I dalje se ne stišavaju reakcije nad nes(p)retnim izvođenjima hrvatske himne tijekom aktualnog Europskog rukometnog prvenstva, odnosno glazbenu sramotu koja se nije smjela dogoditi.
A dogodila se. I to dvaput. Prvi put u petak 12. siječnja, kada je "Lijepu našu" uoči susreta reprezentacija Hrvatske i Srbije izvela klapa Hrvatske ratne mornarice "Sveti Juraj", a drugi put u nedjelju 14. siječnja, kada je u Spaladium Areni, "najavljujući" sraz Hrvatske i Islanda, zapjevala mezzosopranistica Žana Marendić Bučević.
I dok se u samoj dvorani, do vrha nakrcanoj bučnim navijačima, klapska i operna izvedba hrvatske himne praktično nisu ni čule, dotle je u televizijski eter, pred uši milijunskog auditorija odaslan očajan zvuk, neslušljiv i nadasve nedostojan svečane pjesme koja se izvodi u čast neke države.
S jedne strane prst kritike bio je uperen u klapu i mezzosopranisticu, rečeno je da nisu bili dorasli dobivenom zadatku, a s druge je krivac pronađen u osobi zaduženoj za miksanje tona. Tko je ta osoba, ili možda više njih, nismo, međutim, uspjeli doznati. Činjenica je tek da je završna splitska utakmica hrvatske rukometne reprezentacije, u utorak protiv Švedske, "odrađena" uz himnu s matrice, kako je to većina naših sugovornika i sugerirala. Ali...
- Ni ta matrica nije bila od onih snimki koje se koriste u ovakvim prigodama. Bio je to neki čudan aranžman, sa zvončićima, ali neka, bolje i to nego ono što smo imali prva dva puta - kaže Slobodnoj Dalmaciji Ivica Bilić.
Ivica Bilić nagrađivani je majstor tona i DJ za miksetom s višedesetljetnim iskustvom. Jedan je od rijetkih koji se nije libio imenom i prezimenom progovoriti na temu zvučnih aljkavosti u splitskome dijelu Europskoga prvenstva.
- Znam što govorim jer sam upravo ja bio za DJ pultom tijekom generalke uoči Eura koju je Hrvatska igrala protiv Crne Gore.
Odgovorno tvrdim da je zvuk u dvorani savršen i da je tvrtka "Eldra" odradila svjetski dobar posao. Problem je, međutim, u zvuku koji ide prema vani, odnosno prema televiziji i nije mi jasno kako to da RTL i Croatel, koji su bili zaduženi za taj segment, odbacuju svoju odgovornost - tumači Bilić.
Posebno je pak zanimljivo njegovo objašnjenje zašto nakon generalke nije nastavio raditi za miksetom Spaladium Arene.
- Rečeno mi je da nisam zadovoljio. Pa su posao dali drugom. Dvije stvari su im zasmetale, navodno sam kasno pustio himnu, što je smiješno jer prije puštanja himne treba ostaviti sekundu, dvije tišine jer taj svečani čin tako i nalaže, a drugi prigovor bio je da sam puštao previše dalmatinskih pjesama. Što je opet smiješno i lako provjerljivo na snimci - govori Bilić.
Uoči dvoboja Hrvatske i Crne Gore sjedio je s izbornikom hrvatske rukometne reprezentacije Linom Červarom koji je, otkriva naš sugovornik, odobrio doslovnu svaku pjesmu koja je za vrijeme utakmice trebala biti puštena s razglasa. Biliću to nije zasmetalo, dapače, svidjela mu se Červarova želja da na putu postizanja idealne atmosfere u momčadi i oko nje ništa ne prepusti slučaju.
- A onda sam ja maknut, a iz Zagreba, iz Hrvatskog rukometnog saveza je stigao stick s pjesmama i džinglovima za Spaladium - veli Bilić, pa iz džepa vadi stick ("i meni su jedan greškom poslali") s nasnimljenim songovima.
Kako je došlo do tehničke greške pri izvođenju himne, odnosno pri odašiljanju zvuka iz dvorane u televizijski eter, Bilić ne zna. Zna, međutim, da hrvatsku himnu nije trebalo izdvajati na ovakav način jer se to na međunarodnim natjecanjima ne radi. Sve himne, naime, trebaju imati isti tretman, što prvenstveno znači da se način izvođenja i dužina ne smiju drastičnije razlikovati.
Morska vila nepoželjna?
"Morska vila", pjesma Daleke obale, nekoć zaštitni znak hrvatskih rukometaša, posebna je priča. Na ovom se Prvenstvu, naime, ne izvodi. Zašto, službeno nitko ne želi reći, no neslužbeno je iz nekoliko izvora potvrđenoda ta skladba i nije baš poželjna. Marijan Ban, autor glazbe i stihova, nije nam znao objasniti o čemu se radi. - Pitaju me ljudi gdje je "Morska vila", a ja uopće nemam pojma da je ne puštaju. Što se mene tiče, problema nema, očito je sad neki drugi đir, neke druge pjesme se pjevaju i to je po meni skroz u redu - jednostavno će Ban.