Kupnja poslovnih prostora u Supetru bila je Lovri Kuščeviću najbolji poslovni potez, kazao je za medije ministrov otac komentirajući pitanja oko ministrovih transakcija.
Ako se uzme u obzir samo matematika transakcija kojima je Kuščević postao vlasnik nekretnina, riječ je o zaista izvrsnom poslu. Nekretnine su 2005. godine plaćene 210.000 eura, Lovro Kuščević ih je od tvrtke, kako stoji u kupoprodajnom ugovoru koji smo "iskopali" na zemljišniku u Supetru, preuzeo za 130.000 eura, koliko je u tom trenutku ostalo neoplaćenog kredita, da bi sve to poslije prodao "Supetrus hotelima" za 301.000 eura. No, ako se uroni malo dublje u pravne strane ovih transakcija, više je detalja sporno.
Prije svega, nekretnine je kupila tvrtka "Kuščević" d.o.o., da bi zatim vlasnik postao Lovro Kuščević kao fizička osoba. Tvrtka je nakon toga završila u stečaju s dugom prema dobavljačima od oko milijun kuna, te prema državi od oko 300.000 kuna.
Postupak likvidacije je, prema podacima iz sudskog registra, pokrenut u listopadu 2011. godine, nakon što tvrtka tri godine nije objavljivala financijsko izvješće. U takvim situacijama Trgovački sud u Splitu pokreće brisanje tvrtke po službenoj dužnosti. Osim što se skraćenom likvidacijom uštedi nešto novca, jer nema troška brisanja koje bi poduzetnik inače morao platiti, ovaj postupak podrazumijeva otpis svih dugova i nemogućnost daljnje naplate potraživanja. U slučaju tvrtke "Kuščević" d.o.o., postupak je okončan godinu dana kasnije.
Drugim riječima, ako netko tri godine ne podnosi financijsko izvješće, ili je vrlo nemaran ili računa upravo na to da će država o svom trošku izbrisati tvrtku. To se neće dogoditi ako tvrtka ima imovinu, pa je stoga zgodno tu imovinu, osobito nekretnine, nekako "izvući" iz tvrtke.
Evo kako se to odvijalo u slučaju Lovre Kuščevića i njegove tvrtke "Kuščević" d.o.o.
Nakon što je njegova tvrtka banci otplatila gotovo polovicu kredita za kupnju poslovnoga prostora u Supetru u iznosu od 210.000 eura, tu nekretninu je Kuščević 2010. od svoje bivše tvrtke dobio samo preuzevši preostali iznos kredita od 117.000 eura, te doplativši tvrtki svojih 13.000 eura.
Dakle, prodaja nekretnine tvrtke "Kuščević" d.o.o. Lovri Kuščeviću, koji je mjesec dana ranije napustio tvrtku, obavljena je zapravo u pretežitom dijelu samo preuzimanjem potraživanja banke, a fizički je Kuščević svojoj bivšoj tvrtki na žiroračun platio samo 13.000 eura. Važno je to da su ta potraživanja banke od 2005. do 2010. spala gotovo na pola – s 210.000 eura, koliko se tvrtka zadužila u 2005. za kupnju nekretnine, na 117.000 eura. Ostatak je, pak, otplatila tvrtka kojoj je Kuščević faktički do prodaje bio vlasnik, a koju je zatim prepustio svojemu bratu, dok je od 2005. do bankrota tvrtke 2012. direktor bio Kuščevićev punac, sada pokojni Ante Žuvić.
Proizlazi to iz ugovora sklopljenog između tvrtke "Kuščević" d.o.o. i Lovre Kuščevića iz 2010., a do kojega su došli novinari Slobodne Dalmacije i Jutarnjega lista.
Naime, prema kupoprodajnom ugovoru koji je 1. srpnja 2010. u svoje ime sklopio Lovro Kuščević te njegov punac Ante Žuvić u ime tvrtke "Kuščević" d.o.o., Lovro Kuščević stječe u cijelosti čitav poslovni prostor, dok je način plaćanja tvrtki razdijeljen u dvije stavke. "1. Kupac preuzima obvezu otplate preostaloga dijela kredita koji prodavatelj ima kod Erste banke, u iznosu od 117.000 eura. 2. Ostatak cijene od 13.000 eura isplatit će na žiroračun tvrtke", stoji u ugovoru.
Premda je Kuščević u svojoj imovinskoj kartici iz 2010. naveo kako je poslovne prostore stekao dijelom i prodajom tvrtke svojemu bratu (koja mu je onda prodala te iste poslovne prostore), te dijelom iz kredita od 850.000 kuna, te nam je te navode jučer potvrdio i pismenim putem, nikakav trag o prodaji udjela nije naveden u ugovoru.
– Kao što je vidljivo iz imovinske kartice, predmetni poslovni prostor sam kupio sredstvima od prodaje poslovnog udjela u tvrtki "Kuščević" d.o.o., te preuzimanjem otplate kredita – odgovorio nam je Kuščević.
No, ono što je u jednoj rečenici spomenuto u ugovoru, a vrlo je važno, jest da je cijena kupljenih nekretnina zapravo određena dogovorom između Kuščevića i tvrtke "Kuščević" d.o.o., odnosno njegova punca i brata.
"Kupac i prodavatelj sporazumno ugovaraju kupoprodajnu cijenu za predmetne poslovne prostore u iznosu od 130.000 eura", navodi se u članku 5. ugovora. Kada smo Kuščevića upitali na koji su način formirane cijene i nekretnina i vrijednosti njegova 100-postotnoga poslovnog udjela između njega i njegove bivše tvrtke, dao nam je vrlo općenit odgovor.
– Cijena navedene nekretnine je određena prema knjigovodstvenoj vrijednosti u bilanci tvrtke koja je identična i u poreznom rješenju.
Premda smo pitanje postavili i oko procjene vrijednosti udjela tvrtke koju je prodao ili prepustio bratu, odgovor na to pitanje nismo dobili.
Naravno, problem otkupa nekretnina od tvrtke na ovakav način prije svega treba sagledati kroz tri aspekta.
Prvi je činjenica da je Kuščevićeva vlastita tvrtka otplatila gotovo pola vrijednosti nekretnine zapravo na svoju štetu, budući da je onda Kuščeviću omogućen otkup vrijednosti nekretnine zapravo u pola cijene.
Drugi aspekt je činjenica da je nekretnina koju su Kuščević i njegov punac 2010. procijenili na 130.000 eura, u dvije različite procjene prije i poslije, procijenjena na znatno veći iznos. Pet godina ranije, 2005., kada ju je kupila tvrtka "Kuščević" d.o.o., banka ju je procijenila na 210.000 eura, a tri godine kasnije, 2013., kada ju je Kuščević prodao "Supetrus hotelima", plaćena je 301.000 eura, pa se postavlja pitanje je li cijena prodaje Kuščeviću 2010. bila povlaštena.
Treći aspekt je činjenica da je tvrtka "Kuščević" d.o.o. krajem 2012. otišla u stečaj te iza sebe ostavila nepodmirena dugovanja od 1,3 milijuna kuna, od čega je 0,3 milijuna kuna dug prema državi.
Toga možda ne bi bilo da je nekretnina prodana po višoj cijeni, te bi se iz toga mogli namiriti vjerovnici.
No, osim svega ovoga, postoji i pozajmica od 120.000 eura koju je Kuščeviću dao njegov punac Ante Žuvić, direktor "Kuščević" d.o.o., samo nekoliko mjeseci nakon što je tvrtka koju je vodio, a koja je Kuščeviću gotovo za identičnu cijenu prodala nekretnine, likvidirana. Kuščević nam je jučer u pisanom odgovoru pojasnio kako je pozajmicu od 120.000 eura svojemu puncu vratio iste godine te da je to razlog zbog čega je i nije evidentirao u imovinskoj kartici iz 2013. godine.
– Po pitanju pozajmice od moga punca Ante Žuvića, posuđeni iznos je vraćen u godini kada je i posuđen te stoga nije evidentiran u mojoj imovinskoj kartici. Sve sam napravio sukladno obvezama Zakona o sprječavanju sukoba interesa – odgovorio nam je Kuščević.
Kako to?
Tri problematična detalja:
1. Kako je određena cijena nekretnine? 2. Milijun kuna duga dobavljačima i 300.000 kn duga državi
3. Je li oštećena tvrtka 'Kuščević' d.o.o.?