Foto: Ronald Goršić / CROPIX
Vani je minus 14. Snijeg pomiješan sa sibirskim vjetrom i dalje pada. Mile Adamović pomiče tri debela pokrivača sa sebe i ustaje iz kreveta. Već je spreman.
Spavao je u odjeći. Tri majice, duple hlače i čarape. Samo treba odjenuti jaknu i cipele. Pritom ruši prazne boce naslagane oko kreveta. Soba ih je puna. Samo na stalaži ih ima više od 200 komada. To mu je jedini izvor zarade za vrijeme niskih temperatura, piše Jutarnji list.
Hladno je. Odlazi iz napuštene kuće u kojoj spava. Ide tražiti neko toplo mjesto. Tek navečer će se opet vratiti ovdje.
“Gdje je pošlo po krivu s uzgojem jagoda?”, razmišlja o životu prije nego je završio na ulici dok ulazi u pothodnik kod Glavnog kolodvora. Ovdje će ostati neko vrijeme. Tu je toplo.
Trošna kuća
Mile je beskućnik i ovo mu je treća zima bez pravog doma. Grije se po kafićima i trgovačkim centrima, a noći provodi u napuštenoj kući na Trnju, u blizini hotela International. Jede u pučkoj kuhinji u Gundulićevoj gdje ujedno i volontira. Trenutno mu je jedini cilj u životu izvaditi osobnu iskaznicu i prijaviti se za braniteljsku pomoć te nabaviti plinsku peć. Osim toga, nema neke velike planove, možda opet živjeti u stanu. Iako, to više zvuči kao san, nego kao mogućnost.
On je jedan od, otprilike, tisuću beskućnika u Zagrebu koji u zimskim mjesecima traže mjesto gdje će na toplom provesti dan i noć. Oko dvjesto ih se smjestilo u raznim prihvatilištima, ali iz Hrvatske mreže za beskućnike procjenjuju da se još 500-tinjak beskućnika nalazi i dalje na ulici. Jedni spavaju u tramvajima i autobusima, drugi u željezničkim vagonima, treći u trgovačkim centrima. Ili u napuštenim objektima, kao i Mile.
- Nisam ja jedini u ovoj trošnoj kući. Još je troje ljudi unutra, ponekad i više. Nemamo grijanje, ni struju, ni vodu - veli Mile.
U tom zapuštenom objektu je već tri i pol godine, a za njega je saznao preko Udruge Fajter, koja inače pomaže beskućnicima. Ispočetka objekt nije imao ni prozore, bio je pun smeća, a tamo su se okupljali većinom narkomani. To mjesto ne može se nazvati kućom. Nema nikakve zaštite. Miletu su već ukrali jaknu, oko 2000 boca pa čak i upaljače. Naime, kroz tu kuću stalno prolaze ljudi. Zato se on ne zadržava previše u njoj i s prvim svjetlom odlazi prema gradu.
- Volontiram u Pučkoj kuhinji Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga. Kasnije prodajem časopis Ulični Fajter, ali sada to ne mogu. Prehladno je da stojim na ulici pa ostatak dana provedem po kafićima – kaže Mile.
Prvi dugovi
Kavu pije u Importanne ili u Branimir centru. Tamo je kava 8 kuna, a i nitko ga ne pita zašto sjedi satima. Ako ga netko pita, kaže da razmišlja o životu.
Ili bolje reći, o prijašnjem životu.
Nekoć je živio u Novom Zagrebu i bavio se uzgojem jagoda, kupina i američkih borovnica. Imao je parcelu blizu Benkovca, stabilan posao s trgovačkim centrima te ženu s kojom se trebao oženiti. Onda je došla jedna neisplata naručene isporuke. Pa druga, i prvi dugovi, a i žena ga je ostavila.
Nema pravila
Pokušao je s eko uzgojem, no majka mu se razboljela, pa je sve rasprodao i tako pokrio dugove. Ostao je sam. Snalazio se po manjim stanovima, a jednom prilikom su ga i opljačkali. Ostao je i bez dokumenata i bez novca. Više nije mogao. Sa 45 godina je završio na ulici.
Danas živi s budžetom od 40 kuna dnevno. Za taj novac popije kavu, pojede burek i kupi kutiju cigareta. Ovih dana najviše vremena provodi lutajući u potrazi za mjestima gdje je toplo. Ne želi, kaže, otići u prihvatilište jer nema osobne dokumente, tako da ne ispunjava uvjete za dugotrajniji smještaj, a boji se da ne ostane bez svog mjesta u trošnoj kući u kojoj spava. Na ulici nema pravila. Tko ode, na njegovo mjesto dolazi netko drugi.
I političari nude svoje prostore za beskućnike
Hrvatski Crveni križ jučer je započeo s podjelom ruksaka za beskućnike kako bi se lakše nosili s niskim temperaturama. U ruksacima su kape, rukavice, šalovi, ručnici, higijenski setovi, kabanice i deke. Prema procjenama Hrvatske mreže za beskućnike, u Zagrebu je trenutno smješteno oko 200 ljudi u različitim prihvatilištima. U Kosnici je otprilike 125 beskućnika, u prihvatilištu Zagrebačke nadbiskupije popunjeno je 20 kreveta, a još 35 mjesta popunjeno je u prihvatilištu časnih sestara u Jukićevoj ulici.
Zvonko Mlinar iz Hrvatske mreže za beskućnike kaže da još 500 beskućnika spava vani, na ulici.
- Ostalo je još otprilike 50 slobodnih mjesta, a ima i prostora za postavljanje još ležaja. Sljedećih nekoliko noći ići ćemo po gradu i poticati beskućnike da dođu u prihvatilište, ali mnogi ne žele jer se boje da će izgubiti svoje mjesto pa zato radije ostanu na ulici - kaže Mlinar te dodaje kako u posljednjih deset godina nijedan beskućnik nije preminuo od hladnoće u Zagrebu te da neće ni sada.
Zagrebački HNS je također otvorio svoja vrata za beskućnike. Gradski zastupnik Tomislav Stojak objavio je na svojem profilu na Facebooku da su prostorije stranke u Ilici 61 otvorene svima potrebitima 24 sata dnevno sve dok traju sibirske hladnoće te da tamo mogu dobiti suhi obrok, popiti čaj i ugrijati se.
Svoj dom beskućnicima je ponudio i gradonačelnik Milan Bandić u Bužanovoj, a zastupnik Mosta Marko Sladoljev je na Facebook grupi “Zakaj volim Špansko” ponudio pomoć starijim i nemoćnim osobama u vrijeme ovih hladnih dana.
