Ja sam zaista zarađivao ogroman novac. U vrijeme dok sam bio u 'Krašu', možda je svega nekoliko ljudi u Hrvatskoj zarađivalo više od mene."
Tako je govorio Nadan Vidošević. Bio je to intervju koji je dao Jutarnjem listu nedugo nakon što je pušten na slobodu. Točnije, da se brani sa slobode. Jer, Nadana Vidoševića uhapsili su u studenom 2013. godine, a iz pritvora je izišao pet mjeseci kasnije. Nasmiješen i mršav.
"Nije mi problem ne jesti, ali mi je mnogo teže natjerati se na vježbanje. U zatvoru sam puno hodao, što inače ne radim. Fizički se jako dobro osjećam, imam savršen tlak, šećer i kolesterol. I vidite da nisam loše volje usprkos svemu što mi se dogodilo u zadnje vrijeme", objasnio je u istom intervjuu.
A dogodilo mu se da ga je Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK) optužio kao organizatora kriminalne skupine oformljene radi izvlačenja najmanje četiri milijuna eura iz Hrvatske gospodarske komore (HGK), ustanove kojom je predsjedao. I da mu je zaprijetila dugogodišnja robija.
"Kada se nađete na dnu, otkrijete neke divne nove ljude. Koristim priliku pozdraviti ljude u Remetincu s jedne i druge strane brave, jer sam s njima proveo neke lijepe trenutke", poručio je nakon izlaska iz zagrebačkog zatvora.
Hoće li imati priliku upoznati još divnih novih ljudi u srijedu 22. prosinca, odlučit će zagrebački Županijski sud. Naime, točno osam godina nakon hapšenja i poslije više od pet godina sudovanja, Nadanu Vidoševiću bit će izrečena presuda. Nepravomoćna. Za sudjelovanje u takozvanoj aferi Remorker, od koje je prošlo toliko afera i toliko hapšenja da su je građani Hrvatske zaboravili. A to je šteta, jer bila je nezaboravna. I do nje, koliko god vam se možda čini suprotno, put nije bio nimalo lagan.
Nadan Vidošević rođen je u Splitu 1960. godine, završio je klasičnu gimnaziju, a u Splitu je 1984. završio i Ekonomski fakultet. Diplomirao je s prosjekom ocjena 2,2, no činjenica da je bio, kako je sam govorio, "nemotiviran student, gotovo loš", nije odnemoglo njegovu strelovitom karijernom usponu.
Na Zavodu za zapošljavanje praktički nije ni bio, odmah se zaposlio kao referent plana i analize u vranjičkoj Tvornici salonita "Antiša Vučičić", koja je djelovala u sklopu tvrtke "Dalmacijacement", u kojoj je pak kao financijski direktor radio Ante Vidošević, Nadanov otac. Dvije godine potom, Vidošević mlađi postaje šef knjigovodstva u tvornici cementa "Prvoborac", također firmom iz portfelja "Dalmacijacementa", da bi 1989. godine, dakle samo pet ljeta nakon jedva završenog fakulteta, postao pomoćnik direktora za ekonomsko-financijske poslove u "Partizanu", tada najvećoj tvornici cementa u Jugoslaviji.
"Hrvati su lijen, neobrazovan narod, koji nema radne navike i navikao je živjeti na tuđem novcu", kazat će u intervjuu 2009. godine, u vrijeme kada je bio na vrhuncu poslovne slave i kada se kandidirao za predsjednika države.
Nadan Vidošević, radišan i obrazovan, u HDZ se učlanio odmah nakon osnutka splitskoga ogranka te već 1990., sa samo trideset godina, postaje generalni direktor "Dalmacijacementa", koji je netom prije njegova imenovanja proglasio stečaj.
Kada je tri godine kasnije posrnuli kaštelanski div prodan Talijanima, Vidošević je prozvan za primanje mita, na što je uzvratio objavom stenograma sa sastanka na kojemu je zapisano kako se upravo on protivio prodaji.
"Od toga posla ni lipe nisam dobio", branio se i godinama kasnije.
Za splitsko-dalmatinskog župana, i to prvog, Nadan Vidošević imenovan je 1993. godine, a vrhunac političke karijere doživio je kada ga je iste godine premijer Nikica Valentić imenovao ministrom gospodarstva, i to kao najmlađeg člana svoje ratne Vlade. U to vrijeme bio je i predsjednik Hajduka, potpisao je ulazak u četvrtfinale Lige prvaka kao najveći uspjeh u novijoj povijesti nekog hrvatskog nogometnog kluba, a bio je i predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza.
Kad je uhićen, Torcida je na svojoj Facebook stranici objavila kratko priopćenje: "Sa zakašnjenjem od 20-ak godina..."
Bila je to aluzija na dugove u kojima je ostavio klub s Poljuda unatoč činjenici da je u Ligi prvaka zarađen veliki novac, ali i na sudske procese protiv ondašnjih klupskih čelnika koji Vidoševića nisu ni okrznuli.
Zašto se povukao iz politike, i to jako rano, s 35 godina, nikad nije objasnio, no dobri poznavatelji njegova mindseta tvrde kako je na vrijeme shvatio da u politici možeš samo izgorjeti, dok iz sjene možeš istinski vladati.
"Smatrao sam da najveći doprinos društvu mogu dati vodeći ovu instituciju. Ne mora čovjek biti u izvršnoj vlasti i političkim strukturama da bi mogao operativno djelovati", kazao je u razgovoru za Nacional na desetu obljetnicu predsjedanja Hrvatskom gospodarskom komorom.
Kao prvi čovjek HGK-a djelovao je od 1995. do 2013. godine. Protukandidata nikada nije imao, čak ni kada je 2005. preuzeo funkciju predsjednika Uprave "Kraša" ili kad se 2009. kao nezavisni kandidat pojavio na predsjedničkim izborima konkurirajući Ivi Josipoviću, Milanu Bandiću i Andriji Hebrangu. Osvojio je 11,33 posto glasova. Njemu malo, drugima previše, poglavito njegovim HDZ-ovcima.
"Vjerojatno sam nekome zasmetao, možda zbog 12 posto glasova, a možda i zbog svoje nemale imovine", odgovorio je Jutarnjem listu braneći svoju nevinost nakon što je otkrivena afera koja bi ga mogla stajati umirovljeničke slobode.
Akcija "Remorker" pokrenuta je nakon što je Igor Premilovac priznao da je, za proviziju od 10 posto, preko njegove češke tvrtke "Remorker", a sve u dogovoru s Vidoševićevom pobočnicom Zdenkom Peternel i marketinškim stručnjakom Davorom Komeričkim, fiktivnim ugovorima izvlačio novac iz HGK-a i potom ga u gotovini "opranog" vraćao u Hrvatsku. Na ovaj način, tvrdi USKOK, "oprano" je 35 milijuna kuna. A to je bio samo jedan krak afere. Drugi se HAC-om bio protegao sve do Božidara Kalmete, koji je, iako prvookrivljenik, rutinski preživio korupcijski skandal.
Javnost se te davne zime zabavljala fotografijama iz Vidoševićeva doma na Gornjem Prekrižju koje su u medije procurile zahvaljujući policijskome inspektoru Josipu Vrbiću. Lovački trofeji, preparirane životinje i brojne umjetnine iz Vidoševićeva podruma sablaznile su neuke građane. Posebice se to odnosi na polarnog medvjeda, mošusno govedo i fotografiju na kojoj "hrvatski George Clooney", kako su mu mediji tepali do 13. studenog 2013. godine, pozira iznad ustrijeljenog slona.
"Nije to kuća nekog uspješnog državnog službenika, ministra, župana, šefa Komore, pa ni basnoslovno plaćenog menadžera Kraša, Vidoševićeva vila – odmah primjećuju oni koji prvi puta ulaze u nju – više nalikuje na dom nekog multimilijunaša s Wall Streeta (...) Praktički svaka soba ima vlastiti toalet, u kući ih je čak dvadeset i pet. U prizemlju je teretana, pred kojom bi se mogao posramiti gotovo svaki zagrebački fitness centar. Tu su i bazen, dvorana za squash, sauna. I, naravno, vinski podrum. Ali nije tu kraj. Komandna ploča lifta unutar vile budi sumnju. Gumbi vode na tri etaže...", napisala je reporterka Jutarnjeg lista u ekskluzivnoj reportaži iz Kuće Vidošević.
Jedna od etaža je i bunker, a tamo...
"U bunkeru je pohranio: više od 500 slika, 30 amfora, zbirku stakla iz rimske arheologije, više od 30 vrhunskih skupocjenih starih knjiga, unikatne karte Dalmacije, niz skulptura, kojih je više od 50 na cijelom imanju! Pravi kapitalci iz kolekcije mogli su se vidjeti na brojnim izložbama i retrospektivama, a pohranjeni su upravo u tom bunkeru – Vlaho Bukovac, Miroslav Kraljević, Leo Junek, Marino Tartaglia, Mato Celestin Medović, Jozo Kljaković, Jerolim Miše, Emanuel Vidović, Oskar Herman i brojni drugi.
Među raritetima iz zbirke je i djelo Oskara Hermana iz 1904. godine. Nadalje su u bunkeru pohranjene umjetnine Meštrovića, Vojina Bakića, Stošića. 'Krunisanje kralja' Tomislava Otona Ivekovića, 'Tri gracije' Joze Kljakovića, Bukovčev 'Krist na odru', Kraljevićev 'Paša', Vidovićeva 'Splitska luka'... Djela Roberta Auera, Ljube Babića... Popisu kao da nema kraja.
Ali, ni to nije sve. Vidoševićev bunker otkiva još jednu strast šefa Komore: lov! Bunker je prepun lovačkih trofeja. Medvjedi, jeleni, vukovi, divokoze, mufloni... samo su neki od njih", pisalo je u reportaži koja se ukrašena degutantnim smajlićima dijelila društvenim mrežama.
Ona prava osuda, međutim, stigla je Josipa Vrbića. Policajac specijaliziran za umjetnine završio je prvo u istražnom zatvoru, a potom i na optuženičkoj klupi jer je novinarki "Jutarnjeg" predao fotografije pretrage podzemnog Vidoševićeva bunkera, nevidljivog, zaboravismo reći, u građevinskim nacrtima. Vrbić je brzopotezno i osuđen, na devet mjeseci zatvora zamijenjenih dobrotvornim radom. Nepravomoćnu presudu izreklo mu je Vijeće kojim je predsjedao sudac Ivan Turudić. A na tri godine je udaljen i iz službe, zabranili su mu da bude policajac.
"Pitao sam osobno gospodina Nadana kako je moguće da za toliku količinu umjetnina nema dokumente. A kad smo došli tamo, u kaminu je bila i hrpa spaljenih dokumenata", prisjetio se Vrbić za HRT onog dana kad je prvi put došao u kuću na Pantovčaku.
Pravomoćno je oslobođen tek 2020. godine. Obraz mu je ostao čist, a karijera uništena.
Vidošević je cijelo to vrijeme zarađivao na blokiranim nekretninama, koje nije smio prodati, ali ih je smio iznajmljivati.
"Većina moje imovine je u komercijalnoj uporabi, osim obiteljske kuće u Zagrebu. I ovu kuću u kojoj smo sada iznajmljujemo", rekao je primajući reportere "Jutarnjeg" u kući s apartmanima pokraj Omiša.
A to je samo jedna njegova kuća u mirnom naselju nazvanog Nemira. Slobodna Dalmacija nedugo nakon uhićenja otkrila je kako ih ima čak pet, pri čemu je posljednju za 280.000 eura kupio dva tjedna prije nego što će mu policija zakucati na vrata.
Vidoševići, prema sudskom spisu, imaju 26 nekretnina. Najveći je ranč u Gorskom kotaru. Prostire se na dvanaest hektara, a gostima su na raspolaganju tri drvene kućice, bazen i tereni za tenis i mali nogomet. Sve zakonito stečeno. Kako je presuđeno na zagrebačkom Županijskom sudu. Jednako kao što je Vidošević zakonito stekao i 444 pobrojene umjetnine, vrijedne 14,3 milijuna kuna.
Kada je protiv Vidoševića pokrenuta istraga, vještaci su utvrdili da nerazmjer između prihoda i rashoda i njega i njegove obitelji iznosi 33,4 milijuna kuna. Na temelju tog, očito dvojbenog, financijsko-knjigovodstvenog nalaza, USKOK je tražio prošireno oduzimanje imovinske koristi, smatrajući da Vidošević ne može dokazati da je tih 33,4 milijuna kuna stekao na zakonit način.
No, tijekom suđenja pokazalo se da vještaci prilikom izrade nalaza nisu u Vidoševićeve prihode uračunali sume koje je on dobivao kao član raznih nadzornih obora i skupština. U prihode mu nisu uračunavali ni isplate udjela u dobiti, kao ni novac koji je dobivao od iznajmljivanja svojih nekretnina. Na primjer, samo kao nemali dioničar "Kraša", pri čemu je jedan dio dionica kupio, a drugi dobio na ime menadžerskih opcija, svake je godine na ime dividende dobivao ogroman novac. Jedna od rekordnih godina prije uhićenja bila je 2010., kada mu je pripalo 308.000 kuna.
Koliko će mu pripasti ili ostati kad u srijedu 22. prosinca s početkom u 14 sati počne čitanje presude?
Petra Parlov, zamjenica ravnateljice USKOK-a, smatra kako je bivši predsjednik Hrvatske gospodarske komore opljačkao tu instituciju i kako bi mu trebalo ostati malo ili ništa.
Odvjetnica Jadranka Sloković tvrdi da tužiteljstvo ne barata nikakvim dokazima i kako bi mu trebalo ostati sve.
A Nadan Vidošević očekuje:
"Ispriku."