- 'Znaš kakav sam ja kad popijem. Ja sam bećar, ja tebi ne želim tebi zlo. A to što ponekad dobiješ neku šamarčinu, pa što je to? To nije strašno, to je normalno!'. Strah me je bilo u takvom braku, kad bi znao u takvom stanju dolaziti kući, bilo me strah. Iščekivati muža sa strahom, to nije baš jednostavno, priča Mara Tomašević za Provjereno Nove TV.
Trpjela je sve do 2016. godine. Tada je rekla dosta.
- Tu je bio još i preljub. To me jako razljutilo i tu sam rekla da je dosta, govori Mara Tomašević.
Kulminiralo je jedne večeri.
- Suprug je došao kući i razgovarao na telefon. 'Tko te zove? Je li to dotična?'. Ali on je nasrnuo na mene, gurao me i pljuskao. Ja sam rekla sad je dosta i da ću ga prijaviti. On me opsovao i rekao: 'Dobro, prijavi me'. Kad me je gurnuo, pobjegla sam u sobu, kasnije se obukla i otišla u policiju i sve prijavila. Tu su nastale one ozljede koje su evidentirane, otkrila je.
Napravila je ono što je trebala prvi put.
Četiri godine trajala je sudska trakavica. Trauma nakon traume.
- Skoro me ubio, gurao me po kući. Tu su svjedoci bili njegovi roditelji i braća. Počeo me je udarati, šamarati. Normalno, ne po licu, da se ne bi tragovi vidjeli nego po glavi, po kosi. Pet, šest šamara mislim da je bilo. Onda me je uhvatio za vrat, gurnuo me, rekla je Tomašević.
Svjedočenja, iskazi, suđenja – sve pred kamerama. U skučenim sudnicama dok su se praktički doticali - svjedočila je o tome što je prolazila. Sada već bivši suprug, nijekao je da je do nasilja ikad došlo.
- Znate, puno toga je krivo interpretirano. Svoj dio posla radim, cijelo vrijeme zapravo radim, bio sam i deset dana u bolnici zbog upale pluća, ali na nogama sam i svoj dio posla ću odraditi do kraja. I dalje tvrdim da nisam nasilan, rekao je u studenom 2017. Alojz Tomašević pred sudom.
Pisala je Mara svima. Tražila zaštitu, pravdu. Obratila se HDZ-u. Čak i samom premijeru.
- To nije bilo prineseno mojoj pozornosti, ali da jest, ja bih reagirao. Žao mi je što to nije bilo ranije, potkrala se greška, rekao je tada Plenković.
Obiteljsko nasilje trajalo je, kaže Mara, godinama. Od strane političara na visokoj dužnosti u lokalnoj politici, moćnog, koji se nije libio već tada, vlastitoj supruzi, to dati do znanja.
- On je meni rekao u početku da je HDZ mašinerija koja gazi sve pred sobom, tko im stane na put. U jednom sam trenutku mislila da nema ništa od toga i da neću ništa postići, kaže Mara. No ta, kako kaže, mašinerija koja nije u početku prepoznala problem, na kraju ga izbacuje iz stranke. Ali je na mjestu župana i danas. A lokalni izbori su pred vratima.
Nezavisna vijećnica u gradu Požegi kaže da će se Tomašević vjerojatno kandidirati.
- Vjerojatno hoće. A sada - ima li šanse - to ovisi o HDZ-u i s kim će oni ići na lokalne izbore, objasnila je Puač.
Ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica, ponukan upravo ovim slučajem, najavio je i promjenu zakona. - Vjerujem da ćemo uz izmjenu Zakona o lokalnim izbora uvrstiti to kazneno djelo kao prepreku za kandidiranje na lokalnim izborima, rekao je.
Mara se cijelo vrijeme nosila s vlastitim strahovima, ali i osudom dijela javnosti. Bez obzira što je u cijelom slučaju ona žrtva. Zbog svega je čak u jednom trenutku i povukla prijavu.
- S muževe strane su sestre i još neka rodbina malo dalja rekli zašto sam to napravila, da sam mu uništila karijeru, da što ja hoću, da sam mogla živjeti kao kraljica. Bilo mi je teško na početku kada su me na početku ljudi sretali po ulici. Maltene su pokazivali na me prstom, kako sam to mogla napraviti i prijaviti, ali ja sam hodala uzdignute glave. Tada i sada. Sad mi je puno lakše, priča Mara Tomašević.
Ovotjedna objava pravomoćne presude vratila joj je, kaže, sve one tamne misli.
- Dosta sam uzrujana od svega što se dogodilo otkad sam saznala za presudu, kaže.
Presuda koju je karlovački Županijski sud donio u ponedjeljak, potvrdila je sve ono što je već rečeno nepravomoćnom presudom početkom godine.
- Učestalo joj govorio da je luđakinja i da se ide liječiti, da je glupa kravetina, glupača i luda krava. Fizički nasrtao na nju, hvatao ju objema rukama za vrat i snažno stiskao te ju šamarao, govorio joj da će ju ubiti, izbosti, zadaviti i rasparati grkljan, pročitao je iz presude sudac Slaven Vidmar.
I dok nakon pravomoćne presude Tomašević ništa nije komentirao, u siječnju je i dalje tvrdio da je sve prenapuhano. - I dalje smatram da je to obiteljska situacija, da je to obiteljska svađa mene i moje supruge, govorio je tada.
Županu Tomaševiću, čovjeku s kojim je Mara provela 35 godina u braku i dobila troje djece, dosuđeno je deset mjeseci uvjetne kazne zatvora.
- Drago mi je što je utvrđena istina, ali predugo je to trajalo i to nije objektivno. Očekivala sam i da se brže riješi i veću kaznu, ali što je tu je. Ne možemo utjecati na naše pravosuđe, komentirala je Mara.
Presudu su mnogi, osobito udruge koje se bave ženskim pravima dočekali u nevjerici. Bolje rečeno, razočarani. - Nažalost, oni ljudi na terenu, koji trebaju sankcionirati nasilje, apsolutno preblago i bez ikakvog promišljanja dosuđuju uvjetne kazne, kazala je Sanja Sarnavka iz Zaklade Solidarna.
- Žrtve se ovakvim presudama demotiviraju, obeshrabruju da uopće prijave nasilje, rekla je u siječnju Svjetlana Knežević iz Udruge B.a.B.e.
- Ja nemam ništa od toga. Bio on godinu dana u zatvoru ili ni jedan dan, nemam ništa od toga. Mi svi gubimo, svi, i moja obitelj i djeca i unučad i ja. Nitko nije na dobitku, govori Mara.
Kaže, osim spočitavanja sa strane, na kraju je i sama dvojila je li donijela dobru odluku. Nakon što je pretrpjela udarce, na kraju je i samu sebe mučila. - Kad sam trpila 35 godina, mogla sam ih još trpiti, kazala je Mara.
- Bila sam žrtva, ali jednostavno suosjećam sa svima. Nekako mi je teško kad vidim da djeca, ona naravno vole i oca i mene, i onda mi bude žao zbog svega toga, dodaje Mara.
Žal za danima koji su trebali biti sretni. A nisu. Žal za ljubavlju koju su osjećali jedno prema drugome nekad davno, a koja je iščeznula. I pretvorila se u mučenje.
Nakon svega, Mara je, kaže, sretna. Oslobodila se tereta, strepnje, straha. Pomoć je dobila od Boga i obitelji. Vratio se mir. Nikog ne mrzi. Oprostila je, kaže, sve. - Ja mu želim stvarno sreću u životu. Kad mi nismo imali sreće... Evo, želim mu sve najbolje, rekla je.
Posljednji okov, onaj zakonski, jer već dugo ne žive kao muž i žena, pao je krajem studenog. - Jako je bio razočaran, čak je i suzu pustio. Žao mu je vjerojatno jer se rastajemo. Mislio je da ja to neću nikad napraviti, priča Mara. Ali je napravila.
- Zatvorila sam jednu knjigu, otvorila novo poglavlje u svom životu i mislim da će ubuduće biti sve ok. Mužu i djeci želim sve najbolje. Ako sam ih povrijedila, žao mi je, ali morala sam, morala sam se izboriti za sebe, rekla je za Provjereno Nove TV.