Lijepo je crveno sunce, vjerojatno ste se već mnogo puta i sami u to uvjerili - ali - pazite, nikada ne gledajte izravno u njega, mogli biste zaraditi oštećenje vida.
Ovaj prirodni fenomen se najčešće može vidjeti pri izlasku i zalasku sunca, ali znate li zašto se događa?
Sunce postaje crveno, a nebo poprima narančaste, grimizne ili čak ljubičaste tonove. Poetično je, romantično, dirljivo... ali, objašnjene je "čisto znanstveno" i zove se Rayleighovo raspršenje, piše BBC.
Čarolija se svodi na dobru staru fiziku i "optička svojstva sunčeve svjetlosti koja prolazi kroz Zemljinu atmosferu", kaže astronom Edward Blumer iz Royal Museums Greenwich.
Prvo moramo shvatiti svjetlost koja se sastoji od svih boja vidljivog spektra - crvene, narančaste, žute, zelene, plave, indigo i ljubičaste.
- Suština je u raspršenju sunčeve svjetlosti koje nije ravnomjerno, kaže Blumer.
Svaka boja ima različitu valnu duljinu i zato svaka nijansa izgleda drugačije. Recimo, ljubičasta ima najkraću valnu duljinu, a crvena najdužu.
Sljedeći korak je razumijevanje naše atmosfere, slojeva plinova - uključujući i kisik - koji okružuju naš planet i čine život mogućim.
Kako sunčeva svjetlost prolazi kroz različite slojeve zraka - s plinovima različite gustoće - ona se lomi i odvaja kao da prolazi kroz prizmu.
Također, postoje čestice koje ostaju lebdjeti u zraku, što uzrokuje da se raspršena svjetlost odbija i od njih.
Kada sunce izlazi ili zalazi, njegove zrake pod određenim kutom udaraju u gornje slojeve atmosfere... i tu nastaje "čarolija".
Kako sunčeve zrake prodiru kroz te gornje slojeve, plave valne duljine se odvajaju i reflektiraju umjesto da se apsorbiraju.
Kada je Sunce nisko na horizontu, sva plava i zelena boja se raspršuju i dobivamo narančasti i crvenkasti sjaj ", kaže Blumer.
To je zato što se svjetla kraće valne duljine (ljubičaste i plave) raspršuju više nego svjetla dužih valnih duljina (narančasta i crvena)... a rezultat je niz fascinantnih boja na nebu.
Ovisno o tome gdje se nalazite u svijetu, nebo drugačije izgleda zbog lokalnih uvjeta poput prašine, peludi, pare, pijeska ili dima. Dakle, ako živite u Indiji, Kaliforniji, Čileu, Australiji i određenim dijelovima Afrike - ili bilo gdje u blizini crvenog pijeska - vaša bi atmosfera mogla biti bogatija česticama koje reflektiraju svjetlost i pružiti vam pogled na crvenkasto ili ružičasto nebo.
Čak i ako živite daleko od pustinje još uvijek možete baciti pogled na to dramatično nebo - saharski pijesak često ostaje lebdjeti u gornjoj atmosferi i putuje Europom do Sibira ili čak američkog kontinenta.
Sve ovo nije neuobičajeno, ali, smatra astronom, u zadnje vrijeme se ponešto promijenila naša percepcija.
Zbog dugog perioda izolacije, opazili smo da ljudi pozornije promatraju nebo, kaže Blumer.
Dok su bila zatvorena kina, kazališta, kafići, i gotovo obustavljen noćni život, ljudi su češće gledali kroz prozor i opažali detalje koje su ranije zanemarivali. I plavo nebo, i zalaske sunca i zvijezde!
Fenomen Rayleighovog raspršenja također može objasniti zašto se nebo često čini plavije usred dana.
Dok je Sunce visoko na nebu, njegova svjetlost prolazi kroz atmosferu bez loma, apsorbira se čim stigne, a dominantna vidljiva svjetlost je plava.
Ako pada kiša dok sjaji sunce, tada se svjetlost sa svakom kapljicom dijeli na različite valne duljine, a rezultirajući lom raspršuje u atmosferu sve dugine boje.
A Sve to znamo jer je u 19. stoljeću fizičar Lord Rayleigh mnogo vremena posvetio promatranju sunčeve svjetlosti i atmosfere i opisao ove pojave.
