Tekst koji slijedi utemeljen je na istinitom događaju, izmijenjena su tek imena aktera, a nećemo navesti ni ime teleoperatera jer je situacija sa svim teleoperaterima ista. A to zapravo znači da je ovaj tekst besmislen. I da ništa neće promijeniti. Ali, eto, napisan je. A mogao ga je napisati i bilo tko od vas. Jer, svi ste ovo prošli. I prolazite. Svaki dan. Bespomoćni. Osuđeni na starenje uz službu za korisnike.
Sat na zidu pokazuje 13 sati i 14 minuta. Zovete besplatni telefon vašeg teleoperatera. Morate, sve drugo ste pokušali. Isključili ste uređaj iz zida, pričekali nekoliko sekundi i ponovno ga uključili. Ništa.
Resetirali ste adapter čačkalicom. Opet ništa.
Vratili ste ga na tvorničke postavke, instalirali iznova sve kanale, dvaput ste to napravili, za svaki slučaj, ali – ništa. Sustav ne funkcionira, a utakmica počinje u 17.05.
Nema druge, morate zvati 0800. Ništa ne košta.
– Dobar dan, dobro došli u službu za korisnike. Ukoliko je poziv vezan za priključak koji glasi na pravnu osobu, birajte jedan. Ukoliko je poziv vezan za priključak koji glasi na privatnu osobu, birajte dva.
Birate dva.
If you want this service...
– Dobar dan. Dobro došli u službu za privatne korisnike. Ukoliko informacije želite dobiti na engleskom jeziku, pritisnite pet. If you want this service in english, press five. Slijedi glavni izbornik. Odaberite jednu od četiri ponuđene opcije. Za tehničke poteškoće i podršku, birajte jedan. Za promotivne ponude, tarife i statuse realizacije vaše usluge, birajte dva. Za informacije o računima, birajte tri. Za korisnička imena, lozinke i pinove, birajte četiri.
Dok razmišljate zašto i prvi dio poruke nije snimljen na engleskom jeziku, jer kako će inače stranac znati da se od njega traži izjašnjavanje je li pravni ili privatni korisnik, istječe vam vrijeme. Poruka se ponavlja.
– Dobar dan. Dobro došli u službu za privatne korisnike. Ukoliko želite tražene informacije dobiti na engleskom jeziku, pritisnite pet. If you want this service in english, press five. Slijedi glavni izbornik. Odaberite jednu od četiri ponuđene opcije. Za tehničke poteškoće i podršku, birajte jedan. Za promotivne ponude, tarife i statuse realizacije vaše usluge, birajte dva. Za informacije o računima, birajte tri. Za korisnička imena, lozinke i pinove, birajte četiri.
Sad ste koncentrirani. Birate jedan.
– Dobar dan. Dobro došli u službu tehničke podrške za privatne korisnike. Za internet, birajte jedan. Za kabelsku televiziju, birajte dva. Za satelitsku televiziju, birajte tri. Za ostale upite, birajte četiri.
Birate tri.
– Dobar dan. Dobro došli u službu tehničke podrške za privatne korisnike satelitske televizije. Za provjeru statusa vaše prijave, birajte jedan. Za sve ostale upite, ostanite na liniji, javit će vam se prvi slobodni agent.
Ostajete na liniji. Sat pokazuje 13 sati i 16 minuta. Sitnica. Potrošili ste samo dvije minute. Prisjećate se kako je onomad Manchester u dvije minute preokrenuo rezultat protiv Bayerna i postao prvak Europe.
Sve linije su zauzete
– Sve linije su zauzete, molimo vas da ostanete na liniji, spojit ćemo vas s prvim slobodnim agentom.
Puštaju vam muziku. Kao u liftu. Da vam onesposobe misli.
– Sve linije su zauzete, molimo vas da ostanete na liniji, spojit ćemo vas s prvim slobodnim agentom.
Uključujete zvučnik. Ukućani se bune, traže da smanjite ton. Ne smanjujete, kako ćete inače čuti operatera.
– Sve linije su zauzete, molimo vas da ostanete na liniji, spojit ćemo vas s prvim slobodnim agentom.
Melodija je tako iritantna da biste najradije upucali autora. Kad bi ga uopće bilo.
Odjednom, zvoni!
– Dobar dan, Miroslav pri telefonu, kako vam mogu pomoći?
Sat pokazuje 13 sati i 25 minuta. Za tih devet minuta mogli ste ispeći savršeno sočan medium rare biftek. I pustiti ga da odstoji taman koliko treba.
Predstavljate se Miroslavu i izlažete mu svoj problem.
– Vaš OIB, molim vas.
Tražite osobnu, zdravstvenu, bilo što s OIB-om. Koji k će mu vaš OIB?! Nalazite ga, diktirate ga Miroslavu. Miroslav je strpljiv.
– Vaš datum rođenja, molim vas.
To je lako, znate ga napamet. Miroslav sad ima sve što mu treba.
– Hm... Vidim ovdje u sustavu da ste zvali već nekoliko puta.
Da, zvali ste već nekoliko puta.
– Vidim da ste i pisani prigovor poslali.
Da, i pisani ste prigovor poslali. Nakon što ste zvali nekoliko puta i nakon što su vam rekli da napišete prigovor.
– Ostanite, molim vas, trenutak na liniji, provjerit ću s kolegama.
Opet muzika. Ona ista. Da vam je barem pištolj pri ruci.
– Jeste li još tu?
Ne, niste. Otišli ste po kokice. Miroslave, ne sramoti se.
– Vidim da zaista imate problem.
O, majko mila!
Sve ste probali? Ma super!
– Jeste li blizu uređaja? Jeste? Super! Hajde, molim vas, probajte isključiti uređaj iz struje.
Lupate glavom o zid.
– Probali ste već? Super! Hajde, molim vas, sada uzmite čačkalicu i resetirajte uređaj pritiskom u onu rupicu s njegove stražnje strane.
Zamišljate Miroslava. Probadate ga divovskom čačkalicom. Miroslav moli za milost. Nemate milosti.
– Znači, sve ste probali? Super! Sad ću vas zamoliti da ostanete još malo na liniji dok vas ne spojim s kolegama s drugog odjela. Ja sam učinio sve što sam mogao, a oni će sigurno znati u čemu je problem.
Gledate na sat, 13 je sati i 40 minuta. Miroslavu ste posvetili 15 minuta svog života, nekima toliko traje slava.
Muzika.
– Sve linije su zauzete, molimo vas da ostanete na liniji, spojit ćemo vas s prvim slobodnim agentom.
Pištolj.
– Sve linije su zauzete, molimo vas da ostanete na liniji, spojit ćemo vas s prvim slobodnim agentom.
Zvoni.
– Dobar dan, Ranko pri telefonu, kako vam mogu pomoći?
Objašnjavate Ranku da ste upravo pričali s Miroslavom s drugog odjela i da je on rekao kako će vam na ovom odjelu sigurno pomoći.
– Vaš OIB, molim vas.
Okrećete se oko sebe. Smijete se. Tražite skrivenu kameru. Ovo mora da je skrivena kamera, a Ranko samo dobro glumi.
– Vaš OIB, molim vas.
Nije skrivena kamera.
– I datum rođenja.
Ostanite na liniji, samo trenutak
Zamišljate Ranka. Mali Slavko Štimac u "Vuku samotnjaku" bio je Ranko. A malome Slavku Štimcu nijedan normalan čovjek ne bi mogao nauditi.
– Hm... Vidim u sustavu da ste zvali već nekoliko puta. I pisani prigovor ste poslali.
Ranko brže kopča od Miroslava. Struju i čačkalice preskače.
– Ostanite, molim vas, trenutak na liniji, pokušat ću nešto.
Začudo, ne čuje se muzika. Ne čuje se ništa. Ni Slavko Štimac se ne čuje. A minute prolaze. Grozničavo gledate u mobitel. Pa nije valjda to malo đubre prekinulo vezu?!
Trinaest sati i 50 minuta. Ranka još nema. Da barem ona odvratna muzika zasvira.
– Jeste li još tu? Ispričavam se što ste toliko čekali, ali čini mi se da se ipak isplatilo.
Dobri vaš Ranko, vratio se, objašnjava u čemu je bio problem i da je na vama sada još samo jedna sitnica.
– Ostavite televizor upaljen i nemojte ga micati s toga kanala. Za 40 minuta ću vas povratno nazvati i provjeriti je li sve u redu.
Zahvaljujete dobrome Ranku i spuštate slušalicu.
Prošlo je 40 minuta. I dalje ništa nije u redu. A Ranko ne zove. Prošlo je još 15 minuta. Ništa.
Vi zovete.
– Dobar dan, dobro došli u službu za korisnike. Ukoliko je poziv vezan za priključak koji glasi na pravnu osobu...
Birate dva.
– Dobar dan. Dobro došli u službu za privatne korisnike. Ukoliko želite tražene informacije dobiti na engleskom jeziku...
Birate jedan.
– Dobar dan. Dobro došli u službu tehničke podrške za privatne korisnike. Za internet...
Birate tri.
– Dobar dan. Dobro došli u službu tehničke podrške za privatne korisnike satelitske televizije. Za provjeru...
Ostajete na liniji.
– Dobar dan, Vanesa pri telefonu, kako vam mogu pomoći?
Tražite Ranka.
– Oprostite, ali Ranko radi u drugom odjelu.
Molite Vanesu da vas spoji s Rankom.
– Ne mogu vas spojiti, ali recite mi u čemu je problem pa ću vam pokušati pomoći.
Razbijate mobitel o zid. Gazite preostale dijelove čizmom. Sretni ste, prvi put tog dana.
Očajni ste. Hvata vas panika, što ste napravili, što ako Ranko nazove?!
Sat pokazuje 15.06, a mobitel zvoni. Stvarno zvoni! Ranko je! Sunce, bakino!
– Oprostite što se nisam javio kako sam obećao, ali nadam se da ni sada neće biti kasno.
Ma, kakvi kasno, pa nisu još ni dva sata prošla od prvog poziva.
– Otiđite do televizora i provjerite je li sada sve radi, trebalo bi, naime, biti sve u redu.
Ne radi. Ništa nije u redu.
Nitko ne zove. A utakmica pri kraju
– Dajte, molim vas, resetirajte još jednom. Ne, ne treba čačkalicom (smije se Ranko), dovoljno je da uređaj ištekate iz struje.
Opet ne radi.
– Hm... očito mu treba još vremena. S obzirom da je meni sada kraj smjene, ostavit ću kolegama poruku da vas kroz neko vrijeme nazovu, sat, dva najkasnije. A vi ništa ne brinite, sustav mi pokazuje da je sve u redu.
Jebi se, Ranko – mislite – ništa nije u redu, a ako do utakmice problem ne bude riješen, doći ću u Zagreb i osobno te potražiti. I tebe i Miroslava.
Utakmica je pri kraju. Nitko nije nazvao.
Opet zovete. Birate dva, birate jedan, birate tri, ostajete na liniji.
– Dobar dan, Srećko pri telefonu, kako vam mogu pomoći?
Duboko udišete i sve potanko objašnjavate. Spominjete sve prethodne pozive i pisane prigovore, spominjete i Miroslava i Ranka i kako su vam rekli da je sve u redu a da zapravo ništa nije u redu.
– Vaš OIB, molim vas.
Plačete. Da kafići rade, utopili biste se u alkoholu.
– Uistinu vam hvala na razumijevanju, vidim ovdje da je vaš slučaj obrađen i da, što se nas u tehničkoj podršci tiče, problema nema. Stvar je očito administrativne prirode, a to će biti učas riješeno. Ostanite, molim vas, trenutak na liniji, samo da vas prebacim kolegama s drugog odjela.
Muzika opet svira. Neka svira, i na sprovodu će im svirati.
– Dobar dan, Karla pri telefonu, kako vam mogu pomoći?
Mirno, kao da ste na pecanju, izlažete vaš slučaj od početka i Karli slavodobitno poručujete kako je upravo ona tajni agent koji će ga napokon riješiti. Uostalom, baš to vam je maločas rekao Srećko.
– Vaš OIB, molim vas.
Vrištite. Poklapate rukama "slušalicu" da vas Karla ne čuje.
– Hm... Zvali ste, vidim, i prigovor ste pisali. Dajte, molim vas, ostanite trenutak na liniji.
Muzika. Prilazite Karli sleđa i prislanjate joj hladnu cijev na zatiljak.
Karlu nije briga. Na satu je 18.55, neće ni njezina smjena još dugo.
– Žao mi je, ali ne mogu vam pomoći. Na vašem slučaju radio je kolega Ranko, ali njega sada nema tu, pa ćete se morati strpjeti do sutra.
Nemate više strpljenja.
– Nema potrebe da budete tako bezobrazni.
Objašnjavate da niste bezobrazni, nego frustrirani i da ste izgubili pola dana razgovarajući s operaterima koji ni o čemu pojma nemaju. Tražite da vas vrati Srećku.
– To, nažalost, nije moguće.
Prebacuj vamo, prebacuj tamo...
Kako nije moguće?! Pa on vas je maloprije njoj prebacio?!
– Rekoh vam da ne mogu, ne ide to kod nas tek tako, prebacuj vamo, prebacuj tamo!
Inzistirate da vas vrati Srećku, držite Karlu za vrat i urlate da hoćete Srećka!!!
– Mogu vas spojiti samo s odjelom za prijetnje!
Karla je ratnica. Zamišljate je kao Xenu. Poklapate. Ne želite s takvima imati posla.
Zovete opet. Nemate pojma koliko je sati. I ne zanima vas, duboka je noć, ukućani spavaju.
Stišćete dva, tri, jedan, pa ostajete na liniji.
– Dobar dan, Marina pri telefonu, kako vam mogu pomoći?
I bez pitanja joj dajete OIB, JMBG, datum rođenja, krvnu grupu, člansku iskaznicu "Našeg Hajduka"... Marina se smije.
– Polako, gospodine, ne treba, sve vidim u sustavu.
Marina je divna. Zaljubljujete se.
Smjena joj završava, ali obećala je da neće otići dok ne riješi vaš problem.
Ništa vam nije teško, iskapčate, resetirate, bockate čačkalicom, sve za Marinu.
– Evo, sad bi moralo raditi.
Ne radi.
– Žao mi je, ali do ujutro bi sigurno moralo proraditi. Ako ne bude radilo, nazovite. Poziv je besplatan.