Milanović napao Plenkovića i glavnu državnu odvjetnicu, bio je pristojan: Možemo prepisati i nešto pametno. Ili da se Njemačka ugleda na nas?

Iz desetog puta mu je konačno uspjelo.

Nakon što je posljednjih dana devet puta brutalno izvrijeđao niz saborskih zastupnika, pravobraniteljicu za ravnopravnost, dvije udruge, nevladine aktiviste i jednog političkog analitičara – samo zbog toga što su se drznuli kritički se osvrnuti na njegov rad - u četvrtak je predsjedniku Republike Zoranu Milanoviću pošlo za rukom da bude pristojan.

I da se argumentima, a ne osobnim uvredama ni kopanjem po nečijoj prošlosti osvrne na izjavu glavne državne odvjetnice Zlate Hrvoj Šipek. Koja je dan ranije ustvrdila da njezin posao nije informiranje premijera o istragama, nego hvatanje kriminalaca.  

- Glavna državna odvjetnica imenovana je na dužnost u proljeće ove godine, neposredno pred izbore za Hrvatski sabor, tako da je predmet Janaf naslijedila sa svim njegovim bitnim elementima i nedostacima. U tom smislu, ne može odgovarati za neke nepopravljive propuste svojih prethodnika. Državna odvjetnica ispravno primjećuje kako nije njezina dužnost komunicirati s premijerom u vezi istraga. Kako navodi, Zakon o kaznenom postupku je vrlo jasan i kaže da ni DORH, niti ona nemaju obvezu "obavještavati premijera„. Naravno, Zakon ništa ne govori pa ne može niti biti ‘jasan’ o obvezi DORH-a da izvijesti premijera. Zakon mudro ‘šuti’ o tome i sve ogrće misterijem ‘tajnosti istrage’ – ističe u najnovijoj objavi na Facebook-u Milanović. I pritom naglašava:

- A contrario, sasvim je jasno da ne bi prekršila zakon da ga i jest obavijestila. Premijer treba znati sve važno. Za njega vrijedi presumpcija povjerenja i (redovno od DORH-a samog zlorabljena) odredba o tajnosti na premijera se - ne primjenjuje. Međutim, kako GDO ispravno primjećuje, obavještavanje premijera je zadatak drugih tijela državne sigurnosti. Ta tijela - Policija, Ministarstvo unutarnjih poslova i, na kraju, SOA, samostalno procjenjuju kada će i hoće li obavijestiti premijera i za svoje postupke odgovaraju izravno premijeru, a SOA i predsjedniku Republike. O tome je ovdje cijelo vrijeme i riječ – ističe predsjednik Republike.

Glavna državna odvjetnica, prema njegovim se riječima upustila u procjenu prirode postupka i navodno počinjenih djela sa stajališta ugroze nacionalne sigurnosti. No to, upozorava Milanović, nije njezin posao.

- Ali, kad već slučaj Janaf kategorizira kao klasični kriminal (što god to značilo), ona implicitno daje do znanja da se ovdje radilo o predmetu u koji SOA nije bila uključena. To je ono što ja tvrdim od samog početka. Ako nije bila uključena, nije mogla ni znati, pa o tome niti nije mogla izvijestiti premijera ili predsjednika Republike. Međutim, policija i ministar unutarnjih poslova jesu znali i o tome su obavezno morali izvijestiti premijera. To ili nisu učinili ili, iz meni nejasnog razloga, skrivaju da to jesu učinili – poručuje Milanović.

Vojko Bašić/Arhiv/Cropix

Za razliku od svoje polemike sa glavnom državnom odvjetnicom, u onoj sa premijerom Andrejem Plenkovićem predsjednik Republike nije imao toliko obzira. Poručio mu je da su njegovi zaključci na razini općinskog komiteta SK „u nekoj varošici“.

- Predsjednik vlade sinkronizirano s Informativnom pressicom još jednom izvrće teze i docira o tobožnjem „izvitoperenom načinu gledanja na rad institucija“. O tome je li afera Janaf ugrozila ili mogla ugroziti nacionalnu sigurnost možemo naknadno razgovarati. To je zanimljiva tema. Vratimo se na trenutak na takozvanu „izvitoperenost“. Teško je razabrati što u ovom kontekstu treba značiti ova izvitoperena politička fraza. Nažalost, premijer ide dalje i kaže da je, citiram, „takav način gledanja na rad institucija i politike u cijelosti suprotan onome što radi naša vlada, obrazac koji je, da budem jasan, protuzakonit“(!).

Ova spektakularna para-indukcija, gdje se u nekoliko riječi od prigovora na „izvitoperen“ način gledanja na jedan problem stiže do same „protuzakonitosti“, kao da je prepisana iz nekog zbornika zaključaka općinskog komiteta saveza komunista neke provincijske varošice – napisao je Milanović.

Jer da je tu nešto protuzakonito, ističe on, odavno bismo pročitali i čuli koji se to članak i kojeg zakona krši i koja je sankcija predviđena.

- Kao što je ispravno rekla Glavna državna odvjetnica, ne postoji izričita zakonska obveza izvještavanja, ali zato postoji mogućnost koju će svaki odgovoran političar i visoki javni službenik ozbiljno razmotriti i aktivno postupiti. Ukoliko čelni ljudi sustava nisu u stanju razumjeti hrvatske propise, neka prepišu strane, na primjer njemačke. I tako smo se naprepisivali i naimplementirali svakojakih gluposti. Možemo za promjenu prepisati nešto pametno. Ili da se Njemačka ugleda na nas? Predsjednik vlade mora preuzeti na sebe stvarne terete najteže dužnosti u državi i s njima živjeti. Sve drugo je čista izvitoperenost – zaključuje Milanović.

A onda, sat vremena kasnije, nadopisao i dodatak.

-Bilo bi dobro da predsjednik Vlade, umjesto da iz Brisela zapomaže i jadikuje, jasno kaže na koji sam to ja način „Pustio sjeme mržnje i agresije još u kampanji 2016.„ Dobro se sjećam te kampanje. Andrej Plenković je po ramenu tapšao i hrabrio ljude koji su mene nazivali izdajnikom. S većinom tih ljudi ja sam u međuvremenu uspostavio koliko-toliko normalan odnos. Tragedija ispred Banskih dvora mogla je imati i neku drugu pozornicu. Njezini korijeni nalaze se negdje drugdje - poručio je predsjednik Republike.