Osnivanje novih stranaka u posljednje su vrijeme najavili Davor Bernardić i Karolina Vidović-Krišto. Živi zid je nedavno promijenio ime u Ključ Hrvatske, očito uvjereni kako počinje nova era njihovog uspješnog političkog djelovanja.
Na sanjarenje barem svi imaju jednako pravo, iako se sve pobrojane opcije realno više čine kao pretendenti na začelje ljestvica koje se formiraju po jednomjesečnom ispitivanju rejtinga političkih stranaka.
Znate ono, kad je uspjeh prijeći "psihološku granicu" od 2 posto... A to i ne mora biti sasvim obeshrabrujuće, pogotovo ako znamo da je utjecaj i politička moć nekih od stranaka koje tavore na dnu tablice godinama bio obrnuto proporcionalan postocima koje dobiju u sondiranju javnog mnijenja. Evo, primjerice, taj HNS, imaju svoje ljude u svim važnijim državnim tvrtkama i institucijama, ministarstvima, a samo što ne "ispadnu" s rejting-lista.
Iako je HDZ, sudeći po spomenutim tablicama, neupitan na vrhu, i najmanje brine zbog Bernardića i Vidović-Krišto (iako ona sigurno računa na dio HDZ-ovih birača, makar zasad populistički naglašava da joj svjetonazor nije bitan!) jedna ga opcija ipak dugoročno može brinuti.
A nije u pitanju niti drugoplasirani SDP, koji je čini se napokon izišao iz dugotrajne faze "bratoubilačkog rata", odnosno, bespoštednih obračuna nepomirljivih frakcija, ni trećeplasirana platforma Možemo!, kao ni Most...
Pa o čemu se onda radi? Riječ je o "vojsci" neodlučnih birača.
Usporedimo li samo podatke CRO Demoskopa, odnosno Promocije Plus, koja radi istraživanja za RTL televiziju, taj broj od početka godine – raste. Polako, ali sigurno. U veljači ih je, primjerice, bilo 15,8 posto.
HDZ je tada mogao računati na 26,2 posto podrške ispitanika (26,1 imali su u siječnju), SDP je bio na 17,9 posto (16,9 posto u siječnju), MOŽEMO! Je bio na 12,9 (u siječnju su imali 13,3 posto), a Most 11,1 posto (12,4 imali su mjesec prije).
CRO Demoskop s početka travnja je pokazao da je broj neodlučnih porastao na preko 17 posto. Jednako je tako bilo i mjesec dana kasnije, u svibnju. Početkom lipnja "bazen" neodlučnih se proširio na gotovo 18 posto, točnije, bilo ih je 17,7 posto. Ili više nego što je po tom istraživanju dobila druga stranka u zemlji. SDP je, naime, u posljednjem CRO Demoskopu dogurao do 16,6 posto. Vodeći HDZ je povećao prednost i došao do 26,7 posto...
Dakle, očito je da broj onih koji se ne mogu odlučiti ili drže da nemaju kome dati svoj glas – raste. I oni su trenutno zapravo "druga opcija" u državi. Za njih će se do idućih parlamentarnih izbora boriti i desni i lijevi.
Svjesna je toga očito i bivša uzdanica Domovinskog pokreta, Vidović-Krišto, kad svoju stranku naziva Odlučnost i pravednost i kaže: "Za mene je ključno svjetonazorsko pitanje vladavina prava i stoga naziv naše stranke u potpunosti komunicira potrebu današnjeg trenutka. Nije u Hrvatskoj primarno ide li netko u crkvu ili ne. Nisu obespravljeni lijevi i desni, crveni i plavi, obespravljeni su svi koji su izvan vladajućih struktura, koje također nisu ideološki unisone nego ih okuplja interes".
Oporba će pokušati privući neodlučne na valu svih podvrsta nezadovoljstva, dok će im vladajući pokušati prodati priču o boljoj budućnosti u Hrvatskoj, ne u Irskoj ili Njemačkoj.
No, jasno je da tih gotovo 18 posto nešto govori i povjerenju građana u postojeće, što tradicionalne, što nove stranke. A u rastu neodlučnosti nije teško prepoznati niti refleks pada povjerenja u demokratske institucije i procese, što bi trebalo zabrinuti i vladajuće i oporbu podjednako, tj. sve kojima je demokratska Hrvatska uistinu na srcu. Osim ako im dolazak na vlast po svaku cijenu nije isključivi razlog djelovanja.
Ne treba se zato čuditi niti jačanju populizma na domaćoj stranačkoj sceni, pojavi sve većeg broja "spasilaca" koji će, jasno, "u ime naroda" i malog obespravljenog čovjeka, pokazati svoje odnarođenim i korumpiranim elitama.
Iako takvi često ostaju na riječima, zavodljivost takve retorike je neporeciva, pa je zanimljivo pratiti pravo natjecanje populista u želji da se što više svide biračima i predstave kao prava alternativa dugogodišnjoj partitokraciji i svemu lošem što je ona iznjedrila.
Uključujući i rast apatičnih i neodlučnih birača.
