Još kao malena djevojčica, na samom početku osnovne škole, danas tridesetogodišnja Andrea Blašković iz Vrboske na otoku Hvaru, maštala je kako upravlja zrakoplovom plavim nebeskim prostranstvima. Teško joj je kazati odakle ta velika ljubav prema avionima, budući da u njezinoj obitelji nitko nema dodirnih točaka s avijacijom - piše Slobodna Dalmacija.
Baš kako je u djetinjstvu čvrsto zacrtala, njezini su se snovi, za koje je trebalo puno truda, upornosti i odricanja, s vremenom ostvarili, pa tako naša sugovornica voli kazati da danas ima ured s najljepšim pogledom na svijetu. Uistinu, tko od nas ne bi poželio raditi okružen oblacima, koje gotovo pa možete dodirnuti prstima, s pogledom na planine, često pokrivene snijegom, na nepregledno morsko plavetnilo…
Andrea Blašković, jedna od četiri pilotkinje u našoj nacionalnoj aviokompaniji, svoj posao ne bi mijenjala nizašto na svijetu, a srce joj, pogađate, uvijek brže zakuca kad negdje tamo u daljini iz kapetanske kabine ugleda svoj rodni škoj, na kojemu je napravila prve korake i s kojega je i sama ne tako davno imala pogled uperen prema nebu zamišljajući kako je to biti za upravljačkom pločom s instrumentima i komandama leta. Sad kad je to otkrila jedva čeka navući svoju pilotsku uniformu i vinuti se nebu pod oblake.
- Ma ja sam vam jedna sasvim normalna i obična cura s Hvara - skromno će Andrea, nimalo opterećena time što radi tako odgovoran posao u kojem prevladavaju muškarci. Samo za usporedbu, avionima Croatia Airlinesa u ovom trenutku upravlja 127 muškaraca i četiri žene, među kojima je jedna kapetanica, a tri su kopilotkinje.
Super roditelji
– Imam super roditelje, sretna sam jer su me podupirali u mojim željama, mada nikome još uvijek nije jasno odakle ta moja ljubav prema avionima jer niti smo živjeli blizu aerodroma, niti je itko pilot - smije se naša sugovornica.
– Sjećam se da sam još u osnovnoj školi svima oko sebe govorila da želim upravljati avionom, nekako mi je ta misao stalno bila u glavi i nikako nije izlazila iz nje.
Nakon osnovne škole u Vrboskoj i Opće gimnazije u Jelsi spakirala je kufere i školovanje nastavila u metropoli, gdje je upisala Fakultet prometnih znanosti. Kao Dalmatinki život na kontinentu bio je podosta drugačiji od onog kakav je vodila na Hvaru, posebno kad dolazite s otoka koji u Lijepoj našoj ima najviše sunčanih sati tijekom godine.
Diplomirala je na Zavodu za aeronautiku, a tijekom tih pet godina školovanja posebno joj se u sjećanje urezao trenutak kad je, u sklopu studentske prakse, prvi put sjela u avionsku kabinu male, jednomotorne Cessne. Bilo je to na zagrebačkom sportskom aerodromu Lučko. Let je trajao 35 minuta, ali Andrei su se te prve nebeske minute pretvorile u sekunde i činilo joj se da je sve prošlo gotovo u trenu.
Svakim novim letom svoje je znanje dodatno nadograđivala i bila još sigurnija da je pilotiranje ono čime se želi baviti. Njezin radni dan ponekad zna trajati i 12 sati, a pitanje koje se nameće samo od sebe je kako putnici reagiraju kad vide ženu u pilotskoj kabini, jer, priznat ćete, nije to baš uobičajen prizor.
- Nas četiri žene u kompaniji koje pilotiramo potpuno se ravnopravno osjećamo sa svim muškim kolegama. Zapravo se i ne dijelimo na muške i ženske kolege jer svi smo mi na kraju radnog dana – piloti. Reakcije su i više nego pozitivne. Ljudima je svijet avijacije fascinantan, naravno da ih dodatno intrigira i kad vide da žene upravljaju avionom. Znaju nam često kazati: Super je bio let, bravo, svaka vam čast. Čak bude i pljeskanja, osobito kad nakon nemirnog leta prizemljimo zrakoplov.
Nekih sat vremena prije samog leta dolazi u zračnu luku na uobičajeni brifing s cjelokupnom posadom i tada prolaze osnovne informacije o vremenskim (ne)prilikama, zadanoj ruti, tehničkom stanju zrakoplova... Uglavnom leti po Europi, a tijekom ljetnih dana i u zemlje Bliskog istoka poput Izraela i Libanona.
Premda toliko ne mijenja vremenske zone, često zna putovati noću pa se uoči noćnog leta preko dana dobro naspava kako bi tijelo što bolje pripremila za noćnu vožnju. Dogodi joj se i da u jednom danu odradi čak četiri rute. Primjerice, iz Zagreba poleti prema Parizu, potom se iz grada ljubavi uputi prema Splitu ili Dubrovniku odakle putnike opet preveze u francuski glavni grad, da bi se iz njega vratila u Zagreb iz kojeg je tog dana počela smjenu.
- U kabini se nalazimo kapetan i ja. Naše dužnosti su podijeljene na pilota koji leti i pilota koji asistira. Inače, kad imamo četiri leta u danu, onda se podijelimo, pa svatko od nas upravlja dvama letovima. U svakom poslu, pa tako i mojem, ima stresnih dana, jednako kao što ih ima i jedna učiteljica.
Putnici se uplaše kad se dogode turbulencije, meni su sad već postale normalna pojava. Neke su predvidive, neke ne možemo najaviti, a u većini slučajeva najgore što se može dogoditi jest da se netko od putnika, ako nije vezan, nažalost, ozlijedi.
Bude i situacija u kojima jaka bura utječe na sigurno slijetanje i takvi vremenski uvjeti onda iziskuju od nas više koncentracije i pripreme - veli Andrea, koja slobodne trenutke koristi za putovanja, jer kad radi, ne stigne gotovo ni izaći iz aviona. Proputovala je dobar dio svijeta i kao najdražu destinaciju navodi, Kubu dok su joj idući na popisu želja – Filipini.
Titula kapetanice
U putničkom prijevozu Croatia Airlinesa pilotira već pet godina, upravlja Airbusom 320, zrakoplovom srednjeg doleta, dužine 36 metara i sa 174 sjedala. Tri puta godišnje svoje znanje o avionima brusi u Amsterdamu, gdje odlazi na simulatorske provjere koje služe za treninge i produljenje dozvole, vježbaju se tamo i različite izvanredne situacije. Kao krunu svoje karijere vidi dobivanje titule kapetanice, što smatra prirodnim tijekom u ovom poslu. Zamolili smo Andreu da nam otkrije koja joj je nebeska ruta najmilija, na što nam bez razmišljanja odgovara:
- Definitivno let iz Dubrovnika prema Parizu. Za mene je to najljepši let jer se vozimo duž cijelog Jadrana, sve do Istre. Obvezno tada mahnem svom Hvaru - smije se.
Mahnite joj i vi s kopna. Jer tko zna, možda upravo u avionu koji gledate na nebu – upravlja Andrea.