Supruge dvojice ukrajinskih boraca blokiranih u čeličani Azovstalj u Mariupolju susrele su se s Papom u Vatikanu, kako bi ga zamolile za pomoć da se njihovi muževi odatle izvuku živi.
Julija Fedosjuk (29) rekla je Papi da je “700 naših vojnika ozlijeđeno, imaju gangrenu, amputirane udove”. Kasnije će dodati: “Mnogi od njih su mrtvi, nismo ih mogli pokopati, tražili smo od Pape da im pomogne, da bude treća strana u ovom ratu i da ih pomogne izvući kroz (humanitarni) koridor.”
Uz nju je kod pape Frane bila i 27-godišnja Katerina Prokopenko, supruga Denisa Prokopenka, samog vođe bojne Azov koja posljednjim naporima brani čeličanu Azovstalj. “Zamolili smo ga da dođe u Ukrajinu, da razgovara i s Putinom, da mu kaže: ‘Pusti ih’. Samo je rekao da će moliti za nas”, rekla je Prokopenko nakon susreta s Papom po završetku njegove tjedne audijencije u Vatikanu.
Spremni su položiti oružje pod jednim uvjetom
Dodala je: “Naši vojnici pristaju na evakuaciju u treću zemlju. Spremni su položiti oružje u tom slučaju. Nadam se da im svi želimo pomoći.”
Papa je, međutim, rekao kako je "pesimističan" u pogledu brzog završetka rata. Prošlog je tjedna otkrio da je njegov zahtjev da posjeti Moskvu i založi se za mir kod Vladimira dočekan šutnjom u Kremlju.
Nakon evakuacije civila iz podzemnih bunkera ispod čeličane, više od tisuću vojnika ostalo je zasad skriveno od ruskih snaga koje su zauzele ostatak grada. Ukrajinski dužnosnici jučer su upozorili na sudbinu civila i posljednjih preostalih boraca u gradu: "Azovstalj ponovno gori... Ako postoji pakao na zemlji, on je tu", napisao je glasnogovornik Petro Andrjuščenko na Telegramu.
Gradonačelnik Vadim Bojčenko je rekao da su ruski okupatori "Mariupolj pretvorili u srednjovjekovni geto":
"Bez lijekova i medicinske skrbi, obnove vodovoda i kanalizacije u gradu izbijat će epidemije. Većina preostalog stanovništva u gradu je stara i bolesna. Bez odgovarajućih uvjeta, smrtnost među ranjivim skupinama će se eksponencijalno povećati."
No, Denis Pušilin, čelnik otcijepljene Narodne Republike Donjeck koju podupire Rusija, rekao je kako – s obzirom da tamo navodno više nema civila – "našim jedinicama više nisu vezane ruke".
No, mlade žene koje su posjetile Papu napominju da su članovi obitelji nekih boraca još uvijek u bunkerima, u kojima su ostali strahujući da će nakon izlaska biti “mučeni i ubijeni” u Rusiji.
Julija Fedosiuk je rekla: "Tamo su uvjeti užasni, nema hrane, vode, nema zdravstvene skrbi – posljednja bolnica je uništena ruskim bombama – mnogo je mrtvih vojnika." Nemaju hrane, lijekova, ponestaje vode. Oni umiru svaki dan. Svaki dan jedan ili dva ranjena vojnika umiru."
Svjedočanstva iz mraka atomskih bunkera
Kako su strašni uvjeti za preživljavanje u Azovstalju opisala je prije tri dana novinarima Timesa supruga jednog od boraca, nakon što je s njihovom djetetom nedavno evakuirana iz čeličane.
Ana Zaijceva i suprug odmah su 25. veljače odveli svoju četveromjesečnu bebu u Azovstalj, mislili su da time štite budućnost svoje obitelji. Željezara je poslala poruku svojim radnicima, uključujući 22-godišnjeg supruga Zajceve, nudeći im utočište. Par je znao da kompleks, koji su izgradili Sovjeti, uključuje dva nuklearna bunkera s betonom ojačanim prostorijama.
"Te večeri Rusi su bombardirali naš grad i shvatili smo da moramo pronaći sigurnije sklonište", rekla je 24-godišnja profesorica francuskog za Times nakon što ju je zajednička misija UN-a i Crvenog križa evakuirala u Zaporižje. Kaže da je prvi tjedan je bio podnošljiv. Tvornica je bila opskrbljena hranom, vodom i suhim obrocima u iščekivanju invazije. Čak i nakon što su čitavi dijelovi grada potonuli u mrak nakon granatiranja električnih postrojenja, generator je održavao struju i internet u tvornici. No, udar ruskog projektila već idućeg tjedna natjerao je mladu obitelj dalje unutar tvorničkog kompleksa, u dublji bunker. U tom trenutku suprug Zajceve, metalac, odlučio je pridružiti se braniteljima iz bojne Azov. “Shvatila sam da mora otići”, rekla je. “I u isto vrijeme sam se bojala pustiti ga.”
Kako se ruska opsada Mariupolja pojačavala, sve se više obitelji slijevalo u se u Azovstalja, uključujući Tatjanu Trocak (25), njezinog supruga i roditelje:
“U sklonište smo došli 2. ožujka. U to vrijeme ventilacijski sustav je još radio. I baš tog dana je nestalo struje. Prestala je raditi i ventilacija. Postalo je hladno i vlažno, stvorila se plijesan. Naš WC je bio kanta. Posvuda je bilo potpuno mračno. Ljudi su se gušili.”
Obitelji koje su izašle iz tvorničkog kruga pri evakuaciji opisale su sljedećih osam tjedana kao beskrajnu noćnu moru. “Bilo je devetero djece u našem bunkeru, a naše je bilo najmlađe, 18 mjeseci”, rekao je jedan drugi preživjeli, koji je zamolio da ostane neimenovan. “Ne možete svom djetetu objasniti zašto morate ostati u mračnoj, vlažnoj prostoriji ispod zemlje, a ne izaći u šetnju. Bilo je sve je teže.”
U svakom od bunkera obitelji su međusobno podijelile hranu. U bunkeru Trocakovih kuhar je kuhao juhu za 56 ljudi, dok bi se u Zajcevoj ljudi izmjenjivali radeći u parovima kako bi nahranili njih oko 70, uključujući 17 djece. Ukrajinski vojnici obišli su tvornički krug bilježeći gdje borave civili i njihove medicinske potrebe. Borci su živjeli odvojeno, štedeći djecu da ne vide njihove ranjene i mrtve koje nisu mogli pokopati. Postrojbe su riskirale probivši se iz čeličane kako bi prikupile hranu i lijekove za civile. Kako su tjedni odmicali, obitelji su počele ostajati bez hrane. Dva obroka dnevno postala su jedan, a zatim samo "tanka" juha.
Čula je da joj je muž ranjen, a morala je otići...
“Vidjela sam svog muža samo jednom nakon što je otišao i nakon toga ništa”, rekla je Zajceva. “Drugi vojnici su mi rekli da je ranjen.”
Kada su Trocakovi evakuirani, u svom bunkeru ostavili su 42 osobe. Oprostili su se od ljudi s kojima su sklopili prijateljstva u mraku, pitajući se hoće li ih ikada više vidjeti. Zajceva i njezina beba morale su ostaviti svog ranjenog muža i oca...