Nakon što je „Slobodna Dalmacija” otkrila skandal s nelegalnim kvadratima koji su izgrađeni u kaskadnoj zgradi kod papinog križa na Žnjanu, vrlo brzo se otkrilo da postoji još milijun problema vezanih za tu nekretninu. Jedan od njih je vlansištvo nad ravnim krovovima na toj zgradi. O krovu na kojeg polaže vlasnička prava Marko Perković Thompson danas znaju svi otkad su se na njega popeli novinarka RTL-a Danka Derifaj, snimatelj i susjed Branko Miodrag.
Da bi provjerili o čemu se zapravo radi, odlučili smo upitati Općinski sud u Splitu. Zanimalo nas je, uostalom, kako je Zvonko Kotarac uopće mogao prodavati ravni krov nakon što je prodao posebne dijelove zgrade, odnosno apartmane. Naime, to otvara širu priču o vlasničkim i stvarnim pravima. Znači li to da se mogu kupiti ravni krovovi na zgradama bez obzira što kažu susjedi? Možemo li kupiti neke druge zajedničke prostore u nekoj zgradi, na primjer stepenice i lift, pa nesretnim stanarima naplaćivati uspinjanje do njihovih stanova?! Ili ipak treba biti oprezan sa investitorima koji bi kupcima prodavali ”ravni krov”?
Zatražili smo od Općinskog suda u Splitu odgovore vezano za „Ugovor o kupoprodaji” i kasnije anekse koji su zaključeni između tvrtki Dal koning d.o.o. kao prodavatelja i tvrtke Zorana Sikirice Modestie d.o.o. kao kupca, a vezano za upis u zemljišne knjige i postupanje Zemljišnog suda u Splitu, posebice sutkinje Sonje Meštrović.
Iz onog što nam je odgovoreno, možemo zaključiti da Marko Perković Thompson, kao ni tvrtke Zvonka Kotarca i Marine Wallner, nisu uknjiženi kao vlasnici tri ravna krova na dotičnoj zgradi. U odgovoru predsjednika Zamljišno-knjižnog odjela kojeg nam je poslala glasnogovornica Suda stoji da „uknjižba prava vlasništva „ravnih krovova“ nije bila predmetom upisa u zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini već suvlasnički dio iste.“
Evo u cijelosti odgovora kojeg nam je dostavila glasnogovornica Općinskog suda mr.sc. Ivana Erceg Ćurić.
- Pregledom zemljišne knjige za K.O. Split, Z.U. 17230 u kojem je upisana čest.zem. 44/2, u naravi zgrada površine 2916 m2, neplodno površine 1246 m2, utvrđeno je kako je pod poslovnim brojem Z-1826/2003 na predmetnoj nekretnini izvršeno djelomično etažiranje na način da su samostalne uporabne cjeline povezane sa odgovarajućim suvlasničkim dijelovima (ukupno 115 samostalnih uporabnih cjelina - etaža), dok su suvlasnički dijelovi od 339/9551, 339/9551 i 323/9551 ostali nepovezani sa samostalnom uporabnom cjelinom, a nakon čega su vršeni daljnji pravni prometi, kako upisanih samostalnih uporabnih cjelina - etaža, tako i suvlasničkih dijelova koji su ostali nepovezani sa samostalnim uporabnim cjelinama – etažama. - objašnjavaju iz Općinskog suda.
- Isprave na temelju kojih su izvršeni upisi u zemljišnoj knjizi glede predmetne nekretnine, ispunjavale su materijalne pretpostavke za upis u zemljišnu knjigu, konkretno prodavatelj je bio upisan kao suvlasnik nekretnine, iste su sadržavale točnu oznaku zemljišta za koje se uknjižba zahtijeva (katastarski broj čestice i točno određeni idealni dio koji se prenosi) i izričitu izjavu onoga čije se pravo ograničava, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu da pristaje na uknjižbu (clausula intabulandi) pa su kao takve, u tom dijelu, bili provedive u zemljišnoj knjizi.
Daljnje odredbe ugovora o tome što suvlasnički dio u naravi predstavlja, za zemljišnoknjižni sud nije od značaja. Uknjižba prava vlasništva „ravnih krovova“ nije bila predmetom upisa u zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini već suvlasnički dio iste.“ - zaključuje se u odgovoru.
U ZK ulošku 17230 stoji da Marko Perković ima suvlasnički dio 339/9551, ali to je sve. Za Kotarčevu tvrtku „Safir” stoji da ima suvlasnički dio 339/9551, no također ni kod njega se ne spominje ravni krov kao etažno vlasništvo. Za „Elaniju” od Wallnerove piše da je njezin suvlasniči dio 323/9551, ali opet se ne spominje ravni krov.
Njihove urbane vile su se proširile na krovove susjedne kaskadne višestambene zgrade koje oni koriste kao svoje terase, čak su se bespravnom gradnjom proširili na njih pa su kasnije tražili legalizaciju na susjednoj čestici.
Kako je do toga došlo? Štos je u tome da prema Detaljnom planu kaskadna zgrada kod papinog križa može imati podrum, prizemlje, pet katova i nadgrađe. Ali, izvedeno je prizemlje sa četiri kata. Više od toga se, vjerojatno, nije namjeravalo izvesti. Jer bi peti kat sa nadgrađem zaklanjao pogled vlasnicima urbanih vila u pozadini. A to su bili Kotarac, Wallnerova i Sikirica koji je bio na čelu Hypo banke koja je kreditirala pothvat. Dakle, oni bi ostali bez pogleda na more. A to nije dolazilo u obzir.
Također, njihove bi okućnice bile premale u odnosu na veličinu i luksuz vila da nisu zapasali susjedne krovove kao svoja dvorišta. Već su u građevinskoj dozvoli za kaskadnu zgradu na ravnim krovovima četvrtog kata bile ucrtane ozelenjene površine i malena nadgrađa, što je ovaj trojac povezao sa svojim vilama.
Svaka od ove tri vile ima krak koji se produžava na krov susjedne zgrade, gdje su po građevinskoj dozvoli trebale biti gornje etaže dvoetažnih apartmana u susjednoj zgradi koji su trebali biti povezani spiralnim skalama i imati izlaz na krov. Niti su u tim zgradama izvedeni dvoetažni apartmani, niti su izvedene spiralne skale. A niti su izvedene zajedničke stepenice koje vode do zajedničkih ravnih krovova. Sve ovo pridodalo je luksuzu tri vile na susjednim parcelama.
Ali, kako su to izveli? Upravo zato što na kaskadnoj zgradi nije bio izveden peti kat s nadgrađem, koje omogućuje DPU, sebi su preko svojih firmi kupovali „pravo nadogradnje” na ravnim krovovima. Na taj su način „rezervirali prostor” za proširenje iznad glava onih kojima su prodali apartmane, zapravo stanove. No, Zemljšnik im je to upisao kao suvlasnički dio, a ne vlasništvo nad ravim krovovima.
U vrijeme kad se već Thompson trebao uknjižiti na kuću za koju je mijenjao nekretnine sa Sikiricom, ovaj je preko svoje firme „Modestia” podnio zahtjev Zemljišno-knjižnom odjelu da se provede uknjižba njegove firme na ravni krov i prava nadogradnje. Međutim, zahtjev je odbijen u kolovozu 2013. u vrijeme kad je Thompson već bio upisan na kuću. U studenom Sikirica i Kotarac potpisuju Aneks 2 „Ugovora o kupoprodaji”, a u njemu stoji da se briše točka 2. kojom se prodaje pravo nadogradnje, pa da po novom „prodavatelj Dal koning prodaje, a kupac Modestia kupuje 1. udio - 339/9551 dijela čest. zem 44/2 zk.ul. 17230 k.o. Split koji suvlasnički dio u naravi predstavlja ravni krov objekta "A" izgrađenog na čestici 44/2, površine 339 m2.”
Nakon toga Sikirica podnosi Zemljišniku „Zahtjev za uknjižbu prava vlasništva suvlasničkog dijela”.
- Nedostajao je Aneks. Br 2 iz kojeg je vidljivo da je predlagatelj kupio 1. udio nekretnine upisane u ZK ul. 17230 k.o. Split čest. zem 44/2 1. udio 339/9551 u naravi predstavlja ravni krov objekta A površine 339,46 m2. - napisao je Sikirica u Zahtjevu.
Međutim, sutkinja Sonja Meštrović je donijela Rješenje kojim se dopušta pravo vlasništva 339/9551 dijela čest. zem. 44/2 Z.U. 17230 na tvrtku „Modestia”, ali bez navođenja ravnog krova. Zapravo je djelomično udovoljila prijedlogu, uknjižila je suvlasnički dio, kao idealni dio, a nije uvažila drugi dio prijedloga da se osnuje vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine (ravnog krova). Samim time, Marko Perković nije se uspio uknjižiti kao vlasnik ravnog krova, nego idealnog suvlasničkog dijela nekretnine.