Ustanak i more: ‘Vratimo Vruju građanima Hrvatske, živjela sloboda, živjela slobodna Hrvatska!‘ Jeeeeeeee....‘

Lipo govori lik u ladu tamarisa, taman je Sunce bilo palo, policijski dron se kočoperija više nas, ali kažu neki da je organizatorov:

- Ja ne znan šta svi ovi pizde?! Da čovik nije probija cestu, ko bi se ikad spustija doli i okupa. Znan da nije popularno, a bogami ni legalno, al je meni lipo! More – moš ga pit, zaveslaš dva puta i u boćatoj si vodi, pa srči koliko oćeš. Žalo, plićak, ma sve... Jedino još ne rade tuševi, a i to će za koji dan. Alo, Stipe, pusti svitu vodu!

Dvi se odma uključuju i odobravaju glavama. Kelje se i vare. Viče jedan drugi:

- Stvarno, da je taj Stipe normalan, pustija bi i struju, otvorija šank i miša džin s tonikon, ko sad ne bi udrija turu, dvi...

- Ono, bočica tonika i dva šuta džina. Pa dobro nasolit biberon, anison, cviton... I sve šta ide.

- Eno Bulja!

- Ma di?!

- Isprid tebe...

Spustija se sinjski gradonačelnik u dugin gaćama niza stranu.

- Ja san vlaj, lako je meni. Da se skinen do pasa, vidija bi kako san manovalski pocrnija...

Eno i strašni Jura iz druge galaksije S gitaron. Pađen maše, gleda priko cvika ko ga nepoznat zove. Ali, sve je easy, ne znaju se svi, ali se opet nekako kuže.

Opet zajbanncija iznad Veloga žala. Da je Latković moga upalit i gradele, peć ljudima ćevape, ladit pivo. I da bi baš bila baza.

- E, a sad će i Zoki: gori s balature otpuhuhe dimove, izrisa je prije pancete i dvi pome, pa će nizbrdo...

De-mon-štran-cjun!

I tako, vedro i veselo, u nedilju kasno popodne skupila se masa svita, trista s mista, plus trideset brodova, plus policija, vatrogasci, može bit i agenti tajne sile, ne moš ti ubrat svakoga isti čas. Zamaskiraju se. Obuku majicu s karijolon na prsim i nekon porukon 'Stop bezonizaciji!' ili slično.

Prvi je Festival bespravne gradnje. Baš čudno da je prvi pokraj toliko duge tradicije ziđanja bez papira. Najbolje bi ga bilo nazvat 'Ustanak i more'. Ka nekoć na Splitskom festivalu. Jer su ljudi odlučili lepršavin i lakin notama, zajebancijon i pilon naopako opalit po teškin, sivin betonskin tonovima devastirane Vruje.

Bulj tuče rafalon: da je najviše kriva Županija, da je reagirala kasno, da je sve to povezano do vrha...

Sve su to kućice napravljene u tisno, ka kale u Getu ili Varošu. Doli na žalu je kruna bunara. Samo je Stipe zaključa poklopac. Ima i kula vavilonska! Malo poviše kamenon ozidane čuke, ka mitraljeska gnjizda. Ako navali mrski neprijatelj. Ima i mul, lučica zakloništa. Eno jogu vježbaju prosvjednici. Po brodovima fešta. Neki upale po koju baklju, rastegnu transparent. Zezancija...

Marijana Puljak nosi majicu, piše 'Narikača'. S razglasa buba - nisu organizatori zaboravili agregat – staro 'Zabranjeno pušenje': 'Domovina naša je rodila hiljade i hiljade junaka, jedan od tih delija, to je moj komšija Avdija. Nije bio on niti bombaš, nije bio on niti sportista, sve što je imo od oružja to su srce, ruke i lopata...'

Čilaju ljudi, laganini. Pari pučka buna, ali ne oružana, ne ka Matija Ivanić i družina, više miroljubivo, hipijevksi. Peace, brother. Rekli bi ovi malo jači frajeri, čvršći, rekli bi da sve ovo njima smrdi na livo-zelenu urotu. Ali, nije, sve je neki normalni svit. Došli usput i vižitat tu pustu Vruju. Nisu nikad bili! Ka ono nekad, Tito umra, država se raspala, otvorilo Brijune. I narod odma na brod. Tako i ovo: vrte se po Stipinin kalama, pivaju na brodovima, jedan u moru cipa leptiron, pari remorker. Ima i mačkica. Uberite šta momku piše na leđima: 'Podržimo slobodne zidare'. Vrh!

Mlade masline je posadija, gomilu oleandara, taman su u cvitu: bili i crveni. Ima i lipi mladi vinograd. Doli na žalu tamarisi i veliki orkestar cvrčaka. Nek još mrvu zacvrče, pa će u more. Ljudi donili frižidere za na more, vade ladne pive. Makarke na brodu pivaju: 'Nebo je žuto i sunce je blu, sve je kako rabi kada nisi tu, uuuu... Ubereš tu i tamo poznato lice, drago oboma da se vidite na okupiranom teritoriju.

-Samo, jbg, ko je ovde okupator?! Mi na Stipinin trudima, pogledaj samo koju je cestu probija odozgara, ili Stipe na našoj grbači, na državnome, na javnomu? - pita se čovik.

Opet svi vare...

Čeka se oće li doć TBF. Imaju i neke radionice, okrugli stol, šalovanje i ziđanje slobodnin stilon. Jedan se zagrnija hrvatskon zastavon. Trista čuda i teški zen,

Prva liga je šušur. Govore dvi žene, Meira i Vesna, došle su iz Piska, auton pa na noge, bilo ih je straj same na vesla.

- Baren trideset godina nisan bila. Čudo šta sve čovik može napravit poštenin radon. Ponila san i špurtil, da mu navatan taksenih maraka za puste sudske sporove, govori Meira.

- Mogu samo viknit i ja: Demon-štran-cjun! Zemlja smo Dembelija, pari da se sad zezamo, a stvar je skroz ozbiljna kad vidite šta ovi sve rade, vrti glavon Vesna.

- Sićan se, to prije sto godina, bilo je masu osa, nisi moga od njih živ ostat, al je isto bilo predivno. Priroda..., spominje se Meira.

Okolo transparenti: 'Cipli su govnari'; 'Mjesto koje želi živjeti, Vranjic'; 'Tvrde neki da se to ne može, Stipe, Laki Ponos, tvrdi da se to može. Dvadeset godina bespravne gradnje, Mimice'...

- Nikad ovoliko svita nije bilo na Vruji! - čuje se ispod tamarisa.

Fali još samo žičara. To će Stipe u drugoj fazi projekta. Nema još Zokija s balature, nemaju ga organizatori - mištani okolnih mista, Piska, Brela, Baške Vode... - više kad čekat. Ide presica:

'Na području Stipine autonomne oblasti SAO Vruje Republika Hrvatska nema nikakve ovlasti. Već dvadeset godina Vruja je tako odsječena od Hrvatske i nalazi se izvan njenog ustavno-pravnog poretka, isključena iz njenog teritorijalnog integriteta i suvereniteta. Mi smatramo da se Hrvatska ne može i ne smije smatrati slobodnom dokle god institucije države ne mogu provoditi njene zakone na cijelom njenom teritoriju. Zahtijevamo, stoga, od policije i Oružanih snaga Republike Hrvatske hitnu oružanu intervenciju i oslobođenje okupiranih područja!', grmila je vatrena Andrea Topić, jedna od organizatorica festivala, kojega rado zovemo 'Ustanak i more'.

- Konačno, zahtijevamo i hitan opoziv Zorana Milanovića, jer kao predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga izravno podržava okupaciju teritorija RH. Tražimo da se Milanoviću zbog toga sudi po članku 341. Kaznenog zakona RH – po kojem če se onaj 'tko prihvati ili prizna okupaciju Republike Hrvatske ili dijela njezinog državnog područja kazniti kaznom zatvora od najmanje pet godina' – te po članku 351. Kaznenog zakona, koji kaže: 'Ako kazneno djelo iz članka 340. počini predsjednik Republike Hrvatske, predsjednik ili član VladeRH, kaznit će se kaznom zatvora od najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora', reka je Boris Dežulović, isto jedan od organizatora, jer živi u Pisku, penton 1petnaest, dvadeset minuta od Veloga žala.

Na kraju su još viknili kroz stisnute zube: 'Vratimo Vruju građanima Hrvatske, živjela sloboda, živjela slobodna Hrvatska!'

Jeeeeeeee....! Sve je naišlo na opću podršku publike. Čulo se i amo doli u moru.

Aklamacijon smo iz plićaka podržali govornike. Ka Sveto pismo!

Evo se smrkava, počeli su se ljudi već mislit kako se vratit na magistralu. Uzba je 'ubij bože'. Neki govore da in se živo jebe, da će ostat spavat. Nisu tako sto godina. Vidi, vidi, nije loše. 'Pušenje' vozi zadnje Avdijine riči: 'Prije nego pred klince izađe, koju ljutu popije, ko pjesnik što ne vjeruje u vlastite stihove...'

Aj bog, sad će gradele, masni prsti, pivkan i druga veselja, ovo, ono...

Zoki nije doša, stoniralo ga.