Zavirite li u arhiv Slobodne Dalmacije, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu, naći ćete niz tekstova koji svjedoče o agoniji hrvatskih građana koji su uzimanjem kredita u švicarskim francima umjesto rješavanja svojih, najčešće stambenih pitanja završili u kreditnoj omči.
Tko to nije prošao ili imao nekoga svoga tko se preko noći našao u situaciji da više nema za kruh, da ne može svojoj djeci priuštiti sve što im treba, da mora posuđivati novce za otplatu kreditnih rata a koliko god vratio i preplatio rate, dug i dalje nikako da se smanji, taj možda ne može sasvim pojmiti što su sve proživjele brojne hrvatske obitelji i koliko je muke i borbe protkano u 11 godina dugoj agoniji. A njih 125.000 je na broju.
Krediti u švicarskim francima (CHF) ugovarani su između 2004. i 2008. godine, i sve do 2010. išlo je sve po planu jer je tečaj CHF bio relativno stabilan i kretao se u rasponu 4,4 do 4,8 kuna za jedan CHF. Tada nitko nije slutio da će se dogoditi slučaj franak.
Svjetska kriza napumpala je ‘švicarce‘
Značajni problemi počinju 2010. te posebice 2011. kada CHF raste na više od 6 kuna, uslijed svjetske gospodarske krize izazvane propašću Lehman Brothersa 2008. godine.
Tada se kapital djelomično čuva kupovinom švicaraca, pa onda uslijed velike potražnje za tim novcem, raste i njegova vrijednost, te istodobno anuiteti u "švicarcima" za 125.000 ugovorenih kredita rastu za 40 posto pa čak do 60 posto, što postaje ogroman teret na leđima potrošača, posebice onih koji su upravo zbog kreditne nesposobnosti za kredite u eurima ugovorili kredite u francima s nižim kamatnim stopama.
Potrošači su ponudu kredita u "švicarcima" kojih je u hrvatskim bankama u obliku depozita građana, koji su temelj potrošačkog kreditiranja bilo samo oko 15 posto u odnosu na količinu kredita, doživjeli kao prijevaru banaka, a isto tako za njih je prijevara i nezakonito poslovanje banaka bilo i to što su banke istodobno nudile privremeno nisku kamatnu stopu, koju su kasnije mijenjale svojim odlukama bez ikakvih ugovorenih kriterija za promjenu kamatne stope.
Na svojoj koži osjetili su kako su se nakon godinu-dvije otplate kredita kamatne stope jako približile kamatnim stopama u euro kreditima, tako da su kreditno sposobni građani u "švicarcima" postali vrlo rizični klijenti, jer su uslijed istodobnog rasta tečaja i rasta kamata njihovi anuiteti narasli čak i do 60 posto u odnosu na početne anuitete.
U svemu tome okupila se skupina građana opterećenih takvim kreditima kako bi zajedno pokušali riješiti svoj problem. U drugoj polovici 2011. osnovana je Udruga Franak, koja će, po ocjeni mnogih, prerasti u jednu od najvećih snaga hrvatskog civilnog društva u povijesti Republike Hrvatske. Temeljna namjera aktivista te udruge bila je da se institucionalno putem izvršne i zakonodavne vlasti te sudskim putem pokuša ukloniti teret rasta kamata i rasta tečaja s leđa 125.000 potrošača.
Pa su tako apelirali na Vladu RH da zakonski ukine valutnu klauzulu CHF te da zakonski naloži bankama uređenje kamatne stope koja je nezakonito ugovorena.
Tadašnja ministrica Martina Dalić, prisjećaju se danas aktivisti Franka, pred kraj svojeg mandata nije imala sluha za zahtjeve Udruge Franak, a premijerka Jadranka Kosor, ističu, apsolutno je radila ono što je ministrica Dalić predlagala.
Predloženi su tzv. balon krediti, gdje bi se otplaćivala glavnica u kunama, a razlika tečaja bi se gomilala u balonu, i došla bi na naplatu na kraju otplate kredita. Nitko od potrošača nije prihvatio tu mogućnost, niti je Franak to gledao blagonaklono, jer bi balon izazvao kasnije još veće nevolje. Umjesto toga, Franak počinje s javnim zagovaranjem institucionalnog rješenja problema te paralelno putem udruge Potrošač podiže kolektivnu tužbu protiv banaka, s tužbenim zahtjevima za utvrđenje ništetnosti valutne klauzule CHF i utvrđenje ništetnosti promjenjive kamatne stope koja se mijenja odlukom banke.
Linićev gubitak hrabrosti
Iako je Potrošač formalni tužitelj, sve financijske i logističke zahtjeve za tužbu rješavao je Franak svojim stručnim krugom suradnika i aktivista. Članstvo Franka raste, time i njegov utjecaj, ali je još uvijek nedovoljan za institucionalna rješenja.
Prvi značajan pomak dogodio se tijekom 2013. kada je koordinator pravnog tima Goran Aleksić u ime Franka pokušao usmjeriti tadašnjeg ministra financija Slavka Linića prema zakonskom reguliranju kamatne stope.
Kad danas govori o tome, Aleksić kazuje i kako je istodobno ministar Linić pokušao kao medijator ishoditi nagodbu Franka i tuženih banaka, u smjeru odustajanja od tužbe i mirnog rješenja problema. Nažalost, banke, prisjeća se Aleksić, nisu nudile baš ništa prihvatljivo, i njihova maksimalna ponuda bila je da se postojeće kamatne stope umanje za 20 posto, čime bi se anuiteti smanjili maksimalno za 10 posto, i to privremeno dok tečaj ne raste.
U međuvremenu je tadašnji sudac Trgovačkog suda u Zagrebu Radovan Dobronić 4. srpnja 2013. presudio u korist potrošača. Sudio je ništetnost valutne klauzule CHF te promjenjive kamatne stope za sve ugovore u CHF-u ugovorene između 2004. i kraja 2008. u osam tuženih banaka.
Uslijed te presude pregovori su prestali, ali su nastavljeni razgovori u Ministarstvu financija na reguliranju kamatne stope. Aleksić koji je na tome radio kaže kako je nakon niza sastanaka i usuglašavanja, u zakonski prijedlog ušla odredba da se u svim postojećim kreditima, kako u CHF-u, tako i u eurima i kunama, kamatne stope koje su nezakonito ugovorene moraju regulirati tako da se utvrdi marža u visini kakva bi bila na početku ugovora uz dodatak Libora, Euribora ili prosječne kamatne stope na depozite građana.
Postojao je deal s bankama
- I taj kvalitetan prijedlog prošao je saborske odbore te se našao na saborskim klupama. U zadnjem trenutku, Linić očigledno ima deal s bankama, i umjesto toga rješenja, u zakon ulazi odredba o umanjenju kamatnih stopa samo za stambene CHF kredite za 30 posto u odnosu na početne prosječne kamatne stope, što je na kraju iznosilo 3,23 posto sve dok traje aprecijacija CHF veća od 20 posto u odnosu na početni tečaj. Ta mjera ipak je pomogla potrošačima s najvećim iznosima kredita da ne potonu na dno.
Da je prošao usuglašeni prijedlog s početnim parametrima, sve kamatne stope u svim kreditima pale bi već 2014. godine na veličine između 1,5 posto i 2,5 posto, ali nažalost, Linić nije bio dovoljno hrabar za takvu mjeru, koja bi bila potpuno zakonita i u skladu s Direktivom 93/13 – kaže Aleksić.
U lipnju 2014. pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda (VTS) potvrđena je ništetnost promjenjive kamatne stope za sve banke osim Sberbank (Volksbank) te je ukinuta presuda u dijelu ništetnosti CHF za svih 8 banaka. Franak ulaže reviziju na Vrhovni sud, međutim 2015. je i Vrhovni sud potvrdio odluku VTS-a nakon čega je uslijedila Frankova ustavna tužba.
Inače, sve od 2012. pa do kraja 2014. tečaj CHF bio je zamrznut na oko 6,3 kuna, što je bila posljedica politike Švicarske narodne banke (SNB). Iznenada u siječnju 2015. SNB prestaje s politikom fiksnog tečaja i CHF raste čak na 8 kuna za 1 CHF, te se nakon nekog vremena kreće u rasponu 7,2 do 7,6 kuna za 1 CHF.
Odmah u siječnju 2015. Vlada premijera Zorana Milanovića donosi privremenu mjeru zamrzavanja tečaja CHF na 6,39 kuna koja traje sve do kraja 2015. Ujedno se intenziviraju razgovori, započeti tijekom 2014., o konverziji CHF kredita.
‘Nama su građani prvi i drugi...‘
Kad je 10. rujna 2015. hrvatska vlada uputila Hrvatskom saboru Prijedlog zakona o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama te Prijedlog zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, ministar financija Boris Lalovac kazao je da je načelo konverzije kredita izjednačiti položaj potrošača korisnika kredita u CHF i kredita s valutnom klauzulom u CHF s položajem koji bi imali da su inicijalno uzeli kredit u EUR ili s valutnom klauzulom u EUR.
Pozvao je banke da se počnu pripremati za provedbu novog zakona koji je potom izglasan u Hrvatskom saboru 18. rujna 2015., a stupio na snagu 30. rujna 2015. godine.
Predsjednik Vlade Zoran Milanović kazao je na istoj toj sjednici kako u Saboru sjede neki koji smatraju da je ova mjera udar na banke i da treba štititi banke, a ne građane.
"Nama su građani prvi i drugi, a trećeg nema. Tri i pol godine smo vrlo oprezno i obzirno, računajući sve moguće pojave i nuspojave prilazili ovom problemu, išli korak po korak, nismo podgrijavali tenzije, nismo udarali po bankama ni verbalno ni materijalno, ali što je puno, puno je. Sve ove godine jedini dobitnik, i to zlatni dobitnik bile su banke, koje žive dobro i od hrvatske države, a ne samo od građana", kazao je tada Milanović.
Tom konverzijom koju je prihvatilo oko 55.000 potrošača, dok je oko 5000 potrošača i dalje ostalo u CHF kreditima, preostale glavnice smanjene su između 20 posto i 40 posto, te su bivši CHF krediti postali kreditima s valutnom klauzulom u eurima, i novom kamatnom stopom, koja je nažalost, kako ističu u Franku, ponovno bila ugovorena na nepošten način, bez pregovaranja, po principu uzmi ili ostavi, jer je zakon u tome dijelu bio manjkav i nije bila propisana regulativa za formiranje kamatne stope u konvertiranim kreditima. Oko 65.000 potrošača prethodno je već otplatilo svoje CHF kredite, pa onda ti potrošači nisu imali pravo na konverziju.
Ipak, zakonski je, naglašavaju u Franku, bilo zabranjeno uvjetovanje konverzije potrošačima bilo kakvim odricanjem od njihovih prava, pa je to glavni temelj da potrošači s konvertiranim kreditima danas i dalje potražuju punu restituciju na temelju već utvrđene ništetnosti promjenjive kamatne stope te na temelju kasnijih utvrđenja ništetnosti valutne klauzule CHF, o čemu upravo 13. prosinca 2022. treba svoje pravno shvaćanje donijeti Vrhovni sud RH.
Potvrđena ustavnost zakona
Nakon konverzije dogodile su se značajne sudske odluke, kojih u vrijeme konverzije nije bilo. Tako je Ustavni sud 13. prosinca 2016. ukinuo reviziju Vrhovnog suda kojom je ukinut dio presude suca Dobronića vezano za valutnu klauzulu CHF te promjenjivu kamatnu stopu za Sberbank (Volksbank) te je vratio Vrhovnom sudu na ponovni postupak.
U međuvremenu je istaknuti aktivist Franka Goran Aleksić dobio mandat saborskog zastupnika 2016. te je kao jedan od najaktivnijih zastupnika četiri godine s političke pozornice zagovarao prava potrošača oštećenih nezakonitim poslovanjem banaka.
Nadalje, Ustavni sud je 4. travnja 2017. potvrdio ustavnost i legalnost zakona kojim je provedena konverzija CHF kredita u euro kredite, na temelju čega su svi potrošači s konvertiranim kreditima odahnuli i prestali strepjeti od novih tečajnih potresa. Nakon toga, u ponovljenom postupku po reviziji Franka Vrhovni sud je prihvatio tu reviziju 3. listopada 2017., ukinuo je negativnu presudu VTS-a u dijelu valutne klauzule CHF i promjenjive kamatne stope za Sberbank te je vratio predmet na ponovni postupak.
Budući da pitanje zastare potraživanja nije bilo nedvojbeno jasno, nova bitna odluka Vrhovnog suda dogodila se u ožujku 2018. kada je odlučeno da potrošačima zastara potraživanja počinje teći danom pravomoćnosti kolektivne presude, a to je bio 13. lipnja 2014. za promjenjivu kamatnu stopu u 7 osuđenih banaka, dok su ostali dijelovi presude bili na ponovljenom postupku na VTS-u.
Kasnije, u siječnju 2020. pitanje zastare potraživanja riješeno je na općem nivou, pa je VSRH donio pravno shvaćanje kojim je utvrdio kako općenito potraživanja iz ništetnih ugovora odnosno na temelju ništetnih ugovornih odredaba počinju zastarijevati danom utvrđenja ništetnosti. Drugim riječima, napušten je prijašnji stav da zastara potraživanja počinje pet godina nakon što se ništetnost dogodila te je novim shvaćanjem riješeno da zastara potraživanja ne počinje teći prije nego što se utvrdi ništetnost.
Ključna presuda iz 2018. godine
Konačno, 14. lipnja 2018. VTS u potpunosti prihvaća presudu suca Dobronića, i time njegova presuda postaje pravomoćna u preostalom dijelu ništetnosti valutne klauzule CHF te u dijelu ništetnosti promjenjive kamatne stope za Sberbank. Time se otvaraju vrata za sudske postupke u kojima 125.000 potrošača može tužiti i tužbom zatražiti obeštećenje koje se sastoji u vraćanju preplaćenih iznosa kamata i tečaja te obračunu pripadajućih zateznih kamata.
Paralelno, preostaje utvrditi pravo potrošača na utvrđenje ništetnosti cijelih ugovora te utvrđenje prava na punu restituciju za potrošače koji su konvertirali CHF kredite na temelju zakona. U brojkama, 70.000 potrošača koji nisu konvertirali kredite, i većinom su ih već otplatili, dobilo je nedvojbeno pravo na tužbe i obeštećenje, dok je preostalih 55.000 potrošača ostalo na ledu zbog nepoznanica oko njihovih prava nakon konverzije.
U sljedećim godinama dogodile su se tri bitne revizije VSRH kojima je potvrđeno da i potrošači s konverzijama imaju pravni interes za deklaratorne tužbe, ali bez konačne potvrde imaju li pravo i na iznose obeštećenja koji se utvrđuju u sudskim vještačenjima. Prema najavama s Vrhovnog suda to pitanje bit će konačno riješeno 13. prosinca ove godine.
Nakon svega, konačno je i Vrhovni sud potvrdio 3. prosinca 2019. u potpunosti presudu VTS-a, a time i presudu suca Radovana Dobronića te je sudski kolektivni postupak na redovnim sudovima završio u potpunosti. Kasnije je Ustavni sud odbacio ustavne tužbe banaka, i banke više u Hrvatskoj nisu mogle povodom kolektivne presude učiniti ništa.
Pošteno suđenje u Hrvatskoj
Ali, učinile su još ono zadnje što mogu učiniti, tužile su Republiku Hrvatsku Europskom sudu za ljudska prava (ESLJP) s obrazloženjem da nisu imale pošteno suđenje u Hrvatskoj. Njihove je tužbe sud u Strasbourgu odbacio 1. prosinca 2022. i potvrdio kako su banke u Hrvatskoj imale pošteno suđenje, i da nemaju pravo ni na kakve prigovore. Time su konačno iscrpljeni svi pravni lijekovi, i banke više ne mogu učiniti ništa povodom kolektivne presude.
Dužnici još čekaju donošenje dviju krucijalnih odluka Vrhovnog suda RH, a to su odluka o pravu na punu restituciju nakon konverzije te odluka o ništetnosti ugovora s ništetnom valutnom klauzulom i ništetnom promjenjivom kamatnom stopom.
Pitanje konverzije prethodno je poslano i na Sud EU-a, ali je taj sud odbio odlučivati o tome, s obrazloženjem da se radi o ugovorima koji su ugovoreni prije stupanja Hrvatske u EU, pa stoga Sud EU-a nije nadležan za to pitanje.
Unatoč tomu kako ističu u Franku, jasan je stav Suda EU-a po tom pitanju koji je u mađarskom predmetu C-118/17 i poljskom predmetu C-260/18 odlučio da nacionalni sud mora provjeriti jesu li potrošači konverzijom dobili punu restituciju, i ako nisu, tu restituciju mora im omogućiti.
I konačno pravno shvaćanje o konverziji i pravu na punu restituciju koje će 13. prosinca biti zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH bit će obvezujuće za sve sudove. Franak je uvjeren da će i ta odluka biti u korist potrošača, kao i sve dosadašnje.
Dug građanima pokrenut će gospodarstvo
- Ugrubo, banke duguju potrošačima s CHF kreditima oko 4 milijarde eura te potrošačima s kunskim i euro kreditima ugovorenim prije 2013. oko 3 milijarde eura. Ukupan dug banaka prema hrvatskim potrošačima iznosi punih 7 milijardi eura.
Kada bi se taj novac zavrtio, bio bi to uistinu značajan zamašnjak za cjelokupno gospodarstvo Republike Hrvatske. Nažalost, dosad je banke tužilo svega oko 40.000 potrošača, drugim riječima, potencijal iz tih tužbi iznosi svega 10 posto ukupnih dugovanja banaka.
Čudno je da državu ne zanima mogućnost da na neki način pomogne potrošačima da dođu do svojeg novca koji potpuno besplodno leži u bankama, koje ga ionako nemaju kuda plasirati. U međuvremenu, čekamo na konačne krucijalne odluke Vrhovnog suda o ništetnosti cijelih CHF ugovora te o pravu potrošača s konverzijama na punu restituciju – ističe Goran Aleksić, koordinator ekonomsko-pravnog tima Udruge Franak.