U sektoru Oružanih snaga upalila su se sva zvona na uzbunu: u nešto više od mjesec dana smrtno je stradalo, izvan službe, pet njihovih pripadnika. U postrojbe su poslani vojni psiholozi pružiti potporu, zapovjedne strukture dobile su zadatak da analiziraju uzroke i eventualnu povezanost slučajeva.
Niz tragičnih gubitaka započeo je 8. lipnja kada je na području Zagrebačke županije pronađen mrtav dragovoljni ročni vojnik. Samo dva dana poslije u Bjelovaru je u automobilu na parkiralištu pronađen mrtav tridesetogodišnjak koji je pištoljem počinio samoubojstvo. Tijelo trećeg smrtno stradalog vojnika otkriveno je na području Varaždinske županije. Tijelo četvrtog u Zagrebačkoj županiji. A potom i žena, pripadnica OR s područja Vukovarsko-srijemske županije, piše Jutarnji list.
- Ostavljene su neke poruke, one će nam pomoći da razlučimo što se dogodilo. Pripadnici koji su digli ruku na sebe imali su svoje razloge, ali nažalost mi nismo uspjeli evidentirati da nekome treba pomoć. Naravno da nam je žao zbog toga - rekao je direktor Glavnog stožera Oružanih snaga, general bojnik Ivica Olujić dodavši da razlozi suicida nemaju veze sa službom.
- Imamo snažne indikatore da se ti tragični slučajevi ne povezuju sa službom i zadacima koji su dobili - rekao je Olujić.
Zbog tog tužnog niza u ponedjeljak navečer oglasilo se Ministarstvo obrane. Iako se izrijekom ne spominju suicidi kao razlozi smrti iz priopćenja MO-a jasno je da su oni u velikom broju ovih slučajeva bili presudni. MORH se poziva na podatke MUP-a i poručuje da nema odstupanja u Oružanim snagama u odnosu na ostatak populacije, barem ne po broju samoubojstava 2020. godine kada ih je ukupno zabilježeno 566 - što čini stopu od približno 14/100 000, dok je stopa samoubojstava u OS bila 5,26/100 000.
'SLUČAJEVI NISU POVEZANI'
Petero nesretno preminulih nisu međusobno povezani. Državni tajnik u Ministarstvu obrane Zdravko Jakop uzroke takvih tragičnih ishoda pripisao je stanjima koja nemaju veze sa samim sustavom:
- Najčešće je to teška životna situacija ili nekako vezano za određene ovisnosti.
U sklopu istrage o tome što se događa u OS-u, kako je otkrila Nova TV, obavljena su iznenadna testiranja na droge koja su rezultirala pokretanjem stegovnog postupka protiv petorice pozitivnih pripadnika HV-a, koji po rigoroznim pravilima ne mogu završiti drugačije nego nečasnim otkazom. Neslužbeno, radi se o kokainu. Testirali su ih bez najave. Službeno tvrde da ni jedan slučaj nije uputio na to da bi se droga konzumirala u vojnim objektima.
Ministar obrane Mario Banožić izrazio je sućut obiteljima, prijateljima i kolegama preminulih: “Gubitak svakog pripadnika HV-a veliki je gubitak za sustav jer upravo naši vojnici na sebi svojstven način pridonose izgradnji naših OS. U ovim teškim trenucima ističem kako smo na raspolaganju obiteljima nesretno stradalih pripadnika te kako u ovome nisu sami. Uložit ćemo napore u daljnji razvoj programa prevencije izvanrednih događaja iako je u konkretnim slučajevima ustanovljeno kako ni na koji način nisu vezani za stanje u Oružanim snagama."
NULTA TOČKA TOLERANCIJE ZA DROGE
Predsjednik saborskog Odbora za obranu Franko Vidović kaže da je nakon što je pročitao da se u kratkom roku dogodila i treća smrt zatražio od MORH-a detaljno izvješće, kojeg do danas još nije dobio, ali nije ni prošao rok od 45 dana u kojemu je trebao. I on izražava sućut obiteljima i prijateljima, smatra da treba provesti detaljnu istragu pa tek onda donositi zaključke.
- Što se droge tiče, vojska mora imati nultu točku tolerancije, rekao je Vidović za Jutarnji list.
Bivšem ministru obrane Pavlu Miljavcu čudan je takav niz gubitaka u malom vremenskom razmaku. Zamjećuje da čak i poplava suicida branitelja kao najranjivije skupine nije imala takav intenzitet.
- Treba dobro i brzo vidjeti što se događa, što su uzroci; obiteljska stanja, OS, maltretiranja, kakav je utjecaj covida, radi li se o međusobnom odvojenim ili povezanim slučajevima. I što dalje. Bez obzira na to što vojnici prolaze redovne preglede, nije uvijek moguće spriječiti ovakve ishode, koliko se god trudili raditi na prevenciji.
Profesor Zoran Komar, nekoć voditelj službe za vojnu psihologiju koji je stvarao bazu podataka o suicidima među braniteljima, naglašava kako treba lučiti izrazito mlade ljude od onih koji su prošli Domovinski rat i postali izrazito rizična skupina ljudi kad su u pitanju suicidi jer osim što su, kolokvijalno rečeno, 'laki na obaraču', imaju iskustvo bliske smrti i fizičke boli, a to su čimbenici koji ih čine ranjivijima.
Na mlade, pak, veliki utjecaj ima obiteljski background, a kakav je trag on ostavio ne može se uvijek precizno utvrditi ni u selekcijskom postupku; moguće da ih vojnici uredno prođu, ali i dalje nosi teret obiteljskog nasljeđa koji se sklopom raznih elemenata u jednom trenutku pokažu presudnim. Komar smatra da je sada zapovjednicima jako teško: "Naslijedili su iz rata to da čuvaju ljude, jer svaki vojnik ima preciznu listu zaduženja koja se odnosi na stvari, a zapovjednik je taj koji duži vojnike. Vojska je živi organizam, ne može se promatrati izvan društvenog konteksta - krize, covid izolacija mogle su dovesti do depresije koja je najjači okidač za suicidalna razmišljanja. Selekcijski postupci za vojsku imaju razrađenije metodologije od ijednih drugih, znatno više negoli za menadžere, ali nisu savršeni. Naši najpouzdaniji mjerni instrumenti mogu imati pogrešna mjerenja jer ne mjere stvari koje se mjere u fizici. Za sve nas je jako važno iz ovog svakog pojedinačnog slučaja izvući pouke i spriječiti neko buduće zlo", zaključuje Komar za Jutarnji list.