Zagreb opet nalikuje na okupacijsku zonu: nakon nedavnih uhićenja povezanih s namještanjem poslova u poslijepotresnoj obnovi grada i antipoduzetničkih mjera prema vlasnicima uglednih tvrtki s imenima Kum i Skela, iznova se nekritički privodi. Ovaj put ugledne domoljube i biznismene, kraljeve adventskih brzih zarada, gradonačelnikove šofere, vrijedne činovnike bivše gradske uprave, čak i kolekcionare nekretnina i tužitelje vlastitih novinara s dugogodišnjim radnim mjestima direktora javne dalekovidnice.
Točno na 88. godišnjicu Noći dugih noževa, Hitlerova obračuna s bivšim pouzdanicima iz SA odreda, na vrelim ljetnim temperaturama svjedočimo hrvatskoj Noći dugih prstića. U ovom slučaju, međutim, nije riječ o osvetničkom obračunu frakcija unutar nekad monolitne moćničke strukture: festival represivnog aparata i pokaznu vježbu antikorupcije građanima glavnog grada priuštila je u Hrvata prilično rijetka i neobična pojava: izborna promjena dugogodišnje vladajuće garniture i njihova modela upravljanja i raspolaganja javnim sredstvima.
Nije se, naime, prvi čovjek Vlade zbog naknadne grižnje savjesti odrekao bivših koalicijskih partnera u Zagrebu i odlučio ih rutinski pustiti niz pravosudnu vodu: Uskok i MUP su pouzdanim informacijama o kriminalu bivše vlasti i besramnome bogaćenju pojedinaca klijentelističkim pogodovanjima u ekspresnom roku opskrbili novoizabrani gradonačelnik Tomislav Tomašević i njegovi suradnici. Kriminalne indicije iz zagrebačkih gradskih arhiva očito su bile tako bjelodane da se operativci represivnog aparata na njih nikako nisu mogli napraviti nezainteresiranima i slijepima.
Druga je priča, naravno, drugo poluvrijeme drame i famozni hrvatski pravosudni aparat na kojemu će čitava parada naposljetku završiti. Riječ je, kao što znamo, o zadnjoj liniji obrane svih vrsta domovinskih hulja, iznurujućoj kadrovskoj mreži koja je dugogodišnjim djelovanjem dokazala da itekako umije izrelativizirati svaku krivnju, usprkos svoj težini prezentiranih pravnih argumenata ili štetnim posljedicama po okoliš. Zato ni aktualna uhićenja u Zagrebu kod nikoga razumnoga ne izazivaju euforiju, nego tek zadovoljštinu sa zadrškom. I sreću zbog praktične spoznaje stare istine kako je promjena vlasti glavni alat za borbu protiv korupcije i kriminala.
Bez redovitoga provjetravanja upravljačkog aparata na svim razinama ove zemlje sve njegove kriminalne tajne prijete ostati vječno zakopane, a građani – umjesto poslodavaca političarima, što im je ustavna pozicija – biti trajno pretvoreni u puku vreću za grabež i bahatu samovolju, službu za eskort vlastite djece na rad u inozemstvo i druga serijska poniženja. Dok im se krezovi iz tzv. političke elite desetljećima sadistički cere.
Neki dan je kratka vijest o požaru na serverima u Agenciji za plaćanja u poljoprivredi informatičkog stručnjaka Marka Rakara inspirirala da na društvenim mrežama objavi kako događaj krajnje nezgodno koincidira sa skorim otvaranjem ureda Europskog tužitelja u Zagrebu. Ured će se, gle vraga, baviti baš prijevarama u području financija i zloporaba fondova EU-a. Europskih tužitelja, kao što znamo, ipak neće biti dovoljno za pokriti sve zloporabe i kriminal kojima se masovno bave politički Hrvati na pozicijama moći. Budimo, stoga, sami svoji tužitelji; birajmo vlast koja će sprječavati i kontrolirati posve podivljale lopovluke.
