Bilo je to, sada se već s priličnom sigurnošću zna, 4. lipnja 2020. godine. U izdvojenom dijelu kultnog restorana "Kamanjo" u zagrebačkim Gračanima Kazimir Bačić Milanu je Bandiću predao 50 tisuća eura mita.
U to je vrijeme zagrebački gradonačelnik još uvijek bio u punoj političkoj i životnoj snazi. Andreju Plenkoviću je uz pomoć svojih žetončića - regrutiranih, među ostalim, i među Milanovićevim SDP-ovim kadrovima - držao parlamentarnu većinu.
S HDZ-om je paktirao i u Zagrebu. U koaliciji koja na pojavnoj razini možda nije izgledala harmonično (HDZ je, pod pritiskom javnosti, početkom godine glasao protiv Bandićeva GUP-a), ali je u stvarnosti zapravo više nego dobro funkcionirala.
Istinabog, Bandić je tih dana trpio žestoke kritike što mu se gradska uprava nakon potresa “raspala”. Pravi kraval mu je priredio Dario Juričan javno ismijavajući njega i njegove mutne poslove. Na ruku mu nisu išle ni objave u medijima o kriminalu koji se vukao uz popularni zagrebački Advent. Kamenčić u cipeli bilo mu je i suđenje u aferi "Agram", u kojoj se na optuženičkoj klupi našao s Petrom Pripuzom.
Ipak, potpuno netočno bi bilo zaključiti da je Bandić zbog svega toga bio nesretan čovjek. Uspio se, uostalom, zahvaljujući pravorijeku Ustavnog suda riješiti rešetaka Remetinca. Vodio je poslove, upravljao drugim najvećim proračunom u zemlji, komentirao postupke ministara, pripremao svoju stranku za srpanjske parlamentarne izbore.
U Saboru je Klub zastupnika njegove stranke glasao za novu glavnu državnu odvjetnicu. Privatno likujući što od 2014. i masovnih uhićenja po Zagrebu nijedan njegov čovjek nije završio u zatvoru. Na rođendanu mu je koji mjesec ranije pjevala čak i predsjednica Republike. U vrijeme dok je Kolinda Grabar-Kitarović još vedrila i oblačila Pantovčakom. Bio je, ono što se kaže, potpuno u sedlu.
Adventski biznis
- Sto komada po 500 eura – naručio je apoene Bandić. Milan Lončarić je oko njega već neko vrijeme obilazio kao mačak oko vruće kaše ne bi li isposlovao da mu Grad Zagreb izda potrebne dozvole za novi stambeni kompleks "Vrtovi sunca". Angažirao je glavnog ravnatelja HRT-a Kazimira Bačića da mu bude “link” prema Bandiću. I bio je spreman platiti cijenu koju traže. Bandiću 50 tisuća eura, Bačiću stan vrijedan 135 tisuća eura.
- Nema džabe ni u stare babe - podučavao je u "Kamanju" svoje suradnike Bandić, tražeći model kako da pomogne Lončariću. Nimalo svjestan da je već neko vrijeme pod prismotrom USKOK-ovih istražitelja. S “bubama” u svojem automobilu koje su bilježile svaki njegov razgovor.
I praćenjem koje je pomoglo razotkriti jednu od najvećih korupcijskih hobotnica u Hrvatskoj u posljednjih trideset godina. Od pet milijuna kuna prijevara na zagrebačkom Adventu, preko biranja podobnih ravnatelja i izdavanja dozvola preko veze, do 50 tisuća eura mita na ruke isplaćenog gradonačelniku.
U pritvoru su, uz Bačića, završili i Lončarić, “kralj Adventa” Denis Mohenski, Bandićev vozači koji su “sređivali” poslove s adventskim kućicama, poduzetnik koji je državu prevario za PDV u nabavi kanta za smeće, niz gradskih službenika koji su odlučivali o natječajima...
Jedna stvar je, međutim, i dalje nejasna. Ako je USKOK početkom lipnja imao dokaz o primopredaji novca, ako je doista Bačić od Lončarića u pogrebnom poduzeću pokupio novac i odnio ih u Gračanku, ako su “bube” u gradonačelnikovu autu doista registrirale koruptivne dogovore, zašto, pobogu, odmah nisu uhitili Bandića?
Je li odgoda uhićenja bila diktirana čvrstim pravosudnim razlozima? Ili je iza svega ipak stajao mig politike koja Bandića nije htjela u zatvoru kada je on bio na vrhuncu moći. A ona o njemu ovisila.
Bivša HDZ-ova premijerka Jadranka Kosor, kojoj su mnogi u njezinoj bivšoj stranci zamjerili što nije spriječila da DORH istražuje ministre i diže optužnicu protiv HDZ-a, nije željela nagađati je li politika u Bandićevu slučaju izvršila pritisak na pravosuđe. Umjesto toga, prema njezinim riječima, treba se držati činjenica.
- A činjenice su sljedeće. Istražitelji su nepobitno dobili dokaze o još jednom koruptivnom kraku u Zagrebu. U to je doba Milan Bandić bio u koaliciji s vladajućom strankom, i u toj koaliciji je bio ključan faktor. On je podebljavao tanku većinu prikupljajući prebjege i prevarante iz drugih stranaka ljevice. On je bio ključar Banskih dvora, a njegove aktivnosti u Gradu Zagrebu podržavala je vladajuća stranka – navodi Jadranka Kosor.
I bez ovih novih saznanja jako se dobro, podsjeća bivša premijerka, znalo da je Bandić bio višestruki uskočki optuženik. Unatoč tome, on je bio cijenjeni član vladajuće većine.
- To je bilo potpuno neprihvatljivo. Kao uskočki optuženik i pritvorenik Bandića su optužili DORH, odnosno USKOK. A to su institucije predstavnici države koji tu istu državu štite od kriminala i kriminalaca. Za svakog premijera bi bilo neprihvatljivo da mu netko koga je državno tijelo optužilo bude saveznik u održavanju parlamentarne većine - ocjenjuje Jadranka Kosor.
Nije Bandić jedini koji je, prema njezinu mišljenju, u čitavoj priči sporan.
Zatvorski kolači
- Sada se vidi da se u tom konglomeratu užasa nepobitno našao i glavni ravnatelj HRT-a, osoba koju bira parlamentarna većina u Saboru. Smatrala sam da je njega trebalo smijeniti još puno ranije, kada nije reagirao na teške optužbe za seksualno uznemiravanje i kada je počeo progoniti vlastite novinare - ističe Kosor.
Kamo god krenuli u ovoj priči, naglašava ona, dolazimo do onog koji je čvrsto podržavao te ljude. A to je, prema njezinu sudu, premijer.
- Sve je zaokružila bivša predsjednica Republike koja je višestrukom uskočkom optuženiku pjevala na rođendanu, obećavši da će mu u zatvor nositi kolače. To je potpuno skandalozna izjava, no unatoč tome ona je bila vrla kandidatkinja vladajuće stranke na predsjedničkim izborima.
Da se takvo što dogodilo tijekom pregovora o ulasku Hrvatske u Europsku uniju, da sam ja kao premijerka održavala parlamentarnu većinu glasovima višestrukog uskočkog optuženika, mi ne bismo zatvorili poglavlje 23 - zaključuje Jadranka Kosor.
Šibenčanin Željko Žganjer bio je prvi ravnatelj USKOK-a. Iz današnje perspektive se, kaže, jasnije vidi napredak koji je USKOK napravio u posljednjih petnaestak godina što se tiče svoje neovisnosti od politike.- Sjećam se kada sam 2003. godine u jednom intervjuu Slobodnoj Dalmaciji vrlo bogobojazno i suzdržano rekao da postoje naznake kako organizirani kriminal i korupcija perzistiraju i u visokoj politici. Nakon toga sam se morao ispovijedati raznim komisijama i objašnjavati. To je tada bilo svetogrđe. Duboko sam uvjeren da se to danas više ne može dogoditi ravnateljici ili ravnatelju USKOK-a. I to je za mene velika stvar - kaže nam Žganjer.
Danas su DORH i USKOK po Ustavu i Zakonu samostalni i neovisni. I tom se zakonskom okviru nema što puno ni dodati ni oduzeti. Neovisna pozicija bila je uvjet za ulazak Hrvatske u EU. I ona je ucrtana u hrvatsko zakonodavstvo.
Korisne sugestije
Što se tiče akcija u Zagrebu, vjeruje da je USKOK sam odredio tajming.
- Vjerujem da su to samostalno procijenili bez ikakvih “korisnih” sugestija politike. Mislim da DORH danas ne treba tražiti blagoslov politike o tome treba li nešto poduzimati ili ne. Vjerujem da su ta vremena ipak iza nas - ističe Žganjer.
Pritom podsjeća da ravnateljica USKOK-a izravno polaže račune glavnoj državnoj odvjetnici.
- Želim vjerovati da glavna državna odvjetnica prepušta odluke ravnateljici USKOK-a i da se ona na dnevnoj bazi baš previše ne zamara što operativno radi USKOK. To bi bilo bedasto i budalasto i oduzimalo bi previše vremena - smatra Žganjer.
Što se pak tiče tajminga, on se drži stava da istražitelji tu ne trebaju previše kalkulirati.
- Uvijek će se tumačiti zašto je nešto napravljeno točno u tom trenutku, a ne u nekom drugom. Ja se tu držim onog pomalo utopijskog pravila: kad imaš čvrst slučaj, ideš u to. Važno je sačuvati svoj osobni, ljudski i profesionalni integritet. Kad se pogledaš u ogledalo, da vidiš čovjeka, ne kukca - zaključuje Žganjer.
Nema nikakve dvojbe da je USKOK napravio velik posao privevši pred lice pravde aktere korupcijske metastaze u Zagrebu. No, ako im je Bandić izmaknuo zbog miga politike, a ne valjanih pravosudnih razloga, pobjeda je to tamnoga sjaja. Kojoj će se, dok je svijeta i vijeka, uvijek gledati u zube.