I žestoki splitski reper Krešo Bengalka bio je nekad samo mala petarda.
Otišli smo zato s njim na "after" u Gradsku knjižnicu Marka Marulića, a u programu je tog dana bila radionica izrade čestitki povodom Dana žena, Majčinog dana, i čitanje dječje poezije. Događanje naziva "Žena, ukras i cvijet svijeta". I znate što su nam razigrani mališani i njihovi roditelji tamo rekli? Da je najbolja majka – Edo Maajka!
– Mama je najbolja majka! – protestirao je jedan četverogodišnjak s rukom u zraku. – A čija mama? – pita ga voditeljica Grozdana Ribičić.
– Moja mama – spremno će on. – A kad ja kažem "mama", koja vam prva riječ padne na pamet? – nastavlja teta Grozdana.
– Bezobrazna mama – viče dječak.
Pa ti si budući reper! A tko najviše voli mamu? Tko ide s njom u krevet svake večeri?
– Jaaaa! – poviče jedna od djevojčica.
– Dobro, i tko još? – pita teta. – Tata! – odgovori druga curica.
– Tata, bravo! A evo jedan tata ovdje, zove se Krešo Bengalka. Sviđa li vam se to ime?
– DAAAA! – u glas će djeca, a teta Grozdana barba Bengalki doda mikrofon, i on im počne čitati pjesmicu: – "Dah djetinjstva što živi u nama"... Zipka djetinjstva. Iz zipke djetinjstva izdvajam medu, prvi spomenar i abecedu, muzičku kutiju i zlatnu kiku, drvenu praćku i maminu sliku... To je to, to je cila pisma – iznenađeno će Krešo.
– Aaaa, bravo, bravooo! – razvesele se i djeca i roditelji pa gromoglasno zaplješću. Čudno to sve gospodinu Bengalki kad njegove pjesme imaju po 16 stihova. Neke piše i mjesec dana. – U rapu je dosta bitno koliko slogova bude u stihu, time se najviše bavin. A jedno devedeset posto toga znan napamet – priča nam glazbenik.
Čitale su onda članice ULKU-a "Vlaho Bukovac" svoje pjesme. Gospon Bengalka klimao je glavom i pozorno slušao, a onda su krenule s pitanjima: Krešo, kako vi, prije nego što ste postali tata i kasnije, je l' se nešto prominilo? – Je, prominilo se, tribalo mi je malo duže da svatin da san tata. Puno duže od devet miseci. Prominija se način na koji razmišljan, živin, radin. Osjećan puno veću odgovornost i u meni se stvorija još jedan prostor za volit najviše jednu osobu. Meli, tri i po godine ima – na mikrofon će Krešo. "Bravo, bravo!", raznježile su se opet mame.
– Volite svoje roditelje, nek oni vole vas i to je to – poručio je reper djeci, a oni su mu poslali puuuno poljubaca.
Ako se vi i dalje pitate kakve veze imaju Krešo Bengalka i dječja poezija, onda niste dobro preslušali njegov novi, drugi po redu album "Split ZOO". Pjeva on i "škatule, batule, vatala, kukala" – u stvari "Nokturno", za koju ističe da ga najbolje opisuje. U pjesmi "Krek Kuća" Dječaka i Nekih Tvrdih Likova već ranije je odrepao tragičan stih: "Prika, u mom kvartu nema knjižnica".
Ali ne voli inače literaturu. – Nisan pročita u životu uopće nešto knjiga, jedva titlove kad gledan film. Bilo šta tekstualnog oblika stvara mi jezu – hladno će reper.
Iako, razmijenio je brojeve telefona s tetom Grozdanom, rano je reći, ali možda krenu u realizaciju pjesme za dječji Odjel knjižnice. Ali to što on tvrdi da ne voli čitati, malo pretjeruje. Čita slikovnice svojoj kćeri. A što još radi po kući? – Ja san domaćica. Kući čuvan 'ćer, žena radi. Završija san srednju građevinsku, fakultet san upisa da isprovan menzu i da vidin sve pluseve studentskog života, nisan nikad da niti jedan ispit i ne bi tija ništa drugo radit u životu osim ovoga – priča dok se spuštamo na Bačvice.
Kakav ti je bio program, u knjižnici?
– Bilo je odlično, svidilo mi se šta je atmosfera pozitivna i šta su pisme kratke. Podilija san jednu sliku već na Instagramu, toliko mi je dobro bilo – zadovoljno će Bengalka. Na radionici je napravio i čestitku suprugi za Dan žena. Nismo vidjeli, što je napisao unutra?
– Da mi je najdraža od svih žena i da joj čestitan Dan! – napamet će on. Pomislimo, je li ostavila djevojačko prezime ili je uzela Bengalka? Ali, činilo nam se to kao glupo pitanje.
Dolazimo do kafića, gledamo gdje ćemo sjesti. Kaže da mu je svejedno, možemo i unutra – on ne puši. Prestao nedavno. Dnevno popije samo jednu kavu, ostalo "tuče" po čajevima. Kaže, da ga netko sad izazove, pristao bi na "fristajl bitku", otvoreno repanje.
I ovako bi išlo:
– Sidin u "Žbirca", pijen kavu i kolu, gledan na ramenu od bora smolu, doma san ostavija wc papira rolu, jer ću ovo lito možda bit na Bolu – nabaci glazbenik, pa puknemo od smijeha.
– Besmisleno, ali tako funkcionira rep. To je poanta, da ima smisla na način na koji nema smisla – kaže Krešo. To je neki moderni tok svijesti. Na albumu mu gostuje ekipa, dio njih zna još iz osnovne škole.
– Album je koncepta takvog da san povuka paralelu između ljudi i životinja. Izvlačija san iz kolega životinjske porive. Kroz tvrdi paket san to, ka, plasira u javnost – priča Bengalka. Poruka je, između ostalog, kaže, da drogi treba reći "ne". – To je ironija u koju san iša, da se ljudi nađu u tin stihovima, a globalna misao je poruka da to nije dobro. Tema albuma su problemi mladih u gradu. I problemi samog Splita. Ali, prvenstveno poroci – govori Krešo.
Njegovu poeziju može se uživo poslušati već 23. ožujka u splitskom klubu "Judino drvo". – Predgrupa je "Smoke Mardeljano" iz Beograda. Imat ću puno gostiju na koncertu, očekujen da će biti rasprodano, dosta san dugo na albumu radio i ovo će biti prava splitska promocija – najavljuje reper.
Ponadali smo se malo da će među gostima biti i crnogorski Who See, s njima je surađivao na pjesmi "Poneđeljak".
– Javili su mi se da rade album i bi li gostova. Meni su suradnje odlična stvar, težin se odazvat na takve pozive.
I Rundek i Sassja su nedavno napravili duet...
– Nisan čuja, nisu mi dragi, ni jedno od njih. Ne slušan takve... koncepte. Nisan reka da Sassju mrzin, samo nisan njena ciljana publika – spretno će Krešo.
A nije puno ni pogriješio, mnogi bi rekli da su njezini fanovi mahom žene. Kad smo kod regionalnih kolega, u "Kocku" stiže Ajs Nigrutin 17. ožujka, prava Bad Copy žurka. Ne spominjemo ga bezveze, on i Skaj Vikler bili su sudionici "Big Brothera", pa pitamo Krešu bi li se i on prijavio na neki "reality"?
– Ne bi. Ali ako bi bija neki di su celebritiji i dobra dnevnica, uzeja bi dvi, tri kutije Normabela i to izdrža. Ajs i Skaj... U Srbiji su dobri "realitiji". Ali, popratin ja "Big Brother", to mi je okej, gledan i "Farmu", "Masterchef"... – otkriva Krešo.
Dosta vam je on, onako, tvrd lik, ozbiljan, ima neki luđački pogled ko da je pobio čitavo selo. Pitamo ga zašto se nikad ne smije:
– Smijen se, ali u svoja četiri zida. Priče koje ja prodajen, to šta predstavljan, nije, ka, nešto šta je većinom duhovito i u takvom paketu ozbiljnog lika. Sebi dopuštan da se nasmijen nekad kad mi dođe, šta se tiče mene ka glazbenika. A šta se tiče privatnog života volin humor.
Na pitanje odakle su Bengalke doznajemo da mu je otac rodom iz Bosne, a majka iz Dalmatinske zagore. A nije se on, kaže, za razliku od drugih repera ograničio samo na rap. U srcu mu je, ali proučavao je i ostale subkulture. Naslušan je glazbe koja mu se sviđa, uvijek ga je više privlačila alternativa.
Na pitanje kako gleda na sve prisutniju rave scenu u gradu, kaže da nije ulazio u njezine dubine.
A zašto svi reperi nose adidas?
– To je dio te subkulture, isto ka šta pankeri nose marte, metalci kožne jakete...
'Brzo bi me svjetina progutala'
Kaže se da reperi uvijek pretjeruju. Evo, većina njih je odrasla u dobrostojećim obiteljima, iznajmljujući apartmane, a u mikrofone viču kako je život težak i nepravedan.
Krešo nema apartmane, pitali smo. Kaže da nijedan život nije lagan, svako ima svoj put, pa je tako i on prolazio to što je prolazio i o tome repa. – Ne mislin da san ima teži život nego drugi. Moj život je nekad bio težak, nekad lagan, a da ga ne volin ne bi ni uživa u njemu – odgovara.
Dosta je on introvertan za jednog repera. – Pokuša san bit drugačiji, ali brzo bi me svjetina progutala. Naša san taj svoj obrambeni mehanizam
Koliko imaš godina?
– 32.
Što si po horoskopu?
– Vodenjak.
Imaš li kućnog ljubimca?
– Ima san mačku, i onda je nestala, j*bi ga.
Osnovna škola?
– Na Splitu 3. Proša san četiri razreda s četiri, a ostale s pet.
Gdje se kupaš?
– Ne volin ić na plažu. Sol me počne svrbit kad krenen doma, bude puno drugih ljudi s kojima ne želin dilit prostor. Ne igran picigin.
Za koga navijaš?
– Za Hajduka.
Tko ti je uzor?
– Nemam ih u muzici. Ne želin se vodit nikin, pokušavan nać svoju neku šemu.
Poruka za kraj...
– Dici, da se drže svog cilja, misle pozitivno, da budu svoji, klone se negativnih stvari, da vole svoj dom i prijatelje, roditelje.