Svi građani jedne države su obvezni poštivati njene Zakone koji se, istina u Hrvatskoj, tumače kako komu paše, međutim, nerijetko smo spremni kritizirati sve i svakoga, ali kad se tiče naše kože onda ti isti pravilnici mogu biti podložni promjenama!
Grijeh je utoliko veći ako živite u podosta uređenijim zemljama Europske unije čije Zakone doživljavate kao "sveto pismo". Onoga trenutka kad zakoračite u domaće dvorište, onda tek pokažete svoju pravu sliku i licemjerje i kako se zapravo odnosite prema svojoj Domovini i njezinim zakonima.
Stoga, "inozemnim kritičarima" nije teško, čim dođu na odmor u Lijepu našu, uzeti stvari u svoje ruke. Kao što je to ovih dana napravio jedan naš iz Njemačke doseljeni sugrađanin.
Čim je izašao iz automobila kojim je prihajao, u ruke je uzeo motornu pilu i udri po javnom zelenili ispred kuće koje mu je smetalo za njegov "lebensraum". Što je očito njegovo mišljenje o domaćim zakonskim normama. Jer je njegova procjena kako stablima, odnosno, granama, tu nije mjesto, tobože zaklanjaju mu sunce ili su preblizu roštilja koji je onako usput, vrlo moguće sagrađen na javnoj površini i bez imalo poštivanja prema ostalim stanarima zgrade "kadi", ne birajući vrijeme radnje...
Još je gora slika vidjeti "drvosječu" koji se vere po drvenim škalama koje mu pridržava prijatelj Nijemac. Očito mu je "naš domoljub" rekao: "Kume ode ti ne vrijede zakoni kao kod NAS u Njemačkoj. Ne brini, ovdje sam ja gazda, popilati ću sve do korijena ako treba. Tko NAM što može"!
I nije doslovce tako bilo, međutim, da im se nije učinila skupom "Žuja", tko zna što bi ostalo od stabla. Jest, ostale su odsječene grane razbacane na prostoru gdje je zamišljeno dječje igralište! I tako u vrijeme školskog raspusta, djecu se fino otjera daleko od pogleda roditelja, samo neka nisu ispod njegovog prozora.
To što je "čuvar njemačkih zakona" ostavilo gomilu smeća, nikomu ništa... I tu nije kraj priče, jer je drznik odlučio i dalje provoditi zakone kako ih ON zamišlja, istini za volju, ponekad i uz pomoć domaćih aktivista, pa su tako zajedno maknuti kameni blokovi s ciljem da se njihovi "limeni ljubimci" uguraju ispod malo hlada kojeg čini ono malo preostalih stabala...
I nakon "provođenja" uvoznih zakonskih mjera otvara se prtljažnik automobila stranih registarskih oznaka te iz priručnog hladnjaka vadi "weissbier" i nazdravlja do kasno u noć...
To što ostali stanari sutra moraju na posao komu brige, jer ON je na "urlaubu" i još k tomu ureduje po svojim zakonima!
Usporedbe radi, u državi u kojoj je na "arbeitsmarktu", manji je od makovog zrna, jer tamo se zakon mora poštivati. Očuvaj Bože da će u "vojoj" Njemačkoj pozvati društvo na terasu ili pak natakati gradele gdje mu padne na pamet kao kod kuće gdje zakon ne vrijedi. I ne vrijedi jer je čudno da se može ogoljeti stabla, raditi roštilj, parkirati u hladovinu ili pak improviziranom građevinom zatvoriti prolaz između dvije zgrade i da na sve to nitko od nadležnih institucija ne reagira.
- Kod NAS u "Dojčlandu" bi odmah završio u "gefangnisu" (zatvoru). Ovdje se komodaj "kameraden" kao u svojoj kući. I šmrknimo još jednu "weissbier" za dobro jutro - zaključak je drvosječe.