Sve što će se naći u mojem osvrtu na Europsko prvenstvo u košarci, napose vezano uz zbivanja uoči velike sportske smotre, nikako nije priča u stilu "generala nakon bitke"!
Naprotiv, tako nešto uopće nema smisla jer su mnogi koji danas "urliču" prema izborniku, Aci Petroviću, moguće je i veoma brzo bivšem, bili sudionici velike obmane. Neki su našima unaprijed podijeli odličja, zaslijepljeni pripremnim utakmicama u kojima je, preskočimo li na trenutak na nogomet, Hajduk bio prvak svijeta - nekoliko puta!
Čast onima koji su slično mišljenje ili jednako imali prije i poslije, međutim, puno je više onih čija su usta bila slađa i od Acinih. Nije teško prelistati sve članke o nikad jačoj "Acinoj Hrvatskoj"!? Nikad mi nije bilo jasno zašto je neka reprezentacija izbornikova, a nije naša, nego, evo, Aleksandrova.
U redu, on je taj koji je birao igrače, ali Hrvatska je jednako, ako ne i više naša nego njegova. Jer mi se znojimo pred TV ekranima i udaramo dlan o dlan, kad ide kao po loju, ili pak psujemo na "pasja kola", jer ne ide. Zato ovo "Acina" nikako ne stoji.
Samouvjerenost koju je nudio uoči prvenstva, odnosno, nakon što je nakon ponuđene ostavke ponovno uzeo "žezlo" u ruke, natjerala ga je da krene šibati u svojem stilu. U prvom redu za "šamaranje" našli su se igrači koji su otkazali nastup u reprezentcaiji i automatski uz Acinu potporu proglašeni su nacionalnim izdajnicima. Jest, u jednom dijelu Aco i svi ostalu bukači imaju pravo na osudu, međutim, podloga njihovih otkaza je dublja nego se običnom promatraču čini.
Poznavajući Petrovićevu osobnost iz vremena dok je bio trener Zadra mogao sam zaključiti kako će učiniti sve da on ne ispadne krivac. Istodobno će svoje ime staviti na pijedastal ukoliko se ostvari dobar rezultat, ali ovoga puta nije imao valjani razlog. Isto kao što nitko od komentatora u pravom trenutku nije postavio pitanje zašto nam se reprezentacija oslanja na dvojicu igrača, Darija Šarića i Bojana Bogdanovića.
Osobito je važna uloga Bogdanovića, jer smo kroz minute odmora mogli vidjeti i čuti koga se pita kako i što napraviti. Iskreno to i nije bila neka velika mudrost i možemo je ocrtati s dvije riječi: "Nama lopta"!
Acin bivši klupski kolega Zoran Čutura čudi se kako već nakon poraza od Rusije nije rekao: "Zbogom zauvijek"! Ne, tako nešto će Aco teško prevaliti preko usta, naprotiv, spreman je ponovno osvanuti na klupi, jer je takav karakter. Njemu je bitno nalaziti se u vlaku, pa neka ide i u provaliju, s tim da će sigurno iskočiti na prvoj stanici prije slijetanja.
Pravo je pak čudo da se post festum nije sjetio da mu nedostaju "izdajnici": Ivan Zubac, Ante Toni Žižić, Mario Hezonja, NBA jurišnici, te Ante Tomić zvijezda španjolske Barcelone, na koncu i Miro Bilan.
Nije mu ovaj put bilo ugodno doticati ih se na bilo koji način jer je barem s dvojicom surađivao kroz opciju KK Cibone. Sad je puno važnije pitanje zašto su obojica okrenuli leđa "Acinoj Hrvatskoj". O tomu bi valjalo otvoriti drugu temu, ali će i ona nedvojbeno isplivati vani s njome i ponešto nimalo mirišljavog rublja.
Ako ću se malo našaliti, onda mogu kazati da za centre Zubca, Žižića, Bilana i Tomića nije ni trajala prevelika borba, jer je valjalo osigurati mjesto na klupi za čelne ljude Hrvatskog košarkaškog saveza, Stojka Vrankovića i Dina Rađu. Dvojac koji je najavljivao preporod, međutim, izgleda da smo "prerodili", pa se pretvorili u trulu rajčicu.
Potonji, koji je rekao kako se osjeća kao "popišani cvit", već gleda način za "kidnuti" iz misije koja nije donijela očekivano. "Kidaj" drečali su TV komentatori kod svakog pozitivnog rezulata, dok su u konačnci ispali kao one "grlice", da ne upotrijebim riječ koja obično stoji ispred. Previše vjere u Acu i njemu i njima, je dovuklo vodu pod grlo.
Tko će ga zamijeniti. Na prvu loptu opcije je bio Slobodan Subotić, ali nije prošao jer nema potrebne kvalifikacije.
Gle čuda?