Jedni drugima su dijagnosticirali akutnu paranoju, suradnju s HDZ-om i izdaju, smetalo im je što dojučerašnji saveznici sada po njima kroz medije istresaju mržnju i omalovažavanje. Svi su razočarani dojučerašnjim kolegama jer idu ispod svake razine. Tako je na prošloj sjednici zadarskog Gradskog vijeća izgledala „komunikacija” između nekadašnjih koalicijskih partnera Akcije mladih i SDP-a.
Dakle, ništa ni novoga ni neočekivanoga. Osim jednog detalja.
Odjednom se u raspravi oko privatizacije HNK opet pojavilo ime Rena Sinovčića.
-Jasno mi je čiju ste stranu zauzeli i što zastupate: ono što smo imali 30 godina. Najbolje da vratite Sinovčića, rekao je Daniel Radeta čiji su SDP „akcijaši” optužili za kolaboraciju s HDZ-om i izdaju.
-Vi radite za Sinovčića! Ja se zalažem za Ćustićev NK i za pokojno dijete ovoga grada, uzvratila je Marjana Botić, dok je Ante Rubeša nogometnu prošlost Zadra opisao kao „kriminal pod palicom Rena Sinovčića i patronatom HDZ-a”.
Objašnjavajući zbog čega je SDP bio za odluku o prihvaćanju sporazuma, Daniela Vukoša je kazala da Zadar treba imati i klub i potrebnu nogometnu infrastrukturu, ali su HDZ, „vanjski suradnik”, Novica Erlić i brojni HDZ-ovi kokošari iz Kluba desetljećima izvlačili naš novac, a ni kunu nisu ulagali u infrastrukturu.
Zadarskoj je javnosti već poznato da je Sinovčić posljednji čovjek u Zadru koji bi podržao privatizaciju i ulazak australskog kapitala u Klub kojeg ne može prežaliti, a kojega sada vode tom poslu nedorasle neznalice selektirane od gradonačelnika Branka Dukića.
S tim dijelom o neznalicama slaže se i kompletna opozicija koja je, opterećena zategnutim međusobnim odnosima, makar nakratko oživjela Rena Sinovčića i upala u savršenu klopku iz koje navodno nema časnog izlaza.
Jer: ako ste za privatizaciju HNK, onda ste navodno izdajnik i prodana duša koja šuruje i nešto ispod stola dogovara s HDZ-om koji u brzoj privatizaciji ima i specifično svoj, dodatni motiv – što prije „zaboraviti” suspektnu Dukićevu pozajmicu od 2,5 milijuna proračunskih kuna i kasnije pretvaranje tog novca u klupske dionice.
A ako ste protiv privatizacije, e onda ste navodno za Rena Sinovčića jer, eto, i on se tome protivi!
Privatizacijski sporazum je dobar ili loš i može biti u skladu s javnim interesom ili protiv njega bez obzira tko ga predlaže, a tko ga podržava. U tome je potpuno nevažno je li Sinovčić time zadovoljan ili nije. Osim, ako se (ne)prihvaćanje privatizacije Kluba ne doživljava isključivo kao dobrodošla tema oko koje će se u političkoj areni još jednom proliti krv s dubokim uvjerenjem da se time može zaraditi koji glas ili poen više.
Koliko je to shizofrena situacija pokazuje i ovo: ako „oni drugi” smrtonosno griješe svojim izborom, pa zar onda nije logično pustiti ih da posrću pod teretom vlastitih promašaja jer to onda „nama” otvara prostor i donosi nekakve glasove i političke poene!? Ako pritom zanemaruju i gaze javni interes, valja se nadati da će odluku o sankcijama ili nagradi, na kraju, ipak donijeti birači.
A ako oni to nisu u stanju, onda nam ionako nema pomoći.