Novinarka portala Nova.rs Ana Lalić bila je na licu mjesta u Sandžaku, području Srbije trenutno najviše pogođenim koronavirusom. Ovu novinarku je, podsjetimo, dao uhapsiti Aleksandar Vučić jer je prije nekoliko mjeseci prenijela izjave medicinara da im nedostaje opreme u srpskim bolnicama. Lalić je proteklih dana bila u Novom Pazaru i Tutinu, mjestima blizu granice s Kosovom u kojima većinu čine Bošnjaci.
Što se događa u Novom Pazaru i mjestima oko tog grada, primjerice u Tutinu?
- U cijelom Sandžaku je virus eskalirao početkom lipnja, a najgora situacija je upravo u Pazaru i Tutinu, gdje je prvog tjedna lipnja naglo porastao broj zaraženih, na što bolnica u Novom Pazaru nije bila spremna. Virus doslovce “kosi” stariju populaciju, mnogi od mještana su se kasno javljali liječnicima i veliki ih broj umire po kućama. Dnevno se u ova dva grada obavlja i po desetak sahrana, a u posljednja dva tjedna kapaciteti pazarske bolnice su popunjeni, te su pacijenti liječeni na hodnicima, ležali su na podu, stolicama ili čak po dvoje u krevetu.
Zbog čega su se tek sada probile informacije o kaosu koji vlada tamo?
- Službenici kažu da je u pitanju “loša komunikacija Ministarstva zdravlja i lokalnih zdravstvenih ustanova”. Moj dojam je da je u pitanju nebriga države za ovaj dio Srbije. Sandžak je specifičan teritorij u kojem žive Crnogorci, Bošnjaci, Albanci i Srbi, a političke strasti su tamo do te mjere drastične da članovi obitelji međusobno ne razgovaraju ako pripadaju različitim strankama. “Proboj” informacija se dogodio zahvaljujući društvenim mrežama, kao i apelima očajnih Pazaraca koji su na taj način stigli i do mene, zbog čega sam odlučila otići tamo i izvijestiti javnost što se zaista događa.
Kako tumačite to da o stanju u N. Pazaru ne pišu mainstream mediji u Srbiji?
- Mainstream mediji u Srbiji više nisu ni cenzurirani, već su otišli u onu najgoru krajnost za medij, a to je - autocenzura. Do koje mjere ona ide, najbolje svjedoči prilog javnog servisa RTS o posjetu premijerke Ane Brnabić pazarskoj bolnici u utorak, u kojem su potpuno “utišali” i izbrisali viku stotinu nezadovoljnih ljudi koji su joj izvikivali da je “lopov” i “lažov” i nabrajali imena preminulih članova svojih obitelji dok se premijerka hvalila kako je pazarska bolnica “najbolje opremljena bolnica u Srbiji”. Sutradan su prorežimski mediji i tabloidi tu grupu očajnih ljudi nazvali “narkodilerima” koji su došli “da ruše Vučića”.
Što ste vidjeli na licu mjesta, što vam kažu mještani?
- Vidjela sam očaj, nemoć, strah, osmrtnice koje su u samo jednom danu na samo dvije džamije objavljivale 17 sahrana za taj dan. Iste te osmrtnice su večer prije dolaska premijerke skidane s table... U Novom Pazaru se i mrtvi utišavaju. U Domu zdravlja u Tutinu mi je pacijent zaražen COVID-om 19 pred očima umirao, a liječnici nisu mogli ništa učiniti osim da ga pošalju kući, jer u bolnici više nije bilo mjesta. Nisu ga čak mogli ni transportirati sanitetom do kuće, jer im je jedan od tri vozača saniteta, Jelenko Milosavljević, dan ranije preminuo, također od virusa. Prema riječima liječnika, u Tutinu “ne umire jedan čovjek, već čitave obitelji”.
Vučić kaže da je bolnica u Novom Pazaru jedna od najopremljenijih.
- U tom slučaju sam zabrinuta kakve su nam ostale bolnice. I više nije samo pitanje opremljenosti, već i kroničan nedostatak osoblja. Nakon Brnabićkinog posjeta odlučeno je da se cijela pazarska bolnica pretvori u COVID bolnicu. Međutim, to ne rješava kronični problem nedostatka osoblja. Bosna i Hercegovina, kao i Turska, već danima nude pomoć u ljudima i materijalu, ali Vlada republike Srbije im još uvijek ne dozvoljava da dođu jer, prema izjavi premijerke, “mi imamo sve i možemo sve sami”. Dok je ona to izgovarala, u Sjenici su dva čovjeka umrla jer ih bolnica u Užicu nije htjela primiti, te su ih polumrtve vratili u Sjenicu, gdje su u razmaku od 15 minuta i umrli. Jedan od njih je imao svega 46 godina.
Pojedini analitičari navode da je moguće da se u Srbiji friziraju brojke zaraženih i umrlih. Što vi mislite o tome?
- Ne znam ja li se friziraju, ali je očigledan nesklad između službenog broja mrtvih od onoga što možete vidjeti i čuti od građana. Kako je netko rekao: “u Srbiji umre troje ljudi dnevno, a od tih troje, jedanaestero je u Pazaru”. Ministar zdravstva je rekao da “ne računaju ljude koji umiru kod kuće”, kao i da ljudi umiru i od drugih bolesti, što u osnovi i jest točno. Ali, ako imate obitelj u kojoj za tjedan dana umru oba roditelja i kćer, kao što je slučaj porodice Suljević iz Tutina, zapitate se koja bi to onda bolest mogla biti? Još brutalnija je bila izjava premijerke Brnabić koja je ovu disproporciju u brojkama objasnila da među preminulima ima i onih koje je “udario autobus”.