Da mogu čitati tuđe misli, ljudi bi za dva sata pomišljali na samoubojstvo kao jedini spas. Bez malih, svakodnevnih i bezazlenih laži, život bi postao prezahtjevan i teško podnošljiv, ali kad laž nabuja, kad preraste u dominantni društveni narativ, kad se većina navikne da joj je iz života isisan svaki smisao, on postaje urnebesno zanimljiv i opasan.
Od prvih koraka do posljednjih trzaja, svi pripadnici ljudske vrste se neprekidno suočavaju s pitanjem „komu mogu vjerovati”. Posljednjih godinu dana strah od virusa samo potencira nevolju: cijepiti se ili ne, Astrazeneca ili Pfizer, Đikić ili Capak, Margetić ili Radman, švedski ili neki drugi model, tko nas mulja radi profita, a tko ne, tko nam laže za naše, a tko za svoje dobro. Ogromna većina ljudi je u deficitu s pouzdanim i provjerenim informacijama, panično traži odgovor na pitanje „komu mogu vjerovati” i čita oslanjajući se na autoritete.
Što više čitaju, postaju sve nesigurniji, jer što kada profulaju i autoriteti kojima se vjeruje?
U inače briljantnoj trilogiji o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti homo sapiensa, Yuval Noah Harari još je nedavno tvrdio da se medicina 20. stoljeća uspješno pozabavila liječenjem bolesnih, dok se medicina 21. stoljeća okreće „popravljanju zdravih”. Ubrzo je koronavirus zapalio svijet, stvari su vraćene u prošlo stoljeće, kraj pandemije se ne nazire, eksplodirale su teorije zavjere, u kaosu su očekivano i istovremeno izronili profiteri i humanisti, lažljivi populistički demagozi i iskreni pravednici.
Ako postoji svijet u kojemu su naše male bezazlene laži alkemičarskim zahvatom pretvorene u čvrstu psihološku podlogu za sveobuhvatnu manipulaciju, onda je to svijet politike u širokom zahvatu, od Donalda Trumpa do zadnjeg načelnika predzadnje općine.
Političarima se otvorio neograničeni prostor blatnog oceana: ako netko uživa u tom svijetu neprekidnih obmana, onda su to oni. Pritom znaju da su naše male laži samo kućna radinost u odnosu na velike laži iz njihove industrije. U tom festivalu neistina, svaka predizborna kampanja je sezonsko sniženje: daju nam 50 posto popusta, kamate plaćamo za četiri godine, ne lažu nam nikad osim kad dišu.
Komu vjerovati? Bobu Woodwardu? Jadranki Kosor?
Woodward je hodajuća legenda s dva Pulitzera, rijetki preostali dinosaur klasičnog istraživačkog novinarstva, objavio je dvije knjige o Trumpu, priprema treću. U prve dvije Woodward do kosti razgolićuje Trumpa kao notornog lažljivca, a njegovi mu ga najbliži suradnici opisuju ovako: „umobolan”, „zlostavljač” koji se „duri”, ima „intelektualne sposobnosti dvanaestogodišnjaka”, „nema moralnog vodiča“, „njemu laž nije laž već samo ono što misli, ne zna razliku između istine i laži.“
-Nitko mu ne vjeruje – čak i ljudi koji vjeruju u njega, nekako vjeruju u njega bez da vjeruju što govori, rekao je o Trumpu njegov ministar obrane Jim Mattis.
Za Trumpa je glasalo 74 milijuna Amerikanaca. Najmanje njih 36 milijuna je znalo da je Trump u stvari samodopadni lažljivac. Zašto su mu onda dali glas? Zato što je on „jedan od nas”: laže, vara ženu, ne voli plaćati porez, navečer sjedi na kauču, tuče po hamburgerima i gleda TV. S njim se lako identificirati, ovi drugi su prezahtjevni, presavršeni, prevrijedni, prepametni, previše očekuju od nas.
Dakle, birači znaju da političari lažu. Znaju li političari da i njima lažu?
OK, jasno je da ste imali pametnijeg posla, ali ako je netko ipak čitao biografsku knjigu bivše premijerke Jadranke Kosor, to pitanje nije mogao izbjeći.
Osjećala se maženom i paženom, bila je najbolja, najodanija i najsposobnija, „jednostavno najljepša, najpametnija i u svakom smislu neodoljiva”, piše Kosor što su joj sve govorili.
„Ali, onog trenutka kad više nisam bila politički ništa, ni predsjednica stranke, ni predsjednica Vlade, ni ministrica, pozivi su se prorijedili, a onda i potpuno izostali”, „svi su zanijemili, pravili su se mrtvi”, piše Jadranka Kosor
Nije presudno važno je li zaista vjerovala u to što su joj govorili i je li zaboravila da će onaj tko laže za tebe, lagati i protiv tebe, ostaje činjenica da su joj lagali. Lagat će i u nadolazećoj kampanji pred lokalne izbore i to svi svima.
Uostalom, probajte zamislite što bi se dogodilo, kakav bi rusvaj nastao, kada bi članovi stranaka o svojim kandidatima govorili „istinu i samo istinu”. Ili kad bi svi liječnici javnosti dostavili popise cijepljenih preko reda. Ili kad bi policajci i suci počeli objavljivati detalje o svojim korumpiranim kolegama. Ili kad bi progovorile kućne pomoćnice etabliranih socijaldemokratskih dama, a novinari priznali kada su lagali. Je li to štivo koje biste čitali?
Dakle, što čitati i komu vjerovati? Bobu Woodwardu? Jadranki Kosor? Ili Hani Hadžiavdagić Tabaković?
Ne znate tko je Hana? Onda niste pročitali da je ta influencerica na svom Instagram profilu nedavno objavila kako je „na današnji dan prije 18 godina izgubila nevinost”. U jednom od brojnih komentara netko je napisao: kad ovo vidim, točno mi dođe žao što sam naučio čitati.
Nakon lokalnih izbora ćete vidjeti da oko vas ipak ima više budala nego lažljivaca. U protivnom, lažljivci ne bi mogli kraj s krajem sastaviti.