Porezni savjetnik izazvao buru u javnom sektoru: Dosta je trulih kompromisa! Sindikati bi sami trebali tražiti da se otpusti višak zaposlenih

Hrvoje Zgombić, stručnjak za porezno savjetovanje i vlasnik tvrtke "Zgombić" d.o.o., nerijetko u javnosti istupa s komentarima o aktualnoj problematici.

"U zadnjih nekoliko tjedana, otkad je postalo očito da klizimo u veliku depresiju, gotovo svakodnevno se potežu pitanja smanjenja rashoda proračuna opće države, pa isto tako i smanjenja plaća zaposlenika u javnom sektoru", napisao je na početku osvrta koji je objavljen prije nekoliko dana. Tragom toga, Hrvoje Zgombić odgovorio je i na pitanja za Slobodnu Dalmaciju.

Potrošnja je uvijek ista

Reagirali ste na tvrdnje sindikalnih čelnika o tome kako se ne smiju smanjivati plaće u javnom sektoru i oštro ste naslovili svoj komentar "Do kad će se gutati neistine sindikata u javnom sektoru?". Zašto ste tako reagirali?

– Zato što nije istina da se smanjuje potrošnja ako se smanje proračunski rashodi, pa tako i plaće zaposlenika u javnom sektoru. Ako se smanje rashodi proračuna, onda tim dodatnim novcem raspolaže privatni sektor i više troši, tako da je potrošnja uvijek ista.

Odobravate sindikatima iz javnog sektora svako pravo da se bore za prava svojih radnika, ali im isto tako osporavate svako pravo da se bore za višak zaposlenih u javnom sektoru. Koliko je zaposlenih u državnoj službi višak? Što je optimalno za bolje funkcioniranje države?

– Nažalost, nema jasnih pokazatelja koliko ljudi je zaposleno u javnom sektoru. Ali ako pođete od toga da je u razdoblju krize od 2008. do 2013. zaposleno 11.000 ljudi, pa da se i danas svake godine povećava broj zaposlenih u javnom sektoru, očito su oni višak. Nitko ne vidi povećanje koristi koje se dobivaju iz javnog sektora, a koje bi bile posljedica novozaposlenih u tom sektoru.

Prema sindikalnim čelnicima proteklih dana sve više su uperene i strelice iz poduzetničkih krugova. U čemu je problem? Ili u kome? Zašto u Hrvatskoj nema socijalnog dijaloga?

– Točno je da se radi o interesima koji nisu uvijek isti, a katkad su i suprotstavljeni. Mislim da bi sindikati sami trebali tražiti da se otpusti višak zaposlenih. To bi, na koncu, dovelo do povećanja plaća u prosvjeti ili zdravstvu. Sindikati imaju svako pravo najžešće braniti zaposlenike u javnom sektoru, ali i nikakvo pravo da brane višak zaposlenih.

I nove dugove netko mora platiti

Moraju li se u korona-krizi smanjivati plaće? Imaju li poslodavci manevarskog prostora i bez smanjivanja plaća, pogotovo što država potporama osigurava očuvanje radnih mjesta?

– Korona-kriza, ako potraje, imat će katastrofalne posljedice. Ako nemaju prihoda, otkud poslodavcima manevarski prostor da isplaćuju plaće. Ova državna mjera ne može dugo trajati.

Pitanje je naravno, ako država ostaje bez svojih prihoda od poreza, otkud će plaćati plaće javnog sektora. Jedini način je zaduživanjem, ali te nove dugove platit će u budućnosti privatni sektor.

Sindikati se bore za zadržavanje plaća u javnom sektoru. Smije li, po vašemu mišljenju, doći do smanjivanja plaća u cijelom javnom sektoru? Što je sa zdravstvom, obrazovanjem, s više javnih službi čije funkcioniranje itekako ne smije doći u pitanje, a ljudi i nisu najbolje plaćeni?

– Prema istraživanjima iz 2015. ili 2016., javni sektor ima cca 25 posto veće plaće od privatnog sektora. Ja bih u zdravstvu, obrazovanju i sličnima povećao plaće. Ali bih otpustio višak zaposlenih, detaljno analizirao proračun i maknuo sve one rashode od kojih nitko nema koristi ili su te koristi male.

Zašto se nijedna Vlada ne bavi troškovima države? U nekim prijašnjim istupima naglašavali ste koliko je bitno srezati rashodnu stranu proračuna?

– To je pitanje za vlade. I inače su truli kompromisi osnova funkcioniranja ove države. Vjerojatni razlozi leže u biračkom tijelu, inerciji, strahu i slično. Jesam za rezanje rashodne strane proračuna, ali samo onih rashoda od kojih nitko u Hrvatskoj nema koristi.

Nema poreznog rasterećenja

Reforme su jedna od ključnih riječi u političkom rječniku u Hrvatskoj. Kako gledate na poreznu reformu u Hrvatskoj, koja se, moglo bi se reći, stalno odvija jer nikako da se taj sustav ustali?

– Ne vjerujem da je moguća porezna reforma ako nema reforme rashoda proračuna. Kako možete smanjiti porezni teret ako rashodi ostaju isti? Podaci o udjelu poreznih prihoda države u BDP-u od 2015. do 2018. pokazuju da nikakvoga poreznog rasterećenja u 2017. i 2018. nije bilo. Naime, taj udio u te četiri godine kretao se oko 20 posto, a trebao je padati u slučaju poreznog rasterećenja.

Dapače, može se jasno dokazati da je poduzetništvo u sustavu oporezivanja dobiti u 2017. i 2018. dodatno opterećeno za nekoliko stotina milijuna kuna godišnje.

Kako se javni sektor treba ponašati u vremenima krize, kao što je i ova uvjetovana pandemijom koronavirusa? Treba li smanjiti ili povećati potrošnju?

– Javni sektor se treba ponašati krajnje racionalno. Potrošnja će svakako pasti u ovo vrijeme krize, a može se nadoknaditi samo zaduživanjem na domaćem ili stranom tržištu. Ali sam protiv toga, kad državi padnu porezni prihodi, a past će snažno, da se zaduživanjem održavaju plaće javnog sektora.

Ali rezanje rashoda javnog sektora moralo bi imati svoj razumni redoslijed – rezanje nepotrebnih rashoda koji nisu vezani uz plaće, otpuštanje viška zaposlenih, pa onda i rezanje plaća javnog sektora.

Nije moguće održavati plaće u javnom sektoru ako te plaće u privatnom jako padaju. Ne treba smetnuti s uma da će svaki novi dug u konačnici platiti privatni sektor.

U Hrvatskoj je još uvijek previše parafiskalnih nameta. Je li ih moguće brže smanjivati?

– Zauzimam se za ukupno smanjenje tereta javnih davanja. Pogrešna je teza da treba smanjivati parafiskalne namete. To onda znači da postojeće rashode trebate financirati iz drugih izvora – novih poreza ili zaduživanjem. Meni je potpuno svejedno što će biti s parafiskalnim nametima.

Mene kao građanina zanima da ova države uzima od mene manje poreza, a poveća kvalitetu javnih usluga. Hoćemo li te poreze zvati porezima, parafiskalnim nametima ili nekako drukčije, posve je svejedno.

Ono što je problematično kod parafiskalnih nameta jest njihova brojnost, pa time nužno i netransparentnost. Bilo bi puno jednostavnije da se svi ti parafiskalni nameti jednostavno zamijene jednim porezom koji možemo nazvati i parafiskalni porez.

Tada bi sve bilo jasno.

Naivni su oni koji misle da će doći do rezanja parafiskalnih nameta dok se ne smanje rashodi javnog sektora.