Postoji li politička pozadina napada na Markovu trgu? Pravi motiv još je uvijek nepoznat, no simbolično je što su meci usmjereni prema zgradi Vlade

Pravi motiv napada još je uvijek nepoznat.

Dečko od 22 godine u ponedjeljak ujutro iz Kutine se uputio u Zagreb. I – umjesto na radno mjesto – zaputio se na Markov trg. Kalašnjikovom ustrijelio policajca. Propucao zgradu Vlade. Pokoji metak uputio i prema Saboru. A potom, nekoliko ulica dalje, pucnjem iz pištolja sebi oduzeo život.

Dovoljno da se za napad okrive – politički motivi?

- Iz policijskih izvješća, a oni su u ovakvim situacijama najbliži događaju, ne možemo zaključiti da tu postoji politička motivacija. Ona se može povezivati samo uz mladićevu poruku. Je li ona njegova ili nije u to ne bih ulazio, budući da ta temeljna informacija nedostaje – kaže nam politolog sa splitskog Instituta za europske i globalizacijske studije prof.dr. Anđelko Milardović.

Danijel Bezuk je tog kobnog ponedjeljka na svojem Facebook profilu objavio poruku znakovitog sadržaja: „Dosta je bilo prevara i bezobzirnog gaženja ljudskih vrijednosti bez odgovornosti“. Da nije prije toga zapucao na zgrade dvaju najviših institucija vlasti u Hrvatskoj, poruka bi mogla proći kao svjetonazorski neutralna. Antisistemska, protestna, gotovo pa bijesna. Ali svjetonazorski neutralna.

Ovako, meci iz kalašnjikova usmjereni prema zdanjima koja simboliziraju političku dominaciju Plenkovićevog HDZ-a potencijalno doista mogu otvoriti pitanje političke pozadine napada na Markovom trgu. Ako se za nju, naravno, nađu dokazi.

Prema onome što je do sada objavljeno u javnosti, Danijel Bezuk dolazi iz braniteljske obitelji. Otac mu je čitav rat poveo u postrojbi kutinske specijalne policije. Stric je poginuo u odori HOS-a braneći Vukovar. Drugi stric mu je u HDZ-u. Stariji brat u HSP-u. U Glini je bio na Thomsonovom koncertu. U majici HOS-a i Bad Blue Boysa slikao se u Bogdanovcima ispred spomenika poginulim braniteljima. Testirao snajper uz želju da bude „jedan od njih, da skida Srbe“.

Plaćom koju je zarađivao nakon što je završio srednju školu nije bio zadovoljan. Otišao je kod brata u Njemačku, radio tamo neko vrijeme, a onda se vratio kući. Majka mu je dulje vrijeme teško bolesna, što je očito dodatno utjecalo na Danijelovu frustraciju.

No što je doista presudilo da nesretni mladić uzme pušku, prostrijeli pripadnika policije u čijem je stvaranju i njegov otac sudjelovao, a onda i sebi oduzme život još se uvijek sa sigurnošću ne može tvrditi.

Za sada nema naznaka da se radi o nekom organiziranom terorizmu. Nekom planiranom udaru na vlast u koji bi bila uključena veća skupina ljudi. Niti akciji rušenja Vlade iza koje bi stajale neke političke opcije. U takvim slučajevima, uostalom, netom nakon napada netko preuzme odgovornost. To se nakon Bezukovog napada nije dogodilo.

S druge pak strane, za sada se ne zna nijedan mogući motiv za mladićevu osobnu osvetu. Niti prema policajcu, niti prema policiji. Bezuk i ranjeni policajac navodno se nisu ranije poznavali. Nije bio kažnjavan, nema ga u policijskoj kartoteci, organi reda nisu ga gonili, premlatili ili mu na bilo koji način stali na put.

Ostala je, dakle, samo šira slika. A tu, bar za sada, javnost ima tek krhotine slagalice koja je Danijela Bezuka nagnala na brutalni napad.