Zbog rapidnog povećanja cijena prehrambenih proizvoda i prerađevina od voća i povrća hrvatski proizvođači imaju novu taktiku za naivne kupce. Manja pakiranja sa nešto nižom cijenom ugodnija su oku građana koji jedva spajaju kraj sa krajem.
Proizvođaču su se masovno preorijentirali na smanjivanje količine (ista kutija, a manja gramaža), počeli su koristiti jeftinije sastojke, a trgovci se okreću proizvodnji jeftinijih robnih marki, koji su istina nešto jeftinije, ali su i niže kvalitete od sličnih proizvoda renomiranih proizvođača. Među poskupljenjima prednjače mlijeko, jaja, meso, pekarski proizvodi.
Posebno je paradoksalno da Hrvatska proizvodi i izvozi žitarice, a istovremeno uvozi pekarske proizvode i prerađevine od žitarica i cornflekse čije su cijene doletjele u nebo.
Slatki program
U moru poskupljenja i većih cijena sa kojima se suočavaju hrvatski građani su i enormno skupi pekmezi, džemovi, marmelade, ajvari, ukiseljeno i konzervirano povrće u teglama, grah, kukuruz, grašak te smrznuto povrće. Apsolutni rekorder je ajvar za koji bi se ovisno o kvaliteti i proizvođaču trebalo izdvojiti od minimalno 3,51 EUR (26,46 kn) za kilogram pa do čak 15 EUR-a (113,02 kn).
Konzervirani šampinjoni su 13 EUR-a (97.95 kn), crna maslina je 7 do 12 EUR-a (52,74- 0,41), ukiseljena cikla 5 EUR-a (37,67), mix mješavina povrća u konzervi 6 EUR-a (45,21). Kisele paprike i krastavci se kreću od 5 pa do 13 EUR-a (37,67- 97,95 kuna) za kilogram, miješana salata je 8 EUR-a (60,28).
Slatki program je još skuplji pa tako džem od maline, jagode ili marelice košta 9 do 10 EUR-a (67,81-75,35 kn). Još ako nosi oznaku bakin, djedov, mamin ili ekološki onda ga nema ispod 15,46 EUR-a/kg (116,48 kn). Najobičniji džem od šipka ili miješana marmelada nešto su jeftiniji i koštaju 5 EUR-a (37,67).
Proizvođači su poskupljenja pravdali visokim ulaznim troškovima povrća za preradu te poskupljenjem energenata i transporta. Cijene prerađenog povrća bilo smrznutog ili ukiseljenog krenule su uzlaznom putanjom i prije rata u Ukrajini da bi se nastavili tijekom prošlog ljeta a sve je završilo uvođenjem EUR-a kao službene valute i zaokruživanjem cijena na više.
- Hrvatska je država koja ima visoke poreze, što je također jedan od razloga zašto je hrana na našim policama skuplja nego u drugim državama EU-a. Uz sve to, hrvatska poljoprivreda je na 30 posto produktivnosti prosjeka EU, što u startu snižava njenu konkurentnost. Isto tako, mjere koje poduzima Vlada očito ne daju prave efekte.
Dobre vijesti
Godinama smo se hvalili najvećim rastom kvadrata stranih trgovačkih lanaca, pri čemu smo zanemarili izostanak naše hrane na policama. Posebno se to odnosi na meso, mlijeko, voće i povrće. A sada kada smo smanjili većinu proizvodnje, pitamo se zašto imamo skupu hranu. Zato što je uvozimo, a EU ima sve manje viškova koje su godinama plasirali kod nas po niskim cijenama, ističe poljoprivredni analitičar Miroslav Kuskunović.
Međutim iz Ministarstva poljoprivrede ovih dana dolaze dobre vijesti za sektor prerađivačke industrije pa tako i za hrvatske potrošače kojima bi cijene prerađenog voća i povrća trebale biti osjetno niže.
Naime, otvorene su prijave na više od 19,9 milijuna eura vrijednu mjeru potpore za dodatne troškove nastale zbog iznimno velikih povećanja cijena prirodnog plina i električne energije, jedne od dviju mjera definiranih Programom državne potpore za kompenzaciju rasta cijene energenata u sektorima prerade poljoprivrednih proizvoda, ukupne vrijednosti 26,5 milijuna eura.
Podsjetimo, Europska komisija odobrila hrvatski program potpore prerađivačima kako bi se kompenzirao rast cijene energenata u sektorima prerade poljoprivrednih proizvoda u kontekstu ruskog rata protiv Ukrajine. Procjenjuje se kako će program obuhvatiti više od 900 korisnika.
Putem ovog Programa Vlada RH i Ministarstvo poljoprivrede će pružiti potporu subjektima koji djeluju u sektoru prerade poljoprivrednih proizvoda kako bi se ublažila iznimno velika povećanja cijena energenata koji sudjeluju s visokim udjelom u troškovima njihovog poslovanja, zbog kojih su neki od subjekata u preradi poljoprivrednih proizvoda dovedeni u situaciju manjka likvidnosti i generiranja gubitaka.
Prihvatljivi korisnici su poduzeća svih veličina koja prerađuju meso, mlijeko, voće i povrće ili proizvode ulja i masti, mlinske proizvode te šećer. Zahtjeve je moguće podnijeti do 31. ožujka 2023. godine. Potporu za dodatne troškove nastale zbog iznimno velikih povećanja cijena prirodnog plina i električne energije moguće ostvariti u iznosu do četiri milijuna eura po poduzetniku.
Nestašica neće biti
Hoće li prerađivačka industrija nakon ove “financijske injekcije” smanjiti cijene prerađevina od voća i povrća, pekmeza, džemova, ajvara, zaleđenog asortimana te ukiseljenog povrća znati ćemo već u travnju i svibnju kada bi im na račune trebali sjesti euri.
Nažalost, dosadašnja iskustva nam govore da bez obzira na financijske potpore kojima se ublažava trošak poslovanja cijene proizvoda za krajnjeg potrošača ostaju iste. Dapače, umjesto da se smanjuju one se i povećavaju.
Predviđanja govore da će hrana unatoč poticajima i potporama u Hrvatskoj biti još skuplja isključivo zbog ovisnosti o uvozu, no koliko će to biti neizvjesno je prognozirati.
Nestašice hrane zasigurno neće biti, ali postoji granica do koje potrošači mogu tolerirati povećanje cijena i koorporativnu pohlepu kojoj svakodnevno svjedočimo. Kada se ta granica pređe i kad ljudi ne budu imali novca u problemu će se naći svi od prehrambene i prerađivačke industrije pa do trgovaca koji su svih ovih kriznih godina itekako dobro zarađivali preko leđa osiromašenih hrvatskih građana.