Iako Grad Zadar u svojem sastavu ima osam otoka, od kojih je sedam naseljenih i koji su pokriveni s 12 mjesnih odbora, i iako na tim otocima po podacima iz 2011. godine živi nešto više od dva posto gradskog stanovništva, grad Zadar kao jedinica lokalne samouprave nije službeno proglašen otočnim gradom.
Barem to tako proizlazi iz statističke evidencije Fine, najveće hrvatske financijske agencije koja je u vlasništvu države. Fina, naime, svake godine, pa tako i ove, na svojoj web-stranici objavljuje, između ostaloga, i rezultate poslovanja poduzetnika u otočnim gradovima i općinama.
U četvrtak su tako objavljeni podaci o poslovanju otočnih poduzetnika za 2017. godinu, a u toj su evidenciji zabilježeni rezultati poslovanja poduzetnika u 51 općini i gradu na hrvatskim otocima osim na onima koji su u sastavu grada Zadra. Dakle, iako je Zadar u osnovi i prvenstveno, zbog kopnenih granica urbanog naselja, kopneni grad, on je u svojem drugom dijelu, zbog broja otoka i stanovništva na njemu, i otočni grad, s tim da je njegova otočna i pogotovo morska površina puno veća od kopnenog dijela.
To je očito prošlo ispod radara Fine, koja "otočnost" evidentira kao obilježje samo onih gradova i općina koji su u potpunosti, sa svojim centrom i sjedištem, na otoku.
I tu dolazi do nelogičnosti. Naime, sasvim je evidentno da su otoci koji su mostovima spojeni s kopnom, a takvih je ukupno pet, s tim da se među otoke zbog svojih specifičnosti ubraja i poluotok Pelješac, u puno povoljnijoj situaciji nego oni koji su ostali "pravi" škoji. I naravno da se ta pogodnost ponajprije odnosi baš na poduzetništvo. Naravno da je puno lakše biti poduzetnik na jednom Pagu ili Viru i, dalje, na Murteru i Krku nego na Molatu, Silbi ili Ižu, koji svoju "otočnost" žive u punom smislu te riječi sa svim nepogodnostima.
Osim Zadra, i drugi su gradovi, Šibenik, Vodice, Dubrovnik, koji također u svojem sastavu imaju otoke, promaknuli evidenciji Fine, koja na ovaj manjkav način bilježi važne statističke podatke na kojima se može temeljiti i budući razvoj hrvatskih otoka. Pogotovo sada kad je donesen novi Zakon o otocima, po kojem će se u roku od pola godine izraditi novi indeksi razvijenosti otoka koji će se, konačno, odvojiti od (visokih) indeksa razvijenosti centara kojima pripadaju. Važna statistika Fine koja, usput, govori kako na hrvatskim otocima, ukupno gledajući, poduzetničke aktivnosti i prihodi poduzetnika godinama rastu, potpuno zanemaruje skupine "gradskih" otoka na kojima te aktivnosti stagniraju ili nazaduju.
Bilo bi logično očekivati da ne samo Fina, nego i druge državne agencije i institucije konačno promijene pristup i alate i u svojem radu, kako bi statistika i analize koje izrađuju bile doiste točne i prikazale pravu sliku stanja, pa i na onim područjima koja im promiču, a koja vape za pomoći i potpuno drukčijim pristupom države kojoj pripadaju.