Vijeće rezidualnog Mehanizma međunarodnog kaznenog suda u Haagu danas će u 15 sati izreći pravomoćnu presudu ratnom zapovjedniku vojske bosanskih Srba Ratku Mladiću, kapitalcu među svim Miloševićevim vojnicima.
Konačnim pravorijekom Mladiću rezidualni Mehanizam haaškog suda zatvara svoj posljednji slučaj povezan s ratom i ratnim zločinima u Bosni i Hercegovini. Mladić je u prvostupanjskom postupku u studenome 2017. godine osuđen na doživotni zatvor i sva pravna, ljudska i božja logika nalaže da će se ta presuda danas potvrditi. Kako, međutim, zemaljskim sudovima često znaju ovladati sumnjive sile jače od morala, današnja odluka na svim prostorima nekadašnjih Mladićevih zločinstava iščekuje se s dužnom strepnjom.
U slučaju Mladićeve desne ruke, generala Zdravka Tolimira, imali smo priliku vidjeti kako je moguća i djelomična revizija drakonske kazne s jasnim političkim implikacijama: sud u Haagu je Tolimira, primjerice, prvo osudio na doživotni zatvor, ali ga je u drugom stupnju oslobodio optužbi za genocid u Žepi. Srebrenica naročito strepi da se slično ne ponovi i u slučaju Ratka Mladića. Više je nego indikativno da žalbeno vijeće za konačnu presudu Ratku Mladiću predvodi sutkinja Prisca Matimba Nyambe, a baš ona je bila članica sudskog vijeća koje je svojedobno sudilo Zdravku Tolimiru, i najgorljivije ga je branila.
Glavni „inženjer“ srebreničkog pokolja i najučinkovitiji bosanski krvnik u zadnjem ratu u Haagu je već označen odgovornim za najgore ratne zločine na europskom tlu nakon Drugog svjetskog rata, te prvostupanjskom presudom proglašen krivim za genocid u Srebrenici, za zločine protiv čovječnosti te za kršenje zakona i običaja ratovanja. Mladiću se, nažalost, u ovom procesu nije sudilo za nedjela u Hrvatskoj, od napada na Zadar i Šibenik preko pokolja u Škabrnji, pa svo do zločina oko Sinja. Nakon suđenja koje je trajalo više od pet godina saslušano je gotovo 600 svjedoka optužbe i obrane.
Sudsko vijeće ICTY-a je tad zaključilo kako je Mladić zločine zbog kojih je osuđen počinio sudjelujući u četiri udružena zločinačka pothvata: uklanjanju bosanskih Muslimana i Hrvata iz dijelova BiH na koje su pretendirali Srbi, kampanji terora i zastrašivanja civila u Sarajevu i drugim gradovima, potpunoj eliminaciji Bošnjaka iz Srebrenice, te uzimanju mirovnih snaga UN-a za taoce kako bi se ucijenilo NATO da odustane od zračnih napada na vojsku bosanskih Srba. Mladićeva obrana je naknadno zatražila da se zbog niza navodnih pravnih i činjeničnih pogreški u prvostupanjskoj presudi ista poništi i on oslobodi.
Mladić je svoju ratnu karijeru započeo kao pukovnik bivše JNA u Kninu. Dogmatsku gorljivost kojom je tobože branio intaktnost SFRJ brzo je pretopio u odanost Miloševićevom snu o svim Srbima u jednoj državi. Bahati i osorni razmetljivac s vrlo skromnim vojnim znanjima brzo je naišao na tvrd orah i iz Hrvatske se nakon niza oružanih neuspjeha prebacio na ratni teren u BiH, gdje se s drugim uglednim psihopatom, Radovanom Karadžićem, komplementarno nadopunjavao u surovosti i zločinima uglavnom prema civilima. Kao bijesan pas, pod agendom tobožnje „osvete Turcima“ za srednjovjekovne patnje Srba, za sobom je ostavljao pune jame nedužnih, porušene gradove, te spaljenu i opljačkanu zemlju.
Kao zadnji bijednik Mladić se nakon svih počinjenih svireposti godinama krio od istražitelja po tajnim skloništima u BiH i Srbiji, a čuvali su ga cijeli odredi Miloševićeve, a kasnije i Koštuničine garde. Bio je „državni zločinac“ s najvišim privilegijama, no u svibnju 2011. ipak je uhićen u selu Lazarevo kod Zrenjanina, u mandatu tadašnjeg srbijanskog predsjednika Borisa Tadića. Njegov sudrug Karadžić jednako se herojski krio pod obrazinom lažnog iscjelitelja Dragana Dabića.
Vučićeva Srbija, kao i Republika Srpska Milorada Dodika, Mladićevu konačnu presudu iščekuju s naročitom nelagodom. Predsjedavajući predsjedništva BiH Milorad Dodik već je unaprijed izjavio kako „haaški tribunal dosad nije bio mjesto pravde i nije uspio pomiriti narode u BiH“. Za razliku, valjda, od njega. Dodik je kazao i kako će Mladića i ubuduće doživljavati isključivo kao vojnika, a ne kao ratnog zločinca.
Mediji u Beogradu su u očekivanju presude "đeneralu" Mladiću napravili i prigodnu kalkulaciju svih dosadašnjih kazni koje je Haag dosad izrekao Srbima. U gotovo 30 godina rada haaškog suda, Srbi su navodno dobili 1.138 i po godina zatvora, a tu još i nije uračunato šest srpskih doživotnih robija. Svi ostali - Hrvati, Bošnjaci i Albanci zajedno – dobili su tri puta manje zatvorskih godina. Srpska radikalna stranka na čelu s Vojislavom Šešeljem na temelju ovih statistika traži hitno osnivanje državnoga instituta za analizu haaških presuda, kako bi se detaljno raskrinkalo "belosvetsku urotu".