U devet mjeseci otkako je Rusija izvršila krvavu invaziju, Ukrajina je slavila niz velikih vojnih pobjeda - od probijanja opsade glavnog grada Kijeva do moćnih dvostrukih protuofenziva u južnom i istočnom dijelu zemlje - ali Bakhmut, grad u ukrajinskoj regiji Donbas, postao je duboki destruktivni vrtlog za vojske obiju zemalja.
U kaljuži Bakhmuta zaglavljeno je na tisuće ljudskih života i na tone uništene opreme dok Rusi mjesecima očajnički pokušavaju zauzeti grad, a Ukrajinci se svim snagama bore da ga zadrže. Većina od 70 tisuća građana je pobjegla, ostavljajući za sobom samo razrovane ulice kojima neprestano odjekuje zvuk granatiranja. I danju i noću. Posljednji tjedan posebno je paklen, a s dolaskom zime najnovije snimke koje stižu s ove fronte pokazuju nevjerojatne uvjete, pravi pakao na zemlji u kojem ozebli vojnici ratuju. Njihovi rovovi do grla su puni blata, a dokle god pogled seže ne vidi se ništa osim kaljuže.
Zbog intenzivnog granatiranja i drveće je potpuno posječeno. Tko god je ovih dana gledao sjajan njemački film „Na Zapadu ništa novo“ Edwarda Bergera, ove slike potpuno su ga vratile u Prvi svjetski rat. Ledeni mraz u hladnome jutru kao mrtvački pokrov visi nad glavama vojnika dok oko njih teku potoci krvi, a sve ih to drži zajedno u rovu na način koji malo tko od nas može uistinu razumjeti. Na Twiteru se širi usporedba crnobijelih fotografija bitke kod Verduna iz Prvog svjetskog rata te onih koji dijele branitelji iz blizine Bakhmuta snimljene u studenome 2022. Osim suvremene vojne uniforme Ukrajinaca, sve drugo izgleda navlas isto. Lijevo je Verdun, a desno Bakhmut:
Vojni analitičari opisuju kako je bitka za Bakhmut kombinacija ratovanja s početka 20. stoljeća i najnovije tehnologije. Dok trupe kopaju rovove, iznad njih topnički osmatrači s obje strane koriste bespilotne letjelice za bolje ciljanje i granatiranje. Ukrajinske snage optužuju Ruse za korištenje fosfornog zapaljivog streljiva i termobaričkih vakuumskih bombi.
Reporteri The New York Timesa s lica mjesta svjedoče kako u bakhmutsku bolnicu stalno pristižu vozila hitne pomoći, ona oklopna kao i osobni automobili koji non-stop dovoze ranjene ukrajinske vojnike.
„Zaustavljaju se uz vrištanje, jedno za drugim i izvlače ranjene ispred jedine vojne bolnice u gradu, piše NYT.
„Vojnik kojeg su podupirali njegovi suborci, potpuno izobličena lica od ranjavanja prošao je kroz glavna vrata bolnice. Tamnozelena nosila koja su ga čekala bila su jedna od nekoliko još prekrivenih krvlju. Do petka oko podneva liječnici su izbrojali 50 ranjenih, među kojima su većina bili vojnici. Dan prije bio je još gori: kroz vrata bolnice prošlo je 240 ljudi, onih s prostrijelnim ranama, ozljeđenih gelerima i s potresom mozga, navodi The New York Times.
"Stalno dolaze u grupama, njih pet ili deset odjednom, rekao je Parus, jedan od ukrajinskih medicinara u bolnici, dok je topništvo tutnjalo iznad glava, a zveket mitraljeza odjekivao oko okolnih zgrada. No, iako je broj ubijenih i ranjenih ukrajinskih vojnika velik, Rusi koji stalno napadaju, pate daleko gore.
„Borbe karakterizira ogromno rusko zanemarivanje vlastitih trupa, tumači glasnogovornik istočne fronte Serhij Čerevatij za britanski The Telegraph, objašnjavajući kako ruski zapovjednici šakom i kapom ljude šalju u smrt kao na pokretnoj traci.
"Bacaju ih kao topovsko meso kako bi saznali gdje su naši vatreni položaji", rekao je Čerevatij.
Julius Terekhov, glasnogovornik 58. samostalne motorizirane pješačke brigade ukrajinske vojske u Bakhmutu ispričao je kako su borbe bile toliko intenzivne da su rovovi nekoliko puta mijenjali vlasnika u tjedan dana. Polja su na nekim mjestima bila puna mrtvih Rusa nakon napada. "U šest mjeseci koliko sam u Bakhmutu, nikada nisam vidio da naše topništvo ovako radi", ispričao je ukrajinski vojnik. Posljednjih dana Ukrajina je poslala velika pojačanja u Bakhmut, uključujući specijalne postrojbe i slabije obučene borce teritorijalne obrane. Ukrajinske snage koje drže Bakhmut sastavljene su od niza jedinica, uključujući 93. mehaniziranu brigadu i 58. motoriziranu pješačku brigadu i iscrpljene su neprekidnim napadima. Postrojbe iz drugih brigada stigle su kako bi začepile rupe u linijama i poduprle formacije koje su posrnule nakon teških gubitaka. Rusi pak stalno pune svoje redove plaćenicima zloglasne Wagnerove grupe, koji se bore zajedno sa separatističkim snagama i ruskim rezervistima. Intenzitet ruskih pokušaja da zauzmu Bakhmut zbunjuje vojne analitičare. Drugdje duž bojišnice od preko 900 kilometara, Rusi se uglavnom ukopavaju uoči zime kako bi očuvali resurse, ovdje stalno napadaju.
Tijekom ljeta, nakon što su Putinovi vojnici zauzeli susjednu pokrajinu Luhansk, zauzimanje Bakhmuta izgledalo je očekivan nastavak u ruskom napredovanju prema osvajanju dvaju važnijih središta Slovjanska i Kramatorska. Ali sada, nakon silnih vojnih poraza i nedostatka ljudi i streljiva taj se cilj čini nebuloznim, osobito nakon gubitka njihovih uporišta na sjeveroistoku. Procjenjuje se da su ruski gubici na tom području između 100 i 300 ljudi dnevno.
Analitičari komentiraju kako se ruska vojska i dalje nosi s nerealnim političkim zahtjevima da pokaže napredak. Bitke poput Bakhmuta troše snage koje bi se mogle upotrijebiti drugdje. Koriste ljude koje smatraju "potrošnom robom", no s obzirom na lošu kvalitetu raspoloživih snaga i smanjenje zaliha topničkog streljiva malo je vjerojatno da će biti uspješni.
