Tko je, naposljetku, zaslužan za aktualnu zabranu rada trgovina nedjeljom: Nacionalni krizni stožer ili udruga za promociju tradicionalnih katoličkih vrijednosti "U ime obitelji“?
Nedjeljom i blagdanima neće biti dopušten rad trgovinama, osim kioscima, pekarnicama, trgovinama kruhom i pekarskim proizvodima i trgovinama na benzinskim postajama – najavio je jučer šef Nacionalnog stožera civilne zaštite i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović. Ova Božinovićeva najava odjeknula je u javnosti kao grom iz vedra neba, te je aktualizirala staro pitanje namjerava li to vladajući HDZ proglasiti stalnu zabranu rada nedjeljom i je li zapravo riječ o uvođenju takve odluke „na mala (krizna) vrata“?
U dijelu javnosti već je problematizirana činjenica da će u jeku pandemije u Hrvatskoj nedjeljom biti omogućena slobodna okupljanja u vjerskim objektima, no nipošto ne i u trgovinama.
Zasluge za ovu mjeru, bila ona epidemiološka, privremena ili predizborna, sebi je u javnosti već skromno pohitala pripisati Željka Markić. Ushićeno zaključujući kako je to plod četverogodišnjeg zalaganja njezine udruge "U ime obitelji“, na svojemu Facebook profilu je objavila kako je to „divna vijest“ za više od 180 tisuća zaposlenih u hrvatskim trgovinama.
"Oni koji ionako rade 6 dana u tjednu sad će konačno imati nedjelju i blagdane za zajedničko vrijeme sa svojim obiteljima”, piše Željka Markić, nadajući se da će “bude li pameti i poštenja”, tako ostati i nakon što opasnost od zarazne bolesti mine. U svom statusu od srca čestita Stožeru i piše kako od njih u budućnosti očekuje još samo dvije stvari.
Prva je uvođenje elektronskog i dopisnog glasovanja, u interesu zaštite zdravlja i demokracije.
Čak i u turbokonzervativnoj Poljskoj ovih dana se oporba i stručnjaci bune protiv inicijative dopisnoga glasanja, upozoravajući na veliki rizik od izborne prevare, te traže odgodu svih izbora do okončanja pandemije.
Drugi zahtjev Željke Markić Stožeru je također logičan, razuman i više nego skroman: traži da Božinović i društvo aktualnom predsjedniku Republike Zoranu Milanoviću na neko vrijeme zabrane govoriti, i to “u interesu psihičkog zdravlja nacije”. Ustavno pravo na javni govor po njoj trebaju, valjda, uživati samo oni koji za javne govornice koriste oltare: njihov je demokratski i izborni legitimitet jedini neupitan, trajan i vječan.