Svakog dana prošle godine bez posla je ostajalo po 76 ljudi. Kako izgleda ekonomska slika 2021.? Čekaj cjepivo i nadaj se turizmu, inače ajme!

Trenutno je 165.262 ljudi u Hrvatskoj bez posla, prema brojčaniku koji se ne prestaje okretati u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje.

Bilo bi ih i više da nije vladinih potpora poduzetnicima za očuvanje radnih mjesta, koje su lani korištene za 50.000 radnih mjesta. Krajem prosinca prošle, 2020. godine, u evidenciji zavoda za zapošljavanje bilo je 159.845 nezaposlenih ljudi, njih 21 posto ili 28.092 nezaposlenih više nego krajem godine ranije. Svakog dana prošle godine bez posla je ostajalo po 76 ljudi.

Tako da postoji 165 tisuća razloga je da se upitamo ima li ikakve šanse za ekonomiju Hrvatske ili ćemo, kako vjeruju oni pesimističniji, ovu godinu ispraćati kao prošlu: ne vratila se nikad više.

Vlada se doima opet kao plesač koji zna plesati valcer, ali orkestar stalno svira tango i naš plesač nema prilike pokazati svoje umijeće i u međuvremenu se čudi što neki od poduzetnika kažu da im više naknade za plaće zaposlenima neće biti dovoljne za preživljavanje jer imaju i dugih troškova i da razmišljaju o zatvaranju posla.

Čude kako se malo poduzetnika prijavilo za mjere za podmirenje fiksnih troškova koje su lijepo zamišljene, ali imaju nezgodnu prepreku: da bi tu potporu poduzetnici dobili moraju prethodno platiti račune, iste one za koje traže pomoć oko plaćanja...

Čini se da se knjiga svela na nekoliko slova: čekaj novac iz europskih fondova, čekaj cjepivo i nadaj se da će od turizma nešto biti ove godine, inače će biti ajme.

Kako stvari sada stoje i kako se situacija razvija, nakon potresa koji je Zagrebu, Petrinji, Sisku, Glini i okolnim selima uz ljudske žrtve koje se ničim ne mogu nadoknaditi, dodao muke razrušenih kuća i stanova po čemu mnoge podsjetio na ratne rane devedesete kada smo takve ruševine gledali diljem zemlje.

I dok ima stručnjaka koji kažu da se ne bi smjeli uspoređivati s Kinezima koju su po izbijanju korone izgradili cijelu bolnicu u osam dana jer su bili brzi zato što su sigurno prije toga imali gotove projekte.

Denis Jerković/Cropix

Nama, eto, trebaju tjedni i mjeseci da podignemo kontejnersko naselje jer nemamo papire, na što će građevinari odmahnuti rukom i pitati kog vraga treba da bi se izravnao teren i postavilo kontejnere? Potres pokazao čudesnu snagu mnogih volontera, od vrhunskih kuhara do navijača, kojima je malo vremena trebalo za pružanje stvarne pomoći.

Premda su mnogi nevični i nestručni golemom problemu koji se našao pred njima, pokazali su se bolji u organizaciji od države. Možda je to samo dojam, ali čini se da je do njih, da bi kontejnersko naselje bilo napravljeno. Njihova snaga pokazala je slabost države i njezinih mehanizama, njezinog upravljanja resursima i ljudima.

Kad čovjek o tome razmišlja, osjeća se kao da je u živom blatu, jer nema naznaka i nekih poteza koji će promijeniti stvari i donijeti drugačiju, bolju klimu. Svaka kriza pokaže jedno te isto lice hrvatske kronične boljke, boljke politika na kreditni pogon, pretakanja iz jednog kredita u drugi, prebacivanja problema na druge generacije.

Malo je vlada čiji ministri nisu slavili dobivanje kredita i ocjenjivali neki potpisani ugovor o kreditu ili refinanciranju starog golemim uspjehom. Od 160 milijardi kuna javnog duga s kraja 2009. došli smo do 325 milijardi kuna aktualnog duga u kojem je ceh korone oko 29 milijardi kuna. Po svakom od nas u zemlji to je oko 80 tisuća kuna duga.

Tako smo nanizali uspjeha i ubacivali novac u željeznice s kojima nismo znali što ćemo, u brodogradnju s kojom se isto nije znalo ništa nego je prepustiti sudbini, a jednaka inventivnost vlada oko reforme zdravstva...

Mogli bismo nabrajati, ali nema smisla, u tom besmislu smisleno je samo zapošljavanje u utvrdama državne službe, lokalnih vlasti i poduzeća, državnih i poludržavnih poduzeća.

Malo će onih koji su sada među malo više od 165 tisuća nezaposlenih imati sreću uskočiti na neko takvo mjesto. Sva ta (ne)činjenja politika provalila je odseljavanjem jer su mladi shvatili da će kao i roditelji ostariti u čekanju boljeg života.

Stvarnost onih koji ostaju je poput bubnja iz kojeg se izvlače kuglice za loto. Malo nas promiješaju, pa izvlače loptice na kojima piše digitalizacija, zelena ekonomija, izbori lokalni, izbori parlamentarni, izbori predsjednički, ustaše, partizani, onaj predsjednik, onaj predsjednik, branitelji, pozdravi...

Pa opet ispočetka. U tom lotu nema pobjednika.

Božo Radić/Cropix