Igor Krezić. Do jučer nitko nije čuo za Igora Krezića. Nikad. A onda je Mate Rimac, a svi su čuli za Matu Rimcu, rekao da mu je Igor Krezić posudio 300.000 eura i spasio ga.
Znate li vi koga tko bi vam mogao posuditi 300.000 eura? Ne znate. A 300.000 kuna? 300 kuna?
Uglavnom, Igor Krezić. Tko je Igor Krezić? Tko je čovjek koji ima 300.000 eura viška? Da ih posuđuje tek tako. Prvome tko naiđe. I pita.
- Imaš li 300.000 eura?
- Imam.
- Super. Hoćeš li mi posuditi?
- Hm, zašto ne. Koji ti je IBAN?
Tako je nekako tekao razgovor između Mate Rimca i Igora Krezića kada je svojedobno Mati Rimcu, a svi znate tko je Mate Rimac, trebalo 300.000 eura.
Do tog trenutka jedva da su se poznavali. Mate Rimac kaže kako mu je Igor Krezić 300.000 eura dao nakon samo dva dana poznanstva. Bilo je to 2017. godine, kada je Rimčeva tvrtka, kako poduzetnik sam reče, prolazila teške trenutke. Najteže.
"Neki su sada ‘otkrili‘ da mi je Igor Krezić pomogao (zapravo, koga lažemo - spasio mi je firmu i sve na čemu smo radili) kada mi je posudio 300.000 € dva dana nakon što smo se upoznali. I nije on neki milijarder - to je praktički sav cash koji je tada imao. Njegovi zaposlenici su mu govorili da je lud i da nikad neće vidjet novce jer ćemo propast. I nisu bili daleko od istine - šansa za preživjeti bila je izuzetno mala. Samo oni koji su tada bili uz mene znaju koliko sam očajan bio i pitao svakog za pomoć, pa i čovjeka kojeg sam znao samo 2 dana. Igora je teško opisati - koliko je to ludo i posebno biće. I koliko je takvih njegovih djela za koja se nikad neće saznati. A cijela priča toga što je tada bilo je dostupna ovdje. Dosta poučna…", napisao je Rimac na Facebooku.
A priča je u javnost dospjela nakon što je Igor Krezić, tituliran kao mostarski poduzetnik, u emisiji "Vjetar u kosi" Aleksandra Stankovića otkrio kako je "izišao u susret" kolegi iz Zagreba.
"Rimca sam upoznao dva dana prije. Razgovarali smo o poslovanju i on mi je dao neke informacije o svom investitoru. Meni je bilo jasno da je prevarant i da će ga zeznuti i rekli smo mu da ćemo pomoći, ako možemo. Par dana kasnije smo se čuli i izašli u susret. To je ništa u njegovom putu. To je bila mala premosnica da taj mjesec prođe kako treba", objasnio je Krezić kako je došlo do toga da dadne novac Rimcu. Koji, da ne bi bilo zabune, nikad nije tajio svoje teške dane.
Lani, u lipnju, na zagrebačkoj konferenciji.debug, Rimac je bez zadrške govorio o najtežim trenucima u karijeri. Pričao je o danima tijekom kojih je dvojio hoće li kompanija koju je osnovao opstati te je spomenuo da mu je 2017. godine pomogao "jedan IT stručnjak iz Mostara".
Vlasnik tvrtke "Rimac automobili" opisao ga je kao "čovjeka koji prolazi kroz zidove". Koji ga je doslovno spasio.
A taj čovjek osnovač je tvrtke NSoft. I utemeljitelj firmi SPARK, SYNC, Stark Solutions i Rolla. A kad su ga s bosanskohercegovačkog portala Klix.ba pitali o 3000.000 eura koje je kao od šale dao Rimcu, odgovorio je bez velikog mudrovanja.
- Čovjek je genijalac i ponosan sam što sam imao priliku pomoći - kratko je kazao Krezić, dodajući kako ne želi "praviti marketing od toga."
Za razliku od Rimca, koji se, blago rečeno, dobro nosi s marketingom, Krezić medije izbjegava. I kad kasne plaće, kao u ta doba 2017. godine, kod Rimca je sve divno i krasno, a kod Krezića se, recimo, od muke skače kroz prozor.
Uopće se na šalimo. Krezić je, a mediji su mu tepali da je vlasnik "trenutačno najprofitabilnije tvrtke u BiH", skupio sve svoje radnike, održao im govor, izišao na blakon, popeo se na ogradu i bacio se. I sve je to snimio.
Panika i vriska šokiranih djelatnika NSofta zabilježeni su i na Youtubeu. Okej, navikli su oni bili na svakakve ekshibicije svoga šefa, ali da baš skoči kroz prozor bilo im je malo previše. Premlad je, rezonirali su, za samoubojstvo. A opet, s Krezićem se nikad ne zna.
A Krezić je skočio na unaprijed pripremljeni zračni jastuk. Objasnivši sve i na svom Facebook profilu. I uključivši u sve i politiku kojom se baš nekako u to vrijeme pokušavao baviti.
"Prije mjesec dana sam započeo svoju ‘političku karijeru‘. Kao i svako samoubojstvo, i ovo se desilo zbog viška vremena. Međutim, nisam ni pomislio da će to biti išta više od jednodnevne fore, nakon što je par ljudi napisalo stvarno fine komentare, nisam imao srca napisati išta... Pošto se moj godišnji odmor poklopio s mojom ‘političkom karijerom‘, prvi sastanak nakon što sam se vratio djelatnici su tražili da objasnim svoje samoubojstvo koje sam naravno.... dočarao:) U ovom pranku, oni su krivci što su me gurnuli u provaliju (politiku) te sam napustio firme (bio na godišnjem) i dotakao dno života u kojem ne vidim spas...", napisao je Krezić.
Tvrtku NSoft osnovao je 2008. godine, U garaži, naravno. S vremenom je došao do više od 200 zaposlenih i jedan je od najpoželjnijih poslodavaca u BiH. Core business mu je izrada softvera za kladionice, igre na sreću te izrada sustava za upravljanje video zapisima. Ima klijente u 35 država svijeta, a baš te 2017. godine, kada je, pun poduzetničkog suosjećanja, uplatio 300.000 eura Mati Rimcu, konzultantska kuća Deloitte proglasila je Krezićev NSoft najbrže rastućom IT tvrtkom u jugoistočnoj Europi.
O Kreziću se u javnosti ništa ne zna. Doslovno. Ne treba mu javnost da bi živio. U rijetkim objavljenim člancima spominje se tek da je u IT biznis ušao kao tinejdžer te da je njegova tvrtka NSoft ekspanziju doživjela nakon što je dogovorila suradnju sa Sportradarom, vodećom svjetskom tvrtkom u oblasti industrije sportskog klađenja.
Kako izgleda raditi u NSoftu svojedobno je za Večernji list prepričala Ivan Perković, menadžerica ljudskih resursa u Krezićevoj kompaniji. I zanimljivo je. Da im čovjek pozavidi.
"Testirali smo razne modele. Imali smo klizno radno vrijeme, fiksne sate, pa smanjeno radno vrijeme na šest sati i razne druge modele kojima smo eksperimentirali. Na kraju smo ipak ukinuli sva ograničenja i pravila te pustili djelatnike da rade kada žele", kaže Krezićeva menadžerica.
Željeli su, veli, radnicima omogućiti slobodu da za vrijeme radnog vremena obavljaju svoje privatne obveze, da odu, recimo, kući na ručak, ili da odvezu djecu u vrtić, a sve bez straha da će to netko kontrolirati ili pogrešno protumačiti.
Posao je, dodaje, stresan pa je nužno naći vrijeme i za zabavu, odnosno opuštanje. Krezićevi zaposlenici tako jednom mjesečno idu na egzotična putovanja od kojih Ivana Perković navodi Japan, Bangkok, Dubai, Island... pri čemu se slučajnim odabirom izvuku četiri osobe koje taj mjesec idu na odmor. A kad u Mostaru ljeti postane prevruće, svi skupa idu na ljetovanje. Na punjenje baterija.
Posebno uzbuđenje među djelatnicima NSofta moguće je osjetiti pred Novu godinu kada svi iščekuju domjenak iznenađenja koji tvrtka za njih priprema mjesecima. A to, da se razumijemo, nema veze s tematskim večerima po mostarskim kafićima koje tvrtka organizira za svoje radnike ili pak s takozvanom "Večerom za šest" kada nasumično bude izvučeno šestero zaposlenika koji budu odabrani za odlazak na večeru.
Lijepa priča iz Mostara, je li tako?
BiH mediji navode, međutim, i njezino naličje. U pitanju je, naravno, onaj famozni "prvi milijun" koji se kod lijepih priča najčešće ne spominje. I Mate Rimac o tome zasigurno nešto zna. A Igor Krezić, prije nego je imao 300.000 eura za posuditi poduzetniku iz jedne hrvatske garaže, radio je za kladionice Derby Bet Shop, koje su, prema podacima iz 2016. godine, Poreznoj upravi FBiH dugovale nešto manje od 22 milijuna konvertibilnih maraka.
Krezić, inače rođak tadašnjeg ministra financija i trezora BiH Vjekoslava Bevande, svoj je NSoft razvio iz propale tvrtke Neosoft Computers, pri čemu se kao pravni subjekt koji je osnovao kompaniju navodi švicarski Powerag GmbH. O kojemu i nije bilo baš podataka, pa su ga BiH mediji nazvali "misterioznom kompanijom". Izvršnim direktorom Krezićeva Nsofta imenovan je pak Stjepko Čordaš, sin Davora Čordaša, tadašnjeg HDZ-ova ministra izbjeglica i raseljenih lica Republike Srpske.
Igor Krezić, kako bilo, o njih može biti tek očešan. Sklanjanje od reflektora očito ima smisla. Na društvenim mrežama objavljuje snimke jurenja na fliteboardu i uživa. Radi što hoće, a nitko nema pojma tko je. Ako ga pak prepoznate, nemojte se ustručavati, pitajte, možda i vama dade.