Otkako se u javnosti počelo postavljati pitanje kvalitete ratne obnove kuća u Petrinji, pod povećalo javnosti dospio je HDZ-ov sisačko-moslavački župan Ivo Žinić, arhitekt i čovjek koji je, neposredno nakon rata, kao dužnosnik u Ministarstvu obnove bio zadužen za obnovu toga kraja.
A tu je onda u njegovu životopisu iskrsnula zanimljivost - činjenica da je Žinić osnivač i suvlasnik arhitektonskog biroa APB Petrinja (osnivačka je prava u međuvremenu prenio na odvjetnika), tvrtke u kojoj su suosnivači još Republika Hrvatska te kompanija Uljanik u vlasništvu poduzetnika Vedrana Banaja.
Riječ je o kompaniji koja datira još u davne šezdesete godine prošlog stoljeća, u vrijeme socijalizma. Tvrtku su njezini zaposlenici u vrijeme pretvorbe devedesetih privatizirali, a potom je većina svoje udjele 2015. godine prodala tvrtki Uljanik (ne radi se, naravno, o pulskom Uljaniku), koja je u vlasništvu Vedrana Banaja i u čijim je rukama danas 55 posto udjela.
Nekad uspješna tvrtka
Nekoć velebna, uspješna petrinjska arhitektonska tvrtka danas je ipak manje poznata po velikim projektima, a mnogo više po svojem većinskom vlasniku Banaju, koji je u travnju 2019. godine bio protagonist televizijskih priloga i novinskih tekstova, a sve zbog rekonstrukcije ceste za koju je isplaćen novac, ali radovi navodno nikad nisu obavljeni.
Kako je tada objavljeno u RTL-ovoj "Potrazi", Banajeva druga tvrtka, Inženjerski ured Banaj, navodno je odradila nadzor nad nepostojećim poslom rekonstrukcije ceste u Glini za koju je sve isplaćeno ukupno oko 600.000 kuna, od čega 400.000 iz Ministarstva regionalnog razvoja, kojim je tada upravljala HDZ-ova Gabrijela Žalac.
Barem su tako medijima tvrdili mještani i oporba, posvjedočivši da nikakvih radova na cesti nije bilo te da su lokalne vlasti, na čelu s HDZ-ovim gradonačelnikom Stjepanom Kostanjevićem, zapravo od države izvukle golem novac. Povezanost sa županom Žinićem pronalazili su i u činjenici da je njegov sin Dario Žinić, prikladno, zamjenik gradonačelnika Gline Kostanjevića.
U jučerašnjem telefonskom razgovoru Vedran Banaj rekao nam je da ništa od tih optužbi nije istina.
- Sve ono za što je moja tvrtka bila angažirana, ja sam i odradio. Tim je tvrdnjama mojoj tvrtki i meni osobno bio narušen ugled, to je bila politička priča i politički obračun - rekao nam je Banaj u telefonskom razgovoru.
Upitali smo ga kako je uopće došlo do toga da je postao suvlasnik u kompaniji s Republikom Hrvatskom i županom Žinićem.
Banaj nam je pojasnio kako je, s obzirom na vrstu posla kojim se bavio APB Petrinja, imao interes ući u suvlasništvo nekad značajne petrinjske arhitektonske kompanije te da mu je namjera bila u cijelosti preuzeti kompaniju.
Na sudu s klijenticom
- No, to se nije realiziralo, vjerujem zato što se župan Žinić ne želi u vrijeme dok je dužnosnik baviti takvim stvarima. Stoga dok po pitanju te tvrtke ne budu riješeni imovinsko-pravni odnosi, ona više-manje miruje, a ja poslove radim preko Uljanika - rekao nam je Banaj.
Tako bi se nešto reklo i prema podacima o prihodima ovih tvrtki: APB Petrinja imao je tijekom 2019. i 2018. godine 298.000 odnosno 235.000 kuna prihoda, plodnija mu je bila jedino 2017. godina, kada je uprihodio 1,6 milijuna kuna, godinu prije prihod je iznosio 229.000 kuna, a tijekom 2015., 2014., 2013. te 2012. godine tvrtka, zapravo, nije bila aktivna. Podataka o prihodima u godinama obnove petrinjskog kraja, na žalost, nema u javno dostupnim izvorima, a sugovornici s kojima smo razgovarali na ovu temu nisu nam znali reći je li ta kompanija u to doba bila angažirana na radovima obnove.
Ono malo što se i radilo posljednjih godina odnosilo se na sitne poslove s raznim općinama i gradovima poput izrade idejnog projekta rekonstrukcije sportsko-rekreacijskog centra u Otočcu 2017. godine u iznosu od 69.900 kuna, 12.000 kuna primili su i od Općine Netretić za rekonstrukciju groblja, u Ozlju su, pak, bili angažirani na gradnji poučne pješačke staze, za što je APB Petrinja primio 38.250 kuna.
Prihodi petrinjskog Uljanika bili su, međutim, znatno izdašniji - 2019. iznosili su 1,6 milijuna kuna, 2018. godine oko 2 milijuna, godinu prije 2,5 milijuna kuna, a 2016. bili su na 4,7 milijuna kuna.
Tvrtka je registrirana za obavljanje stručnih poslova prostornog uređenja, a posljednjih je godina na sudu zbog neuspješnog projekta uklanjanja jedne građevine u Sisku, prilikom kojeg nisu predvidjeli da na susjednoj zgradi nedostaje zabatni zid.
- To je slučaj u kojem je s naše strane došlo do djelomičnog previda, a iako smo naručiteljici ponudili da problem saniramo o vlastitom trošku, ona je radije odabrala pokretanje spora, za koji vjerujem da ćemo ga na kraju dobiti - rekao nam je Banaj.
U vrijeme kada je ulazio u APB Petrinja, dio suvlasništva otkupio je i od poznatog petrinjskog arhitekta Davora Salopeka, čovjeka koji je radio na obnovi nekolicine stambenih, javnih i, osobito, crkvenih objekata u Petrinji nakon rata.
Salopek nam je jučer u telefonskom razgovoru rekao da su kuće koje su bile obnavljane prema njegovim projektima preživjele ovaj petrinjski potres, a bile su projektirane prema tehničkim propisima i pravilima Ministarstva obnove.
- Osobno ne znam za slučajeve kuća s našeg popisa obnove koje su u cijelosti bile obnovljene nakon rata, a da bi sada u potpunosti stradale u potresu. Naprotiv, obišao sam nekoliko takvih, na kojima nema ni pukotine - rekao nam je Salopek.