Prije četiri dana američka svemirska agencija NASA na svojim je službenim stranicama pohvalila hrvatsku znanstvenicu Marinu Brozović, o kojoj je i Wiredprošle godine objavio priču. Brozović je spomenuta u kontekstu pronalaska dviju letjelica koje su bile u orbiti Mjeseca. Kako je objašnjeno iz NASA-e, pronalazak starih letjelica i svemirskog smeća težak je zadatak i kad se one nalaze u orbiti Zemlje, a još teži kad je u pitanju orbita Mjeseca. Naime, zbog jakog blještavila Mjeseca optički teleskopi vrlo teško mogu uočiti malene predmete u njegovoj orbiti.
Problemu su doskočili znanstvenici NASA-inog Jet Propulsion Laboratorija u Pasadeni (Kaliforniji) koji su, koristeći interplanetarni radar, razvili metode promatranja uz pomoć radiovalova koje Mjesečev sjaj ne može zaslijepiti. Osim što olakšava pronalaženje izgubljenih letjelica i smeća, ova nova metoda mogla bi biti korisna u budućim misijama na Mjesec.
- Uz pomoć radara smještenog na Zemlji u Mjesečevoj orbiti identificirali smo NASA-in Lunar Reconnaissance Orbiter [LRO] te Chandrayaan-1 Indijske svemirske agencije. Pronalazak LRO-a bio je relativno jednostavan jer su s nama radili i navigatori s te misije koji su imali precizne podatke u kojem dijelu orbite je lociran. Pronalazak indijskog Chandrayaan-1 satelita je zahtijevao malo više detektivskog rada, budući da je zadnji kontakt s letjelicom bio u kolovozu 2009. godine - rekla je Brozović, voditeljica NASA-inog programa.
Budući da je indijski satelit vrlo malen (riječ je o kocki sa stranama od 1,5 metara), njegov pronalazak je tim impresivniji, piše u tekstu koji je objavila NASA. Iako su se interplanetarni radari i ranije koristila promatranje malih asteroida udaljenih milijunima kilometara od Zemlje, znanstvenici nisu bili sigurni da njime mogu otkriti toliko male objekte na udaljenostima poput one od Zemlje do Mjeseca (384 400 km), čaki i s najmoćnijim radarima na Zemlji. Stoga se indijski satelit Chandrayaan-1 pokazao kao savršen za demonstraciju uspješnosti nove metode.
Marina Brozović (44) je odrasla u Splitu, a u NASA-inom Jet Propulsion Laboratoriju radi već godinama. Kako je sama rekla za Wired, opsesiju Sunčevim sustavom i načinom kako on funkcionira razvila je kao djevojčica gledajući legendarnu seriju Cosmos, Carla Sagana.
U svojem profilu na NASA-i Brozović je istaknula da je kao dijete bila sretna odrastajući u Splitu jer je, između ostalog, zbog relativno malog svjetlosnog zagađenja mogla promatrati zvijezde na čistom noćnom nebu. Prema astronomiji ju je gurnula i njezina majka koja je ponešto znala o svemiru iako nije bila znanstvenica, a čim je bila dovoljno stara Marina se pridružila astronomskom klubu.
Fiziku je diplomirala na PMF-u Zagrebu, svoj je znanstveni put nastavila na prestižnom sveučilištu Duke u SAD-u, a u Jet Propulsion Laboratoriju radi od 2007. godine.