Što je ovo – upitao je on sumnjičavo, gledajući na izvadak računa kartice.
- Koje – igrala je cool, iako je njezina “unutrašnja boginja” (ovaj je izraz iz “50 nijansi sive” takvo smeće da mu moram “odati počast”, spomenuvši ga barem jednom u svojim kolumnama) ciknula od muke.
“Ajme doznat će! A onda... a onda ide shit storm” (verbalna oluja fekalnog karaktera op.p.) šapnula joj je unutrašnja boginja na uho.
“Ma neće” odgovorila je praktički sama sebi. “Samo trebam biti smirena”.
- Koje, dragi?
- Ovo na računu. Piše da smo platili prvu od deset rata. Svaka teška 300 kuna. I to nekom “Ružiću” d.o.o. – pitao je sasvim iskreno, dozivajući sve moguće kupnje karticom u sjećanje.
- Je l’ moguće da si stvarno toliko glup i senilan? – uzvratila je najboljom obranom.
- Pa ne znam. Nisam – sada više ni on nije siguran ni u sebe ni u ono što gleda. - Pa to su onaj regal i napa što smo uzeli – uzvratila je mirna poput špricera.
- Čekaj, pa zar to nisu dva različita dućana, i još se drukčije zovu – počeo je on razmišljati svojom glavom.
- Da dragi, ali ih sve vodi ista firma. Da malo odradiš svoj posao i prosurfaš po internetu prije nego krenemo u kupnju, kao što te svaki put molim, i kao što ja radim, onda bi to znao.
Šah -mat.
Otkrivamo kojim se sve najluđim taktikama žene služe da 'zamrače' šoping pred partnerima: Dal da mu priznam da nisam kupila zavjese, već na rate ispeglala predobre cipele?
Gem, set, meč
“Šah-mat”, “Gem, set, meč”, “gol pod prečku u 91. minuti”, “njemački sedmerac protiv Slovenije”, zovite to kako hoćete, ona je to upravo ostvarila. Jer, niti on ima previše volje glumiti Poirota, niti se želi svađati oko toga ako kojim slučajem i zna što se događa.
A, što se zapravo događa? Ništa što se ne događa sa svima vama, dragim mojim damama.
Ona je, kraljica, lijepo kupila sebi ručnu torbicu (čak i nije toliko velika) od nekih 450 eura i ‘raskomadala’ je na rate, sve u nadi kako će proći ispod radara. Jer, bila je prilika. Jer, torbica je prije koštala 600-tinjak eura. Jer, sezonsko je sniženje. Jer, gledala ju je u izlogu pola godine. Jer, bio je zadnji model. Jer, umrla bi da ju nije kupila.
I nemojte, dragi čitatelji, upasti u zamku velikih brojeva. Samo uzmite u obzir omjer primanja i cijene pojedinih “impulzivnih” (a zapravo do temelja proračunatih kupnji) i vidjet ćete da se tu radi o širokom dijapazonu. Od cipela od 500 kuna pa sve do torbica od 2000 eura. Sve ovisi o tome kolika vam je bušta, ali princip je isti.
A on glasi – kod žena je impulzivno kod “impulzivne kupnje” samo onaj trenutak kada kažu sebi kupit ću je. Jer su pod utjecajem sniženja, atraktivnosti artikla, njegove dostupnosti (gospođo/ gospođice, to vam je zadnji model). I onda razrogačenih očiju, u suglasnosti s unutrašnjom boginjom kliknu “kupujem”.
U doba internetske kupnje to “kupujem” čuje se svakim drugim klikanjem miša. I nakon te sekunde impulzivnosti kreću proračunate akcije kakvih se ne bi postidio ni George R.R. Martin u svojoj “Igri prijestolja”.
- Prijo, jesi tu, jesi sama – šalje WhatsApp poruku.
- Tu sam, što je – stiže odgovor. Slijedi poziv, ove stvari se govore, kako ne bi pisanog traga ostalo.
- Prijo, kupila sam onu boršicu.
- Aaaa, super! Jel’ bila na sniženju?
- Još kako!
- Kučko jedna, ha ha.
- Potrefilo me. Ma pusti sad to, nego treba mi tvoja pomoć. Kuži, donesi je ovdje, a usput možeš pokupiti one cipele i kaput ako želiš.
- Ma jok, to će još neko vrijeme ‘hladiti’ se kod tebe... Muškarci, ako još niste shvatili, radi se o klasičnom skrivanju kupljenih artikla. Jer čak i nama “telcima” postat će sumnjivo ako svakih dvadeset dana ugledamo novi komad odjeće na našim ženama.
Ako to nismo u stanju, onda ste i zaslužili da vam draga troši. I tako one doskoče problemu našeg stalnog “žuganja” glede stalne kupnje tako da, umjesto da prestanu kupovati ili barem malo “brenzaju”, one nastave jednako žestoko, samo što sve kupljeno ide na “hlađenje” kod “prije”.
I ne mora to biti prijateljica, može to biti sestra, rodica, kolegica. Matere su, još naročito ako su im zetovi simpatični, dosta nezahvalne za te uloge i često ih se zaobilazi.
Nije moje, čuvam za priju
Ženama je dosta što imaju slušati muža o prekomjernom trošenju, još da i im majke otvore novi front po tom pitanju... Uh!
Skrivaju one tako odjeću kao da se radi o friško opljačkanom novcu ili pošiljki droge. I sve čekaju pravo vrijeme kada će “pandur” spustiti gard kako bi mogle na svjetlo dana (čitaj Rivu ili Zapadnu obalu) prošetati taj novi komad bez njegove “lihvarske” paljbe.
A, da stvar bude još luđa, posebno “veselo” može biti kada se pronađe kakav komad koji je, pak, prijateljica sakrila.
- Nije moje. To čuvam za prijateljicu – opravdanje je koje potom uslijedi. Istu stvar govore tinejdžeri majkama kada im otkriju cigarete, Playboy, ili ne daj Bože nešto gore.
Samo što je u ovom slučaju vrlo često i istina.
Što savjetujem muškarcima koji sumnjaju u ovu prljavu rabotu? Dragi moji, opalite kontru, krenite i vi trošiti i skrivati. Dovedite se na financijsko dno. Pa, kada ne bude love ni za koricu kruha, samo joj recite “draga, obucimo novu odjeću i hajdemo ručati kod tvoje majke”. Snimite tada mobitelom njezinu reakciju.