinska inspekcija, očito nalazi na pomorskom dobru, ali je on sve to ignorirao, i pokušao na brži i lakši način osigurati uvjete za građenje. Hoće li zbog toga i kazneno odgovarati, procijenit će Državno odvjetništvo.
3) ODGOVORNOST INVESTITORA
Nakon što je u ponedjeljak iz građevinske inspekcije poručeno da će nadzor nad Branimirom biti proveden, u popodnevnim satima iz uprave Turisthotela stiglo je priopćenje u kojem obavještavaju javnost da odustaju od terase s betonskom podnicom i podnim grijanjem te izražavaju žaljenje zbog nastale situacije.
„Projektom rekonstrukcije lokala i terase željeli smo formirati prostore sukladne zahtjevima suvremenog senzibiliteta, poštujući pritom povijesno naslijeđe grada Zadra. Započeti radovi na podu terase izazvali su prijepor, što nam nije bila namjera, te će pod terase biti izveden u drvenom materijalu kao što je bila i dosadašnja terasa, bez betonske podne konstrukcije i podnog grijanja. Žao nam je ukoliko smo u dobroj namjeri za stvaranjem boljih uvjeta boravka gostiju na terasi caffe bara “Branimir” izazvali prijepore u javnosti.”
Suočivši se s brojnim negativnim reakcijama građana, Turisthotel je u cilju smanjenja štete za ugled tvrtke, odlučio povući ručnu i ukloniti spornu betonsku terasu, a sada će morati mijenjati i sam projekt. Osim betonske podnice, naime, vrlo je izvjesno da će morati micati i čelične nosače za krovište terase, što će dodatno utjecati na visinu investicije i zasigurno produljiti završetak radova. Je li uprava Turisthotela znala u što se upušta kad je na stol dobila projekt arhitekta Pecotića? Jesu li znali da za takav zahvat treba građevinska dozvola, a ne samo Glavni projekt, ali su ipak odlučili okušati strategiju APP (Ako Prođe Prođe). Što im je na kraju i uspjelo. Zahvaljujući svome ugledu, utjecaju i kontaktima u lokalnoj sredini ili gumenim pravilima i fejk profesionalcima u gradskim uredima i državnim institucijama? Ako u Turisthotelu nisu znali ili nisu bili svjesni da im je za ovakav zahvat neophodna građevinska dozvola, što znači duža i kompliciranija procedura, time je njihova odgovornost još veća.
4) ODGOVORNOST GRADSKOG UREDA ZA GRADITELJSTVO
Reakcija građevinske inspekcije kazuje da je obuhvat radova na ”Branimiru” daleko složeniji od onoga predviđenog Pravilnikom o jednostavnim građevinama. Podsjetimo, unutrašnjost ”Branimira” je potpuno srušena, ostavljene su samo dijelovi nekih vanjskih stijenki i potporni čelični stupovi, a mini rovokopač je danima kopao temelje za novu betonsku podlogu. Podloga se potom proširila na terasu i tako se povezala s unutrašnjim prostorom u jednu cjelinu. Javna površina je pripojena zgradi i u njoj je usidrena konstrukcija budućeg krovišta terase. Takvu terasu ”Branimir” nikad nije imao i zapravo predstavlja izgradnju čvrstog objekata na javnoj površini.
Kako to nisu uočili u gradskom uredu za graditeljstvo kojem je, kako tvrde iz građevinske inspekcije, Glavni projekt morao doći na suglasnost? Naprotiv, kad smo gradski Odjel za graditeljstvo pitali je li moguća takva gradnja na javnoj površini, odgovorili su nam da oni projekt za ”Branimir”, citiramo, „nismo ni vidjeli”. Odnosno da oni ne daju nikakve suglasnosti na projekte koji se izvode prema Glavnom projektu sukladno Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama i radovima prebacivši tako cijelu odgovornost na projektanta.
5) ODGOVORNOST GRADSKOG ODJELA ZA UPRAVLJANJE IMOVINOM
Posebno intrigantnu dimenziju ovome skandalu dat će konačni odgovor na pitanja je li adaptacija ”Branimira” uključila i radove na 'običnoj' javnoj površini ili i na pomorskom dobru? Naime, pročelnik Tomislav Korona iz gradskog odjela za upravljanje gradskom imovinom, informirao nas je da se terasa koju godinama koristi Turisthotel nalazi na javnoj površini, a ne na pomorskom dobru. Da se nalazi na pomorskom dobru, objasnio nam je, Turisthotel bi za njegovo korištenje trebao dobiti koncesijsko odobrenja od Grada Zadra.
Pregledom granica katastarskih podloga na lokaciji ”Branimir”, evidentno je da se zatvoreni objekt lokala nalazi na jednoj katastarskoj čestici (k.č. 9359/3), a terasa, odnosno javna površina, na drugoj (k.č. 9359/1). Dapače, za dio čestice (k.č. 9360) koju ”Branimir” koristi kao terasu (javnu površinu) građevinska inspekcija smatra da se nalazi na pomorskom dobru (parkiralište i puna širina kamenog pločnika rive sve do zgrade lokala). Iz toga proizlazi zaključak da je Turisthotel svih ovih godina koristio dio pomorskog dobra bez koncesijskog odobrenja, odnosno da je Grad Zadar dio pomorskog dobra ustupio na korištenje Turisthotelu kao 'običnu' javnu površinu, bez odgovarajuće zakonske osnove (i sukladno tome naplate).
Moguće da Grad Zadar nije znao da je dio terase ”Branimira” na pomorskom dobru, ali u to je teško povjerovati. Ne samo zato što i mi laici na Katastru.hr to možemo lako utvrditi, nego zato što je pročelnik Korona ujedno i predsjednik povjerenstva Grada Zadra za dodjelu koncesijskih odobrenja. A u njihovom programu rada za ovu godinu radovi na kafiću ”Branimir” nigdje nisu predviđeni.
6) ODGOVORNOST GRADSKOG ODJELA ZA KOMUNALIJE I KOMUNALNIH REDARA
Nakon svega postavlja se pitanje kako je moguće da se ovakve stvari događaju u centru Zadra, na zadarskoj rivi, pod nosom svih nadležnih službi, i da nitko ništa ne poduzima. Odnosno, da se sustav pokrene tek kada novinari ukažu na sumnjive zahvate u prostoru, a dotad se njihova pitanja skoro pa ismijavaju. U stilu, „al' ti ne znaš kako to ide...” ili „nitko se ne želi zbog toga zamjerati...”. Na naše pitanje smiju li se izvoditi ovakvi zahvati na javnoj površini, voditelj komunalnih redara, Edo Fantela, odgovorio je kako je „nadzorom utvrđeno da se radovi izvode temeljem glavnog projekta (...) a sukladno Zakonu o građevinskoj inspekciji nadzor nad istima je nadležnost građevinske inspekcije” uz dodatak da se „objekt nalazi unutar granica kulturno povijesne cjeline grada Zadra pa je u dijelu zaštite kulturne baštine nadležan Konzervatorski odjel u Zadru". Dakle, 'ne bi se štel mešat', brigo moja prijeđi na drugoga.
Zanimljivo da komunalnim redarima i inače ne smeta ono što s debelim razlogom smeta običnim građanima, što u ovoj i brojnim sličnim intervencijama po Gradu ne vide ništa sporno, zbog čega uostalom ”Branimir”, ali i desetke drugih nakaznih sklepotina po Gradu, nisu prijavili građevinskoj inspekciji.
„Obavještavamo Vas kako do ovog trenutka nismo zaprimili prijavu od strane komunalnog redarstva Grada Zadra za predmetni objekt, ali građevinska inspekcija Državnog inspektorata postupa po službenoj dužnosti te po okončanju inspekcijskog postupka pravovremeno ćemo Vas izvijestiti o rezultatima. Inspekcijski postupak je u tijeku", odgovorili su nam iz građevinske inspekcije uz dodatak da su u razdoblju od 1. travnja 2019. godine do danas zaprimili 21 prijavu od strane komunalnog redarstva Grada Zadra temeljem kojih su, između ostaloga, građevinski inspektori Državnog inspektorata i postupali.
S kakvim ishodom, što su inspektori napravili i jesu li koga kaznili, nismo dobili odgovor, no posljedice njihovih (ne)aktivnosti, ionako svakodnevno vidimo diljem grada Zadra.