Mario Banožić je zbog izazivanja prometne nesreće koja je završila smrtnim ishodom za vozača iz suprotnog smjera još prije gotovo tri mjeseca po kratkom postupku odletio iz Banskih dvora. U Plenkovićevoj hitroj reakciji tada nije bilo puno tradicionalnih demagoških pirueta o presumpciji nevinosti ili o tome kako se tragedija na cesti može dogoditi svakome: Banožić se svojim terencem na putu u lov zabio u kombi nesretnoga Gorana Šarića 11. studenoga rano ujutro, a već oko podne istoga dana više nije bio na popisu ministara.
Premijer ga je već na prvu vijest o izazivanju nesreće spremno pustio niz vodu i na njegovo mjesto u resoru obrane brzopotezno ustoličio Ivana Anušića, dotadašnjeg neslužbenog glavnog unutarstranačkog rivala.
Ako je priša umrit, nije pokopat – kaže, međutim, stara dalmatinska mudrost. Banožić je odavno "umro" kao HDZ-ov ministar, ali još uvijek nije i "pokopan" kao stranački zahvalan kadar na istoku zemlje. Smijenjeni ministar i dalje, naime, službeno vodi Županijski odbor HDZ-a Vukovarsko-srijemske županije, treći mjesec nakon smjene iz Banskih dvora, te se još ni izbliza ne zna tko bi ga i kad na stranačkoj dužnosti uopće mogao zamijeniti. Vladajući su tamo navodno jako podijeljeni u klanove i međusobno do kosti posvađani, pa kadrovskim "netalasanjem" i zadržavanjem Banožića na čelu županijskoga HDZ-a i nakon smjene s funkcije ministra zagrebačka "središnjica" sebi elegantno kupuje vrijeme za dugoročniju kadrovsku i izbornu pripremu.
Presumpcija nevinosti kani se novim zakonom vladajuće većine ubuduće doslovce "zabetonirati" u istražnome postupku i drakonski kažnjavati sve koji budu sudjelovali u objavi informacija vezanih uz bilo koju istragu dok se ona potpuno ne okonča. Međutim, pravna pretpostavka da je svaki čovjek nevin dok se pravomoćno ne dokaže suprotno najproizvoljnije se trenutno primjenjuje upravo u redovima vladajućih hadezeovaca. Presumpcija nevinosti je u političkoj praksi doslovce svedena na laštik-kategoriju, koja se rasteže onako kako to premijeru i šefu stranke trenutno paše.
Kad je na djelu politička potreba da se hitro sanira javna šteta zbog dužnosničkog incidenta – i pacificira unutarstranačke kritičare hitnom instalacijom na ministarsku funkciju – onda se pretpostavka da je Mario Banožić nakon izazivanja prometne nesreće još uvijek nevin komforno može gurnuti u stranu i prije pokretanja istrage s visoke državne dužnosti hitno smijeniti čovjeka. A kad, zbog HDZ-ove izborne pragmatike i kadrovskih komplikacija u Vukovarsko-srijemskoj županiji, predsjedniku HDZ-a odgovara tamo do daljnjega očuvati postojeće stanje, onda se Mario Banožić jednako odlučno i do daljnjega u optici istoga šefa može smatrati "nevinim kao jaganjac Božji".
Sugovornici iz Vukovarsko-srijemske županije Telegramovom su Dragi Hedlu nedavno otkrili kako je Andrej Plenković na izbornim i kadrovskim mukama zbog previše stranačkih afera na krajnjem hrvatskom istoku. Od premijerove nekadašnje ljubimice Gabrijele Žalac, koja je pod teretom brojnih sumnji za pronevjere novca iz europskih fondova, preko vukovarskog župana Damira Dekanića, koji je izazvao prometnu nesreću u alkoholiziranom stanju pa pokušao lažirati da uopće nije upravljao vozilom, vukovarskoga gradonačelnika Ivana Penave, koji je u međuvremenu otišao iz stranke, te Damira Juzbašića, Tomislava Tolušića i Josipa Aladrovića, koji su se našli na udaru USKOK-a zbog sređivanja financijskih potpora tvrtkama koje nisu ispunjavale kriterije, pa sve do Josipa Šarića, koji je po zagrebačkim restoranima častio Vladimira Šeksa službenom karticom... Slavonski HDZ, čini se, tvori pravi đerdan aferaških bisera. Riječ je o povijesnoj utvrdi HDZ-a u kojoj je stranka uvijek uvjerljivo pobjeđivala, piše Hedl, a sad tamo Plenković najednom nema vjerodostojnog kadra i sebi dostojnog sugovornika. Da vrag nikad sam ne dolazi po svoje, paralelno svjedoči i ozbiljan rast popularnosti Domovinskog pokreta.
Sve su to realne i nemale teškoće u radnom opusu premijera i šefa HDZ-a Andreja Plenkovića, ali on je ipak prije nedavne zakonske zabrane javnoga iznošenja podataka iz istraga na temelju pretpostavke nedužnosti svakako trebao bolje uskladiti svoje osobne stavove prema ovome pravnom načelu. Može li isti čovjek u optici sebi nadređenog čovjeka u Vladi biti smatran potencijalno krivim, a u stranci više potencijalno nevinim? Zašto je Mario Banožić ispao znatno neviniji kao slavonski hadezeovac nego kao ministar i član Plenkovićeve Vlade?