Nema razloga da se prosvjetna vlast, učitelji i škole boje "homeschoolinga" – obrazovanja kod kuće. To je praksa koja desetljećima postoji u SAD-u, većini europskih zemalja i Australiji. Taj oblik školovanja ne opterećuje sustav, "homeschooling" obitelji su, naprotiv, ušteda za cijeli obrazovni sustav, a ne unose nikakav disbalans ili revoluciju. Uvjereni smo da je 12 godina od prvih pokušaja da se taj oblik školovanja odobri i u Hrvatskoj, hrvatska demokracija napokon spremna za to.
Zakonska podloga
Argumenti su to kojima dr. sc. povijesti Carla Konta, profesorica u riječkoj Srednjoj talijanskoj školi, jedna od inicijatorica "homeschoolinga" kod nas i potpredsjednica udruge "Homeschooling Hrvatska", "brani" stajalište kako ovaj oblik školovanja napokon treba dobiti i svoju zakonsku podlogu, odnosno biti ugrađen u najnoviji Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama. Izrada tog zakona, odnosno izmjene postojećeg, u završnoj je fazi, a konačna verzija trebala bi ugledati svjetlo dana najkasnije do kraja godine. O inicijativi da njegov dio bude i "homeschooling" pisali smo početkom ove godine, u međuvremenu su se stvari počele okrupnjivati, zahtjeva je sve više pa je tako, primjerice, udruga za darovitost DAR iz Zagreba, koja podržava darovite učenike u RH, pokrenula peticiju kojom traži uvođenje kućnog obrazovanja kao redovitog i priznatog obrazovanja za učenike osnovne i srednje škole u Hrvatskoj.
Peticiju je dosad potpisalo više od tisuću građana, a inicijatori, koji su se povezali s udrugom "Homeschooling Hrvatska" te očekuju potporu i ostalih udruga koje okupljaju darovitu djecu i njihove roditelje, trebala bi uskoro peticiju predati nadležnima u Ministarstvu znanosti i obrazovanja.
– Peticiju su potaknuli naši članovi, među kojima su, osim roditelja darovite djece, i nastavnici te drugi stručnjaci. Nažalost, situacija je u školama danas takva da darovita djeca nisu dovoljno prepoznata i nemaju primjeren oblik obrazovanja, nisu im ponuđeni odgovarajući dodatni sadržaji, dosadno im je i često su etiketirana, dobivaju opomene zbog ponašanja, što je za njih kontraproduktivno. Školovanje kod kuće više bi pridonijelo tome da samorealiziraju svoje kapacitete – iznosi razloge podrške ovoj vrsti obrazovanja Dubravko Čop, predsjednik udruge DAR. Prema procjenama te udruge, temeljenima na podacima iz Strategije znanosti, obrazovanja i tehnologije, u hrvatskim je školama između 7500 i 10.000 darovite djece. Procjene su stručnjaka da njih oko deset posto ima neku poteškoću, poput ADHD-a, Aspergerova sindroma, disleksije, poremećaja iz autističnog spektra i drugih.
– Nažalost, sustav darovitu djecu najčešće prepoznaje samo po toj teškoći – kaže Dubravko Čop.
Naravno, darovita su djeca samo jedna od skupina kojima bi "homeschooling" bio primjereniji oblik obrazovanja od postojećeg institucionalnog, smatraju inicijatori.
Veći interes i potreba
– Ministarstvo znanosti i obrazovanja mora shvatiti da se društvo promijenilo. Nakon pandemije COVID-a 19, uvođenja "smartworkinga" te digitalnog nomadstva, još je veći interes i potreba roditelja za obrazovanjem kod kuće. Današnje tržište rada podrazumijeva mobilnost, dok obrazovni sustav ne prati promjene. Obrazovanje kod kuće omogućava roditeljima koji ne mogu ili ne žele živjeti u istom gradu, ili povremeno borave u inozemstvu, da obrazuju dijete po hrvatskom nacionalnom kurikulumu bez prekida školovanja ili čestih promjena škole – objašnjava Carla Konta. Dakle, školovanje kod kuće, osim roditelja koji to žele, mogli bi koristiti oni koji su mobilni i mijenjaju radna mjesta, koji rade na daljinu, imaju darovitu djecu, djecu s teškoćama i brojni drugi.
Kratak podsjetnik na to što "homeschooling" jest, uz napomenu kako trenutačno s ovih prostora samo Hrvatska, Bosna i Hercegovina te Makedonija nisu zakonski regulirale tu mogućnost, dok Crna Gora i Srbija jesu. Među europskim zemljama obrazovanje kod kuće nemaju, osim u iznimnim okolnostima (npr. zdravstveni razlozi, kao što je to i u Hrvatskoj), još samo Njemačka, Švedska, Španjolska, Rumunjska i Litva. "Homeschooling" pokret nastao je u SAD-u osamdesetih godina prošlog stoljeća, u Sloveniji je taj oblik obrazovanja uveden još 1996. godine, a zakonski je reguliran i u susjednoj Italiji te u Mađarskoj, kao i u brojnim drugim europskim zemljama, Francuskoj, Danskoj, Velikoj Britaniji, Irskoj, Islandu, Češkoj, Slovačkoj, Poljskoj, Bugarskoj, Austriji, Belgiji, Estoniji, Latviji itd.
Iako je javna percepcija ovog oblika školovanja nerijetko takva da je riječ o nekakvom izvaninstitucionalnom, (pre)slobodnom "hipi" školovanju, to ne odgovara istini. "Homeschooling", naprotiv, zahtijeva povezanost s određenom redovitom, regularnom osnovnom ili srednjom školom koja mora biti dio redovitog sustava. "Homeschooling Hrvatska", kako kaže profesorica Konta, u tom je smislu predložio Ministarstvu znanosti i obrazovanja da Hrvatska "prepiše" slovenski model, koji se, pak, temelji na danskome modelu.
– Slovenski model funkcionira tako da dijete bude upisano u školu i formalno pripada pojedinom razredu, kao i sva druga djeca. Roditelj prije početka nove školske godine podnosi obrazloženu molbu školi kojoj dijete pripada tražeći da mu se omogući školovanje kod kuće, a roditelji koji će takvo obrazovanje provoditi dobivaju status roditelja obrazovatelja. Dijete na kraju školske godine dolazi u školu i polaže razredne ispite iz pojedinih ili svih predmeta, ovisno o uzrastu. Dokle god dijete ima pozitivnu ocjenu iz svih predmeta, roditelj zadržava pravo školovanja kod kuće, u protivnom trajno gubi to pravo. Na ovaj se način izlazi ususret roditeljima, a školski sustav zadržava nadzor nad kvalitetom znanja koje djeca dobivaju – prepričava profesorica Konta.
Slovenski model
Roditelji su isključivo ti koji provode školovanje kod kuće, a iako su iskustva u europskim zemljama različita, "hrvatski model" ne bi inzistirao na tome da oni moraju imati VSS (premda, kaže prof. Konta, iza inicijative stoji stotinu roditelja s VSS-om, mnogi s masterima i doktoratima stečenima u inozemstvu). U slučaju da se ne osjećaju dovoljno kompetentnima za određene predmete, u pomoć mogu uskočiti i drugi članovi obitelji, ostali roditelji udruženi u projekt obrazovanja kod kuće (tzv. suradnički "homeschooling", "homeschooling cooperation" ili co-opt), a mogu koristiti i brojne online resurse, odnosno online programe/platforme za učenje. Također, ta bi se djeca mogla uključiti i u brojne izvannastavne aktivnosti, kako u matičnoj školi tako i izvan nje, na raspolaganju bi trebali imati i školske knjižnice, stručne suradnike škola, poput psihologa, a ostvarivali bi i pravo na besplatne udžbenike (osnovna škola) te ostale materijale kao i drugi školarci.
– Obrazovanje kod kuće ima brojne prednosti, od fleksibilnosti rasporeda, individualnog pristupa svakom djetetu, kreativne nastave i podučavanja, manje pritiska jer djeca ne bi učila isključivo za ocjenu pa bi na taj način mogli razvijati ljubav prema znanju i svoje talente. Nitko se ne bi trebao bojati ovakvog oblika obrazovanja – poručuje Carla Konta, dodajući kako je postotak uključenosti djece u "homeschooling" u europskim zemljama malen, između jedan i dva posto.
– Međutim, važno je imati izbor, a to mnogim roditeljima danas puno znači – zaključuje riječka profesorica.