Odšteta za duševne boli zbog mučenja u logorima manja nego zbog novinskog članka

Hrvatski sudovi odštete za povredu prava osobnosti (zapravo duševne boli ili neimovinsku štetu) u pravilu dosuđuju u prilično malim iznosima, a rukovode se orijentacijskim kriterijima koje je prije 18 godina usvojio Vrhovni sud.

Od tada do danas oni se nisu mijenjali iako je u međuvremenu prosječna plaća narasla za 75 posto, a inflacija je od tada 38 posto. Prema tim kriterijima, najveća odšteta, u iznosu od 220.000 kuna, može se dosuditi za smrt bračnog ili životnog partnera ili za dijete.

Praksa, međutim, pokazuje da i u tim, skromnim okvirima postoji veliki nesrazmjer te da sve ovisi od slučaja do slučaja i toga tko tuži.

Za tri mjeseca zatočeništva u kojemu ju je nekoliko hrvatskih vojnika više puta silovalo, u kojem je batinana, mučena strujom, tjerana da hoda gola, gdje joj se stavljalo pištolj u usta, nož pod grlo, držalo u nehumanim uvjetima i vodilo iz prostorije u prostoriju s vrećom na glavi, žena je dobila odštetu od samo 50.000 kuna.

Vještačenja

Tužila je Republiku Hrvatsku za naknadu štete za povredu prava osobnosti jer je ove strahote proživjela 1992. u logoru Kerestinec. Tražila je odštetu u iznosu od 100.000 kuna, no nakon psihijatrijskog vještačenja i uzimanja u obzir orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda, na Općinskom građanskom sudu su zaključili da njezine duševne boli ne vrijede toliko i odrezali joj upola manji iznos.

Potpuno isti iznos - 50.000 kuna - Općinski sud u Splitu dosudio je 2018. godine splitskom sucu i članu DSV-a Nevenu Cambju, i to za duševne boli izazvane intervjuom u kojemu Cambj nije bio ni spomenut. Radilo se o autoriziranom intervjuu sa saborskim zastupnikom Nikolom Grmojom koji je objavio Jutarnji list. Grmoja je rekao da je DSV izvor korupcije i da nam ne mogu korumpirani ljudi imenovati suce. Nikog nije imenovao, ali je Cambj svejedno dobio tužbu protiv Jutarnjeg lista. Suca Cambja nitko nije vještačio kako bi utvrdio razinu njegovih duševnih boli.

Sredinom siječnja ove godine Općinski sud u Osijeku donio je odluku kojom država Dragutinu Pocrniću mora isplatiti odštetu u iznosu od 30.400 kuna jer je nevin 152 dana proveo u zatvoru. Pocrnić je završio u pritvoru koncem 2009., nakon što je progovorio o maloljetničkoj prostituciji u Domu za odgoj djece i omladine u Osijeku. Posljedica je bila optužba za lažno prijavljivanje i širenje lažnih i uznemirujućih glasina te pritvor koji se na kraju pokazao neosnovanim.

Sud je duševne boli za pet mjeseci nevinome iza rešetaka procijenio jednako vrijednima kao i boli potpredsjednika Sabora i zamjenika predsjednika HDZ-a Milijana Brkića uzrokovane komentarom u Jutarnjem listu. Presuđeno je da mu novine moraju platiti 30.000 kuna jer se novinar pitao kako je Brkić s policijskom plaćom i primanjima supruge frizerke uspio isplatiti kredit od milijun eura podignut u Karlovačkoj banci.

Još veću odštetu, u iznosu od 40.000 kuna, Brkiću je morao isplatiti Večernji list. Po sudskim kriterijima, Brkiću je bio bolniji tekst u Večernjem u kojem je pisalo da se u jednom zagrebačkom restoranu izgalamio na tadašnjeg glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića nego nedužnom čovjeku 152 dana provedena u zatvoru.

Sudska praksa pokazuje da su najvrednije duševne boli koje trpe suci. Njih se ne vještači, a do prije dvije godine praksa je bila da im se minimalne odštete za boli koje su im nanijeli novinari koji ih ne spominju po dobru dosuđuju u iznosu od 70.000 kuna.

Mučenja

Hrvatsko novinarsko društvo prije dvije je godine objavilo popis presuda u kojem se, među ostalim, navelo da je Vladimir Gredelj, dok je bio predsjednik Udruge hrvatskih sudaca, od Novog lista za duševne boli dobio 50.000 kuna, nakon čega mu je Vrhovni sud povisio odštetu na 100.000 kuna - na dvostruko veći iznos nego što je dosuđen žrtvi silovanja i mučenja u logoru.

Sutkinja Županijskog suda u Zadru Dijana Grancarić tužila je Slobodnu Dalmaciju i dobila odštetu od 135.000 kuna.

Daleko manji iznos - 75.000 kuna - početkom prošle godine dosuđen je na ime povrede prava osobnosti, odnosno za duševne boli, žrtvi postrojbi Tomislava Merčepa (osuđenika za ratni zločin) koji je bio odveden u Pakračku Poljanu i tamo zlostavljan, batinan i mučen strujom.

Gotovo isti iznos koji je zbog duševnih patnji sud dosudio žrtvi ratnih zločina koje su u Pakračkoj Poljani počinili pripadnici Merčepovih postrojbi, i to samo zato što su imali “pogrešna” krvna zrnca.

Općinski građanski sud u Zagrebu je prije 12 godina dosudio odvjetniku Ivanu Jurašinoviću koji je tužio tadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića 70.000 kuna. Odvjetnik je Mesića nazvao svojevrsnim zaštitnikom Hrvoja Petrača, a Mesić mu je na to odgovorio kako bi bilo dobro da posjeti psihijatrijsku bolnicu Vrapče. Jurašinović ga je tužio tvrdeći da mu je bivši predsjednik prouzročio duševne boli, a sud je utvrdio da su one “teške” 70.000 kuna.

Sudska praksa

O tome koliko dosuđivanje neimovinske štete varira od slučaja do slučaja te uvelike ovisi o tome tko tuži, a ne samo zbog čega tuži, ponešto govori i presuda Općinskog suda u Sinju otprije sedam godina. Tužbu je protiv KBC-a u Splitu podigla obitelj pokojnice koja je na njihovoj patologiji bila izmasakrirana prije nego što je prošla obdukciju.

Tri tijela unakazio je psihički bolesnik koji je, ni mjesec dana prije toga, bio pušten s liječenja u Psihijatrijskoj bolnici Ugljan. Obitelj je tužila bolnicu jer nisu dobro osigurali patologiju. Nakon četiri godine suđenja pokojničinu je suprugu na ime duševnih boli dosuđeno 30.000, a kćeri i sinu po 25.000 kuna.

Komentirajući ovakvu sudsku praksu, odvjetnik Bruno Spiz kaže da ona polazi od orijentacijskih kriterija koje je još prije 18 godina donio Vrhovni sud, da se kod nas isplaćuju upola manje naknade štete nego u susjednoj BiH, da se zbog toga za naknadu štete sudi dvadeset puta manje nego u Italiji.

- Odšteta ženi koja je bila zatočena i silovana u Kerestincu potpuno je u skladu s hrvatskom sudskom praksom - rekao je Spiz.

Traži se izmjena kriterija za dosuđivanje neimovinske štete

U Hrvatskoj odvjetničkoj komori pokrenuta je inicijativa prema Vrhovnom sudu za izmjenu orijentacijskih kriterija pri dosuđivanju iznosa za dosuđivanje neimovinske štete koji su usvojeni još 2002.

Pokretač inicijative je odvjetnik Bruno Spiz koji je predložio usvajanje deklaracije o položaju oštećenika u hrvatskom pravosudnom sustavu. Kaže da odvjetnici koji zastupaju stranke u postupcima naknade štete zbog ozljeđivanja u prometnim nesrećama, nesrećama na radu, zbog liječničke pogreške i drugih ukazuju na neodrživost sadašnje prakse jer visina naknade štete u Hrvatskoj godinama zaostaje i više ne predstavlja ni simboličnu safisfakciju.

- Odvjetnici koji zastupaju u tim predmetima svjedoče o golemom nezadovoljstvu oštećenih stranaka jer se iza dugotrajnih, mukotrpnih i skupih parnica postižu iznosi naknade štete koji su enormno mali kako za prilike u Hrvatskoj tako i u relaciji sa zemljama EU, pa čak i s BIH te Srbijom - kaže Spiz.

Tvrdi da oštećeni u 2019. ostvaruje gotovo 100 posto, ako ne i manju realnu naknadu neimovinske štete od one koju je oštećeni ostvarivao prije 17 godina. Ističe da je to apsurdno jer je 2005. promijenjen Zakon o obveznim odnosima i došlo je do izmjena poimanja neimovinske štete upravo s ciljem povećanja prava zaštite života, zdravlja i drugih prava.

Spiz navodi i primjer iz prakse gdje oštećenik s prijelomima bedrene kosti, podlaktice,  prsne kosti, potresom mozga i gubitkom slezene, što je sud ocijenio kao 25-posto trajnih posljedica, može prema kriterijima Vrhovnog suda dobiti oko 40.000 kuna, a prema Orijentacijskim kriterijima BiH ostvaruje odštetu od 80.000 do 90.000 kuna, u Sloveniji oko 150.000 kuna, a u Italiji 115.000 eura. (Ivanka Toma)