Kuća u naselju Višnjička Banja gdje je živio Dragan Vlahović (53), prva žrtva krvavog pira pomahnitalog dječaka ubojice Koste K. (13) puna je tuge.
Novinarka Republike posjetila je njegovu majku Kosu i oca Živorada te sestru Ružicu koji neprestano plaču i još ne mogu vjerovati što se dogodilo, da njihovog voljenog Dragana više nikad neće vidjeti...
- Skuhala sam kavu da je odem popiti s bratom na groblju Lešće. Srećom, pokopon je nekoliko minuta hoda od naše kuće, pa možemo otići kad god poželimo - kaže neutješna sestra, dok majka leži kraj nje u krevetu.
Ponosna na brata, sestra kaže da ga može zamisliti kako je pokušavao zaustaviti ubojicu ne bi li zaštitio djecu.
- Kada smo ga vidjeli u kapelici, kada smo vidjeli njegov izraz lica i po stisnutim šakama, sigurna sam da je istrčao ispred njega i rekao: "Pucaj me, ne dam djecu!" Znam da je on prvi umro i u svoj njegovoj agoniji dobro je da nije vidio onih devet palih anđela, ranjenih - rekla je Ružica.
Draganova majka neprestano tuguje za rano okončanim životom sina, čije su slike na policama posvuda u sobi, kao i portreti i crteži koje su mu učenici posvetili u znak zahvalnosti.
- Nema mojih očiju, moje duše, mog sina, sve mi je nestalo, nada naša, joj meni, kuku nama, nema našeg Mikija, Mileta. Prazna kuća nam ostala - uz jauke priča neutješna žena.
Za Draganom, osim obitelji i prijatelja, žali rodbina i cijelo susjedstvo.
Za njim plaču u pošti gdje je plaćao račune i u trgovinama u kojima je kupovao jer su ga poznavali kao nasmijanog, vedrog i dobrog čovjeka.
Sestra Ružica se prisjetila kobnog dana i kako je saznala da joj je brat ubijen.
- Idu vijesti i čujem da se događa nešto na Vračaru, šila sam kostim za unuku.
Prvo me nazvala kćerka i pitala je li ujko radi jer joj nešto treba, a ne javlja se. Zatim sam ga nazvala jednom, drugi put... Nije se javio. Zove i druga sestra. Uključujem vijesti i čujem za pucnjavu i da je to njegova škola. Dok telefoniram, na televiziji odjednom ugledam Draganov lik, ali sebe uvjeravam da to nije to.
Sestra zove i kažem joj: "Ne, ne, Caki, nije to on, mislim da je prošao ispred kamere." Tražimo daljnje informacije. Zovem školu, nitko se ne javlja. Onda zovem njegovu kolegicu, ni ona se nije javila. Zovem policiju... Kažu da ne daju informacije preko telefona i da bi bilo dobro da dođem. Kad su me pitali jeste li sami sve mi je bilo jasno - prisjetila se Ružica.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....