Cipelarenje Marija Banožića počelo je u subotu, 11. studenoga, negdje iza devet sati kada su iz vinkovačke bolnice javili da je ministar obrane dobro. Za razliku od Gorana Šarića iz Privlake na kojega je, pretječući u magli kamion, Banožić tri sata ranije naletio svojim terencem i usmrtio ga.
Neuobičajeno brzo reagirao je čak i Andrej Plenković. Vijest da je smijenjen Banožića je sustigla u bolesničkoj postelji, na odjelu intenzivne njege, dok mu još ni sve pretrage nisu bile obavljene, odnosno dok još nije ni znao što mu je. Točnije, da mu nije ništa toliko ozbiljno da još isti dan ne bi mogao biti smijenjen.
No, premijer je očito znao. Prije svih, kako i dolikuje državnom poglavaru, te nije čekao ni časka, a kamoli ponedjeljak, da se riješi i 29. ministra za svojeg mandata. Nazvao je tajnicu, ispričao se što je zove na neradni dan i zamolio je da pripremi razrješnicu za ministra Banožića. A ona je odgovorila kako se ne treba ispričavati i kako je razrješnica za ministra Banožića odavno spremna.
Najomraženiji ministar
Najomraženiji ministar u novijoj hrvatskoj povijesti, pri čemu tu titulu nimalo lako nije bilo zaslužiti, smijenjen je tako samo nekoliko sati od nesreće koju je skrivio. Brzo su reagirali i policija i Državno odvjetništvo.
Iako nije baš najjasnije kako su u tako kratkom roku ispitani svi svjedoci, posebno vozač terenca, koji, prema informaciji HRT-a, "otežano komunicira", jasno je da bivšeg ministra čeka teška kazna. Vjerojatno i zatvorska. A opet, to i ne mora biti toliko strašno jer u lov se, kako pokazuju neki stari hrvatski primjeri, može i tijekom slobodnih vikenda.
Kako bilo, Plenkoviću je laknulo. Ministar koji ga je strašno opterećivao, a kojeg nije mogao smijeniti jer bi tako dao za pravo Zoranu Milanoviću, a on bi radije još trideset ovakvih Banožića zaposlio nego dao za pravo Milanoviću, potrudio se otići sam. Nije trebalo čekati ponedjeljak, ili otpusno pismo iz osječke bolnice, bilo je dovoljno pogledati vijesti. Za promjenu.
Jer vijesti su u Banožićevu slučaju odavno crne. Praktično od prvoga dana otkako se taj smiješni lik pojavio u hrvatskom javnom prostoru. Ili kako je to precizno sročio kolega Davor Tomšić s Indexa: "O Banožićevoj nesposobnosti da bude ministar ičega, igdje i ikada, govori se već godinama. No moralo se dogoditi to da se u prometnoj nesreći, pretičući po magli, terencem zabije u kombi i usmrti oca dvije kćerkice da bi bio smijenjen."
Prije nego je postao ministar obrane, Banožić je bio ministar državne imovine. Dakle, napredovao je. Uspinjao se. Njegova stranka, njegov HDZ, gurala ga je naprijed i omogućila mu da postane netko. I da kupi terenac.
A za afere u kojima se u međuvremenu našao nitko nije mario. Uostalom, tko je još vidio HDZ-ovca bez afera. Nikoga u njegovoj stranci, pa tako ni Plenkovića, nije tako zanimalo kada je otkriveno da je Banožić kao ministar s mjesečnom plaćom od 2740 eura uzeo APN-ov kredit, sa subvencijom od 25.306 eura.
Banožić se čudio medijskim napisima, nije shvaćao kako njemu, tako mladome i tako siromašnome, itko može zamjeriti što se prijavio za kredite namijenjene mladima i siromašnima.
Sam sebi dao stan
Zaboravio je na stan od 92 kvadrata u središtu Zagreba, u Gundulićevoj ulici, koji je praktično dodijelio sam sebi. Točnije, dodijelila mu ga je 2019. godine tvrtka Državne nekretnine, dok je on bio ministar državne imovine.
Visoki upravni sud potvrdio je u tom slučaju ono što je utvrdilo i Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa: Mario Banožić bio je u sukobu interesa. Andrej Plenković, na njegovu sreću, taj dan nije gledao dnevnik. A opet, tko je još vidio HDZ-ovca koji nije u sukobu interesa. Bila je to inicijacija u elitno hrvatsko bratstvo koju je uspješno prošao.
Banožić nije shvaćao ni kako mu itko može zamjeriti što pokušava ostvariti akademsku karijeru. Jer, neće uvijek biti ministar, pa se pripremao biti profesor. I uopće nije, kako su se svi bili digli na zadnje noge, pokrao slajdove iz starog priručnika digitalnog specijalista Miroslava Varge, niti je u svom radu iznio niz netočnih podataka i doslovno prepisao rečenice iz literature koju je naveo u radu. Ipak, morao je odustati od svog nauma.
– Malo je reći da sam šokiran količinom negativnosti koje su se slile na račun moga akademskog i znanstvenog rada kojim se bavim gotovo 15 godina, ali i pokušajima da me se prikaže nestručnim, nečasnim i onime koji radi na štetu studenata – rekao je.
Dodao je i kako neće odustati od akademske karijere. Jok, samo će "ovaj njezin djelić ostaviti po strani dok obavljam dužnost ministra i člana Vlade Republike Hrvatske".
Doktor iz osječkog inkubatora
A i zašto bi odustao od akademske karijere kad je on doktor. Koji je disertaciju obranio 2013. godine na znamenitom Ekonomskom fakultetu u Osijeku. A u toj disertaciji, naziva "Marketing selektivnih oblika turizma u Kontinentalnoj Hrvatskoj", svašta piše. Piše, recimo, da je Kosovo dio Srbije i da su Njemačka i Hrvatska susjedne zemlje. A piše i da su hrvatske vojne operacije u Domovinskom ratu okončane 1996. godine. To ga je valjda i kvalificiralo da bude ministar obrane. Koji ima pravo koristiti vojni avion. Čak i za vrijeme godišnjeg odmora, kao što je to on činio.
No, i na druge je on mislio. Primjerice, na svećenike i biskupe. Njima je omogućio da se obalnim ophodnim brodom "Omiš" čiji sat plovidbe košta oko dvije tisuće eura, prebace s fešte na Hvaru u Split. Zamolili su ga. Žurilo im se na krizme. A Banožić dobro zna kako je to kad se nekome žuri. I njemu se, u rano subotnje jutro 11. studenoga, žurilo u lov.
