Investicijsko zlato se traži. Glavni razlog za kupnju zlatnih poluga je sljedeći: inflacija jede novac, a zbog niskih ga se kamata ne isplati držati na banci. Ima i onih koji uoči prelaska s kune na euro, kupovanjem zlata misle prikriti nezakonito stečeno bogatstvo.
Naime, prema podacima Svjetske banke, čak trećina hrvatskog gospodarstva odvija se u sivoj zoni ili negdje na njenom rubu. Tu se stvara novac koji država nije dovoljno oporezivala, pa ga neki pretvaraju u zlato ne bi li mu zametnuli trag. Najviše je riječ o branšama u kojima je danas najviše posla: građevinarstvu i majstorskim radovima, turizmu, ugostiteljstvu, uslugama poput frizerskih i kozmetičkih salona, automehaničarskih radionica, trgovini voća i povrća...
Porezne škare
Iako se uz kupovanje zlata uvijek veže i izvjesna doza rizika, sasvim je sigurno da se u vrijeme inflacije, a ovako visoke stope nismo doživjeli od 1993., više isplati čuvati vrijednost u zlatu nego u poznatim valutama - eurima ili dolarima, na čiji tečaj utječe i rat u Ukrajini. No, to ne znači da vrijednost zlata ne fluktuira, da je ona "uklesana u kamenu", ali je rizik u odnosu na novac – manji. Dapače, predviđa se da će vrijednost zlata, kojeg ima sve manje u svijetu – rasti.
– No, grdno se varaju oni koji misle da će na taj način skriti novac od poreznika. I kod kupnje zlata za kupcem ostaje jasan trag jer ga ne možete kupiti na pazaru. Onaj koji vam ga je prodao to će i potvrditi pisanim tragom; izdanim računom. Jedini siguran način da takav novac sakrijete od države je da ga zadržite kod sebe, no tu nastaje problem pretvaranjem kuna u euro, ako se radi o nesrazmjeru bogatstva onoga tko je odlučio promijeniti silne svote kuna u eure, a za to nema pokriće. Uglavnom, promjena kuna u eure sigurno će razotkriti razmjere udjela sive ekonomije u našem gospodarstvu – tvrdi naš ugledni ekonomist dr. sc. Petar Vušković, i objašnjava da je najviše manipulacija u onim branšama gdje se radi s fizičkim osobama jer je kod poslovanja tvrtke s tvrtkom gotovo nemoguće umaknuti poreznim škarama. Tu su sve transakcije vidljive već u trenutku njihova obavljanja.
– Što se tiče mase novca koji je u optjecaju, tu su stvari jasne, to se zna u svakom trenutku, no nakon pretvaranja kune u eure bit će poznato kod koga se nalazi veći dio tog novca. A da ga ima, da on kola, i da inflacija u tom smislu nije značajnije utjecala na potrošače, pokazatelj je visoka cijena četvornog metra stana u našim gradovima, koja upravo zbog novca koji dolazi iz sive zone, a najviše najvjerojatnije iz turizma, postaje nedohvatljiva – veli ekonomist Vušković.
Mutni poslovi
No, umjesto da Vlada uvodi reda u područjima koja očito dobro ne nadgleda, ona se, ističe naš sugovornik, odlučila na uvođenje poreza ne ekstraprofit, što je dodatan uteg poslodavcima koji uredno posluju.
– Umjesto da je fokus na onima koji posluju s fizičkim osobama, danak će platiti firme koje su ionako već opterećene brojnim davanjima. U Hrvatskoj se, recimo, najam nekretnina oporezuje s nekoliko stotina kuna, što je zaista simboličan iznos u odnosu na tri, četiri tisuće kuna zarade mjesečno, ali to i dalje ostaje isto. Istovremeno se porezom na ekstraprofit hrvatskim tvrtkama nastoji namiriti dvije milijarde kuna, koliko će Vlada potrošiti na antiinflacijske mjere. S jedne strane tako dodatno oporezujemo tvrtke da bismo pomogli građanima, a s druge neki se od njih ponašaju kao da inflacije uopće nema, jer ne mijenjaju svoje potrošačke navike, dapače, dodatno se zadužuju i podižu kredite – kaže Vušković.
Po njemu je prijelaz Hrvatske na euro idealan trenutak da se svi mutni poslovi nađu pod povećalom poreznika.
– Svi oni koji posluju preko računa pod skenerom su države. Mutni poslovi se ne rade tako, stoga bi fokus Vlade trebao biti na oporezivanju onih branši gdje su utaje veće, a ne na porez na ekstraprofit, koji je samo još jedan namet u nizu poduzetnicima koji ionako već izdvajaju prilično novca da bi namirili svoje obveze prema državi – zaključuje Vušković.