StoryEditorOCM
ForumŠTO SE MIJENJA?

Uvode se nova pravila za posvajanje djece nakon ‘slučaja Kongo‘ zbog kojeg su četiri para iz Hrvatske još u zatvoru u Zambiji, dvije su ključne stvari

Piše Željka Godeč /JL
7. siječnja 2023. - 13:29

Rješenja - jedno izdano na Općinskom sudu u Varaždinu, tri na Općinskom sudu u Zlataru - kojima su potvrđene odluke kongoanskog suda o posvojenju tamošnje djece, za koje u ovom trenutku postoji sumnja da su bile krivotvorene, a na temelju kojih su četiri bračna para iz Hrvatske pribavila sve hrvatske dokumente, upis u maticu, OIB, državljanstvo i putovnice za djecu iz Konga, razotkrila su goleme pravne rupe međudržavnog posvojenja, piše Jutarnji.

U tom su povodu predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić i ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica održali sastanak i zaključili da sustav treba ojačati i neke zakone mijenjati. Dotad, za početak, sastanak je rezultirao sasvim konkretnim odlukama i Preporukom koju je predsjednik Vrhovnog suda odmah poslao na adresu općinskih sudova.

Preporuka se, kako saznajemo iz izvora u pravosuđu, odnosi na dvije krucijalne stvari. Sudovi će ubuduće u postupcima međudržavnog posvojenja biti dužni provjeriti autentičnost primljenih stranih dokumenta i njihovu pravomoćnost preko Ministarstva pravosuđa i međunarodne pravne pomoći, a ne ih tek potvrditi, kakva je sada praksa.

Druga je obaveza sudova da, kad im na stol dođe prijedlog za priznanje strane sudske odluke, primjerak dostave i Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, koje će provjeriti jesu li hrvatski posvojitelji na koje se odluke stranih sudova odnose, uopće upisani u Registar posvojitelja, odnosno jesu li prošli propisanu provjeru koju svi parovi prije posvojenja u Hrvatskoj moraju proći.

Mali korak

To bi značilo da takva manjkava rješenja izdana za četiri hrvatska para koji su već mjesec dana u zambijskom zatvoru, u kojima se sudovi nisu bavili meritumom nego su samo naslijepo verificirali strane sudske odluke, bez ikakve provjere, neće više moći izaći niti s jednog suda u Hrvatskoj. Sudovi dosad uopće nisu odlučivali o posvojenju, nego samo o priznavanju odluke stranog suda, na temelju Zakona o međunarodnom privatnom pravu koje ih, doduše, obavezuje da budu usklađeni i s Obiteljskim zakonom.

A dva od četiri para koja su sada u zatvoru zbog sumnji na posvojenje djece iz Konga s lažiranim dokumentima, nisu uopće upisana u hrvatski Registar potencijalnih posvojitelja, nisu dobili pozitivno mišljenje centra za socijalnu skrb da su podobni biti roditelji, što je pak minimum minimuma.

Postavlja se stoga pitanje što su zapravo dostavili nadležnima u DR Kongu, jer, kako doznajemo, i vlasti u Kongu traže sveobuhvatnu dokumentaciju o posvojiteljima - uz niz osobnih dokumenata i vjenčani list, traže i "izvještaj o karakteru nadležnog općinskog tijela", što bi bio pandan našem rješenju centra za socijalnu skrb o statusu potencijalnog posvojitelja.

Nove preporuke Diana Topčić-Rosenberg, bivša dugogodišnja predsjednica Udruge za potporu posvajanju Adopta, ocjenjuje malim, dobrim korakom, ali nedovoljnim.

Nema kapaciteta

- U postupcima međudržavnog posvojenja za zemlje koje nisu potpisnice Haške konvencije bilo bi puno bolje da se, umjesto priznavanja stranih sudskih odluka, provede postupak pred obiteljskim sudom. Tako sud može provjeriti je li provedena obrada potencijalnih posvojitelja, u suradnji s drugim institucijama provjeriti autentičnost dokumenata i zakone države porijekla djeteta, ali i dobiti mišljenje nadležnog Centra za socijalnu skrb, koji prate i prilagodbu i potrebe djeteta u novim okolnostima - objašnjava Topčić-Rosenberg i podsjeća da model s dobrim rješenjem međudržavnog posvojenja postoji u Velikoj Britaniji i Americi:

"U Britaniji, i kad dobijete odluku stranog suda, morate proći na britanskom sudu kompletan postupak provjere za posvojenje, kroz koji vas vode specijalizirani socijalni radnici, i postoji obaveza dolaska posvojitelja, a često i djeteta, na sud".

Budući da je 99 posto djece posvojene u inozemstvu u Hrvatsku stiglo iz država koje nisu potpisnice Haške konvencije, pa Ministarstvo obitelji formalno nema ništa s postupcima posvojenja, naša sugovornica naglašava da bi taj vakuum trebala ispuniti ovlaštena agencija. Prema njezinu mišljenju, jedan od krucijalnih problema u Hrvatskoj je što zakoni nikome ne dopuštaju posredovanje pri međudržavnom posvojenju, osim Ministarstvu, a ono nema kapaciteta ni ovlasti posredovati pri posvajanju djece iz zemalja koje nisu potpisnice Haške konvencije.

Takve specijalizirane i pomno nadzirane agencije postoje u Velikoj Britaniji i Americi, Italiji, Njemačkoj i Švedskoj i nadležna su ih ministarstva ovlastila da daju stručnu pomoć u posvojenju. "To su profesionalci s licencama, koji stručno i transparentno pomažu građanima da posvoje dijete", zaključuje.

Milijuni siromašne djece u DR Kongu laka su meta krijumčara

DR Kongo broj siročadi mjeri u milijunima. Djeca Konga posebno su ranjiva i dvostruko ugrožena: žive u nemogućim uvjetima, izložena su ratu, gladi, bolestima i nasilju i kao takva su laka meta trgovaca, otuđenja od roditelja i nelegalnih posvojenja. Najveći rizik krije se upravo u tome da djeca mogu biti žrtve trgovine, a stranci u svojoj želji za roditeljstvom mogu biti uvučeni u ilegalnu mrežu, na svoju i štetu djece.

Haaška konvencija o međudržavnim posvojenjima jasno propisuje da se posvojenje ne plaća, da djeca ne mogu biti predmet kupnje. Međudržavno posvojenje takvoj djeci daje nadu za bolji život. Ali, i sasvim specifične gubitke: nemogućnost odrastanja u svojoj biološkoj obitelji, s braćom i sestrama, gubitak jezika, običaja, kulture i povijesti svoga kraja. Jako je važno da im se sačuva njihov nacionalni idenitet.

Radi sigurnosti i istinitosti podrijetla djece nije idealno, napominje Diana Topčić-Rosenberg, ni da posvojena djeca iz stranih zemalja dobiju putovnice i državljanstvo na neviđeno - kao što je to bio slučaj za djecu koja su željela posvojiti ova četiri para. Bilo bi bolje da djeca dođu u Hrvatsku na temelju izlaznih i privremenih dozvola boravka izdanih na osnovu dokumenata svoje matične zemlje.

- Odgovornost nas kao roditelja posvojitelja i društva koje je spremno i voljno udomiti djecu je da osiguramo da na tom putu do obitelji nema kontroverzi. Humano je i prirodno pomisliti da ćemo djeci koja žive u Africi u teškim uvjetima dati šansu za siguran i sretniji život. Međunarodni standardi služe tome da budemo sigurni da djeca koju posvajamo uistinu nemaju roditelje ili, ako ih imaju, da je osoba koja je snimljena na videu kako se odriče prava na roditeljstvo uistinu majka tog djeteta.

Najgore što se može dogoditi jest da djeca, kad odrastu, saznaju da posvojenje nije bilo legalno jer će tada preispitivati svaku stvar koju smo im ikada rekli, kao što sada stotine odraslih ljudi podrijetlom iz Južne Koreje, posvojenih za vrijeme vladavine vojne hunte, tragaju za svojim biološkim roditeljima - naglašava.

Milijuni siromašne djece u DR Kongu laka su meta krijumčara

DR Kongo broj siročadi mjeri u milijunima. Djeca Konga posebno su ranjiva i dvostruko ugrožena: žive u nemogućim uvjetima, izložena su ratu, gladi, bolestima i nasilju i kao takva su laka meta trgovaca, otuđenja od roditelja i nelegalnih posvojenja. Najveći rizik krije se upravo u tome da djeca mogu biti žrtve trgovine, a stranci u svojoj želji za roditeljstvom mogu biti uvučeni u ilegalnu mrežu, na svoju i štetu djece.

Haaška konvencija o međudržavnim posvojenjima jasno propisuje da se posvojenje ne plaća, da djeca ne mogu biti predmet kupnje. Međudržavno posvojenje takvoj djeci daje nadu za bolji život. Ali, i sasvim specifične gubitke: nemogućnost odrastanja u svojoj biološkoj obitelji, s braćom i sestrama, gubitak jezika, običaja, kulture i povijesti svoga kraja. Jako je važno da im se sačuva njihov nacionalni idenitet.

Radi sigurnosti i istinitosti podrijetla djece nije idealno, napominje Diana Topčić-Rosenberg, ni da posvojena djeca iz stranih zemalja dobiju putovnice i državljanstvo na neviđeno - kao što je to bio slučaj za djecu koja su željela posvojiti ova četiri para. Bilo bi bolje da djeca dođu u Hrvatsku na temelju izlaznih i privremenih dozvola boravka izdanih na osnovu dokumenata svoje matične zemlje.

- Odgovornost nas kao roditelja posvojitelja i društva koje je spremno i voljno udomiti djecu je da osiguramo da na tom putu do obitelji nema kontroverzi. Humano je i prirodno pomisliti da ćemo djeci koja žive u Africi u teškim uvjetima dati šansu za siguran i sretniji život. Međunarodni standardi služe tome da budemo sigurni da djeca koju posvajamo uistinu nemaju roditelje ili, ako ih imaju, da je osoba koja je snimljena na videu kako se odriče prava na roditeljstvo uistinu majka tog djeteta.

Najgore što se može dogoditi jest da djeca, kad odrastu, saznaju da posvojenje nije bilo legalno jer će tada preispitivati svaku stvar koju smo im ikada rekli, kao što sada stotine odraslih ljudi podrijetlom iz Južne Koreje, posvojenih za vrijeme vladavine vojne hunte, tragaju za svojim biološkim roditeljima - naglašava.

Preporuke za postupak posvojenja

1. Sudovi će ubuduće u postupcima međudržavnog posvojenja biti dužni provjeriti autentičnost stranih dokumenta i njihovu pravomoćnost preko Ministarstva pravosuđa i međunarodne pravne pomoći, a ne ih samo potvrditi, kao sada

2. Kad dobiju prijedlog za priznanje strane sudske odluke, sudovi će primjerak dostaviti i Ministarstvu obitelji, koje će provjeriti jesu li hrvatski posvojitelji u Registru posvojitelja

3. "U Britaniji, i kad dobijete odluku stranog suda, morate proći na britanskom sudu kompletan postupak provjere za posvojenje", kaže Diana Topčić-Rosenberg, bivša predsjednica Udruge za potporu posvajanju Adopta

27. studeni 2024 00:44